U blizini Bukurešta ljudi kojima je potrebna pomoć su živjeli bukvalno zaključani u improvizovanim domovima. U nehumanim uslovima. Novinari su otkrili taj skandal. U toku je istraga.
Otkrića o stravičnim uslovima koji su vladali u domovima za siročad u vrijeme Čaušeskovog režima u komunističkoj Rumuniji, izazvala su prije 33 godine zgražanje širom svijeta. Najmanje petina od oko 100.000 zatočenih maloljetnika preminula je zbog zlostavljanja, loše higijene i nepostojeće medicinske zaštite. Mnogi mališani tada su umrli zato što su bili žrtve nemara, ravnodušnosti ili čak cinizma. Većina onih koji su preživjeli te domove, odrasli su sa teškim tjelesnim ili duševnim smetnjama. Službenih statistika o vremenima prije 1989. nema. Komunistički režim je istinu gurao pod tepih, zato što bi ona uništila sliku o „socijalističkom radničkom raju".
Osobe koje su tada radile za sistem takozvane brige o djeci, proganjao je osjećaj krivice. Oni uglavnom nisu bili spremni da svjedoče o onome što se događalo i da odgovore na pitanje kako su uopšte bile moguće te slike koje su šokirale svijet i koje su godinama bile najmračnija etiketa koja se vezivala uz Rumuniju – slike neuhranjenih maloljetnika, koji su bili izloženi hladnoći, slike djece koja nisu bila u stanju da artikulišu reči, jednostavno zato što se u ranoj fazi razvoja niko nije brinuo o njihovim osnovnim potrebama.
A i zato što su bili pod konstantnim uticajem sredstava za smirenje, sa kojima su ih bukvalno „pumpali" kako ne bi smetali osoblju koje se za njih „brinulo". Djeca obilježena šokantnim tragovima fizičkog nasilja bezizražajno su buljila u kamere, na njihovim zarđalim krevetima, sa požutjelim, istrošenim madracima, iza rešetaka za koje su često bili zavezani, kako ne bi glavom udarali po zidovima.
Slične slike poslednjih dana se ponovo mogu vidjeti u rumunskim medijima. Ovaj put se radi o starijim ljudima, smještenima u improvizovanim staračkim domovima, među kojima su i ljudi sa duševnim poremećajima.
Trka za profitom
Prije otprilike pola godine istraživački novinari su otkrili poslovni model preko kojeg su se bogatili oni koji su bili uključeni u mrežu iskorištavanja nevolja starijih i bolesnih osoba. Taj model koji su razotkrili novinari rumunskih onlajn-portala Centrul de Investigatii Media i Buletin de Bucuresti, na prvi pogled izgleda sasvim jednostavno: jedno privatno preduzeće dobije veće svote javnog novca kako bi se brinulo za starije osobe i osobe kojima je potrebna njega. Ali od tog novca ne profitiraju žitelji tih domova, već on završi u džepovima onih kojima ti domovi pripadaju. Dugo vremena nije bilo nikakve javne reakcije na te izveštaje, sve dok Državno tužilaštvo prošle sedmice nije potvrdilo te sumnje.
Po službenoj formulaciji kojom se opisuju sumnje na račun vlasnika domova može se steći utisak da se radilo o svojevrsnim logorima za uništavanje ljudi: spominje se nedovoljno staranje koje je rezultiralo smrću stanara, njihovo izrabljivanje preko prisilnog rada, zlostavljanje, primjena nasilja, manjak potrebnih ljekova, neuhranjenost koja je rezultirala i smrću od gladi nekih ljudi. Ljudi iz susjedstva su već dali iskaze državnim institucijama. Svjedočili su o tome da su žrtve usred zime gole i prljave stajale uz ogradu doma, te ih molili da im daju novac ili hranu. Jedan čovjek iz komšiluka je ispričao da su ljudi smješteni u podrumu jedne zgrade kopali tunel, kako bi pobjegli iz tog pakla.
Iz spisa Državnog tužilaštva, koje je zaduženo za procesuiranje organizovanog kriminala (DIICOT) osim toga proizilazi da su stanarima doma bile zapljenjene penzije, odnosno da se vlasništvo nad njihovim nekretninama prenosilo na vlasnike domova. Više od stotinu osoba je spaseno iz tri doma, oni su prebačeni u zdravstvene ustanove.
Politička zaštita?
Situacija u tim domovima nikako nije jedinstvena za Rumuniju, kaže Ovidiu Vanghele, jedan od novinara koji je sa koleginicom Bjankom Albu otvorio posljednju seriju otkrića. Još prije deset godina on je otkrio jedan drugi centar za brigu o ljudima sa duševnim poremećajima koji je djelovao ilegalno, kaže Vanghele za DW: „Njega tih ljudi je prilično komplikovana, država za to izdvaja jako mnogo novca.” Ali taj novac, napominje novinar, ne dolazi do onih kojima je namijenjen.
Mehanizmi preko kojih je regulisan sistem socijalne pomoći u Rumunijij je zapravo prilično zdrav – tu se spominje decentralizacija, državna briga i njega u zajednici, a ne negdje u nekoj zabiti, kako se to ranije praktikovalo. Ali pravila su se kršila, što je na kraju dovelo do „bezumnog privatizacionog procvata", kaže istraživački novinar.
Tako su nastala brojna preduzeća fokusirana na ostvarivanje profita, firme koje su samo na papiru nudile socijalne usluge, dodaje on. Većina tog novca nikada nije došla do štićenika domova, već je završila kod vlasnika tih ustanova, kaže Vanghele.
Osobe protiv kojih je Državno tužilaštvo pokrenulo istragu direktno su povezane s rumunskim političarima iz vladajuće (nominalno) socijaldemokratske stranke PSD. Ta mreža je, kako kažu novinari, trebalo da „sačuva" vlasnike domova od kontrola ili istraživanja. Članovi rodbine i bivši zaposlenici rumunske ministarke za brigu o porodici Gabrijele Firee su uključeni u skandal, tvrdi se. Firea je prva zamjenica predsjednika PSD i bivša gradonačelnica Bukurešta. Osim toga, ona je supruga Florina Pandelea, dugogodišnjeg gradonačelnika Voluntarija, bukureštanskog predgrađa, u kojem su se nalazili navodni domovi.
Šefica nadzorne službe za „socijalne” ustanove u Voluntariju je bila sestra ministarke za brigu o porodici. Ona, kako kaže, nije ništa znala o tome šta se dešavalo u tim domovima. Baš kao i Pandele.
Uticaj nekolicine političkih aktera rezultirao je svojevrsnom paralizom institucija, tvrdi novinar Ovidiu Vanghele. One su, kako kaže, morale da zaključe da nešto nije u redu.
„Sudeći po dokumentima koje smo analizirali bilo je nekoliko desetaka inspekcija, nakon kojih su formalno bile određene i neke kazne. Vlasnici domova su se pravdali raznim papirima, bilo je tu fiktivnih ugovora za ljekarske preglede ili ugovori sa dostavljačima hrane. Kada se u Rumuniji sazna da je šef neke institucije osoba od gradonačelnikovog povjerenja, onda tu osobu kontrolne instance ne gnjave. Nastaje svojevrsni oblik samocenzure. To su ‘naši ljudi' a njih se ne gnjavi", naglašava Vanghele.
„Nacionalna sramota"
U vrijeme kada su objavljena prva novinarska otkrića, rumunski premijer i šef PSD, Marsel Čolaku, bio je predsjednik Predstavničkog doma Parlamenta Rumunije. On tvrdi da je za čitav ovaj skandal saznao tek nakon što je Državno tužilaštvo pokrenulo istragu. Na upit DW, nadležne rumunske institucije za praćenje medija, potvrdile su da je ta tema od prvih otkrića bila prisutna u svim dnevnim izvještajima koje su primale nadležne državne institucije, odnosno najvažniji politički akteri u zemlji.
Čolaku je u međuvremenu naredio davanje otkaza nekolicini šefova institucija koje djeluju u sistemu socijalne zaštite – zbog nemara u obavljanju dužnosti. Nadležni ministar i stranački kolega iz PSD, ministar rada Marius Budai i već spomenuta ministarka za brigu o porodici Gabrijela Firea, i dalje uživaju njegovo puno povjerenje.
Dvoje ministara tvrdi da ništa nisu znali o prigovorima na rad tih „domova", i kažu da se iza tih otkrića zapravo skriva kampanja levičarsko-liberalne opozicije. „Smiješno je tvrditi da ništa nisu znali. Ja sam uz pomoć dokumenata i činjenica dokazao da su bili o svemu informisani”, kaže Vanghele.
Na marginama NATO samita u Viljnusu, rumunski predsjednik Klaus Johanis je povodom afere kazao: „Ti ‘domovi strave', kako ih se naziva, su nacionalna sramota.” On zahtijeva kažnjavanje svih učesnika: „Nadam se da će oni koji su u stanju da donesu političke mjere, imati hrabrosti da to i urade”, rekao je Johanis.
Bonus video:
