Svako ko je proučavao pregovaračke metode Tajipa Erdogana zna da je turski predsjednik majstor korišćenja uticaja. On čeka dok njegov sagovornik ne bude najslabiji prije nego što odigra posljednji potez. Njegove metode mogu biti brutalne. Na sastanku 2015. godine s liderima EU na kojem je dogovarano suzbijanje migracije iz Sirije on je, prema procurjelim zapisnicima, kazao: “U svakom trenutku možemo da otvorimo vrata Grčke i Bugarske i da stavimo izbjeglice u autobuse... Stoga, kako ćete se pozabaviti izbjeglicama ako ne postignete dogovor? Ubićete izbjeglice?”.
Luksemburg - odakle je poticao tadašnji predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker - bio je “ekvivalent malog grada u Turskoj”, rugao se on.
U tom kontekstu, uskraćivanje turskog odobrenja za švedsko članstvo u NATO-u sve do neposredno uoči samita u Viljnusu je bilo za očekivati. Erdogan se bori za Turske interese na tri fronta: jači udar na turske Kurde u Švedskoj, ukidanje de fakto veta američkog Kongresa na prodaju bombardera F16 Ankari; i u neočekivanom obrtu zahtijevanje napredovanja u turskim težnjama za bezvizno putovanje unutar EU.
U sva tri slučaja on je uspio da ostvari napredak, a da pritom nije morao da odredi precizan datum kada će turski parlament odobriti članstvo Švedske u NATO. Čak ni sada svaki dio slagalice nije na svom mjestu.
Švedska je promijenila ustav, promijenila je zakone, značajno proširila svoju antiterorističku saradnju protiv PKK (kurdske separatističke grupe) i obnovila izvoz oružja Turskoj. Takođe je pristala da predstavi mapu puta “kao osnovu za kontinuiranu borbu protiv terorizma u svim njegovim oblicima i manifestacijama” i potvrdila da neće pružati podršku kurdskoj grupi YPG/PYG u Siriji.
Švedska je takođe potvrdila - što je riječ koja se koristi kako bi se pokazalo da nijesu napravljeni ustupci - da neće pružati podršku onome što Turska naziva Fetulah terorističkom organizacijom (FETO), entitetu koji turska vlada smatra tajnom mrežom koju predvodi Fetulah Gulen.
NATO je takođe pristao da osnuje poziciju antiterorističkog koordinatora. Ono što je još važnije jeste činjenica da su švedski sudovi postali oštriji prema švedskim Kurdima koji krše zakon.
Po pitanju aviona F-16 turski ministar odbrane Jasar Guler razgovarao je u ponedjeljak popodne s njegovim američkim kolegom Lilojdom Ostinom. U uglancanom saopštenju američko ministarstvo odbrane je objavilo da su njih dvojica “pohvalili dugu istoriju vojne saradnje između SAD i Turske i pozdravili nastavak bliske saradnje”.
U saopštenju se navodi: “Takođe su razgovarali o pozitivnim razgovorima između Turske, Švedske i generalnog sekretara NATO-a Stoltenberga, kao i o podršci američkog ministarstva odbrane u cilju modernizacije turske vojske”.
Što je još važnije, Bob Menendez, predsjednik senatskog odbora za spoljne poslove i veliki prijatelj Grčke, rekao je da će u roku od nedjelju dana odlučiti da li će ukinuti svoj veto na F-16 i primijetio da je nedavno došlo do zatišja u turskoj ratobornosti prema Grčkoj, i nadao se da je ovo “trajna stvarnost”.
Otkrio je da Džejk Salivan, američki savjetnik za nacionalnu bezbjednost, dugo forsira tu temu.
Rijetki su oni u NATO-u kojima se dopada Erdoganova samoživost i upotreba uticaja, međutim to što se njima ne dopadaju njegove metode je nebitno u poređenju s nagradom koju on dobija
Ugovor vrijedan šest milijardi, koji je zaustavljen od 2021. godine, uključivao bi prodaju 40 mlaznjaka, kao i kompleta za modernizaciju za 79 ratnih aviona koji se već nalaze na inventaru komande turskih vazdušnih snaga.
Ostaje upitno koliki je napredak Erdogan ostvario po pitanju članstva Turske u EU, međutim turski predsjednik je vjerovatno i sam znao da je to nerealno očekivati. Više je vjerovatno da se on namjerio na ponovne pregovore o sporazumu carinske unije i bezviznom putovanju. Budući da u Španiji, Francuskoj, Njemačkoj i Skandinaviji raste uticaj desnice, politički otpor takvim dogovorima će biti ogroman.
Šarl Mišel, predsjednik Evropskog savjeta, diplomatski je pohvalio “dobar sastanak” sa Erdoganom dodajući na neobavezan način da su “istraživali prilike za saradnju Turske i EU i za podsticaj u odnosima”.
Rijetki su oni u NATO-u kojima se dopada Erdoganova samoživost i upotreba uticaja, međutim to što se njima ne dopadaju njegove metode je nebitno u poređenju sa nagradom koju on dobija. I u Švedskoj će se radovati.
Istraživanje Pju centra u 24 zemlje objavljeno u ponedjeljak pokazalo je da se odnos Švedske prema Rusiji izdvaja. Zapanjujućih 98% ljudi negativno gleda na Rusiju, 78% ima pozitivan stav o NATO-u, dok 92% nema povjerenja u to kako Vladimir Putin vodi svjetske poslove. Nije ni čudo što je poslije cjelodnevnih vrtoglavih pregovora s Erdoganom švedski premijer Ulf Kristerson u ponedjeljak kasno uveče s olakšanjem popio slavljeničko piće u Viljnusu.
Tekst je preuzet iz “Gardijana”
Prevod: N. Bogetić
Bonus video:
