Šef kabineta generalnog sekretara NATO-a, Stian Jensen, nedavno se našao na udaru žestokih kritika kada je komentarisao moguće opcije za okončanje rata u Ukrajini koje ne predviđaju potpuni poraz Rusije.
“Ne kažem da tako mora, ali mislim da rješenje može biti da se Ukrajina odrekne teritorije i da zauzvrat dobije članstvo u NATO”, kazao je Jensen tokom jedne panel diskusije u Norveškoj, prenijeli su tamošnji mediji.
Mada je Jensen takođe ponovio i standardni stav NATO-a da “Ukrajina mora odlučiti kada i pod kojim uslovima želi da pregovara”, šteta je već bila napravljena, ocjenjuje “Njujork tajms” i podsjeća da je njegova izjava izazvala ljutitu osudu Ukrajinaca, objašnjenje njegovog šefa Jensa Soltenberga i na kraju izvinjenje Jensena.
Pojedini analitičari, koji su kritikovani na sličan način kao Jensen, kazali su za američki list da se ovakvim reakcijama zapravo zatvara javna diskusija o opcijama za Ukrajinu i to upravo u trenutku kada je inovativna diplomatija prijeko potrebna.
Uprkos velikim nadama koje su zapadni saveznici i sami Ukrajinci polagali u kontraofanzivu koja bi mogla promijeniti ravnotežu na bojištu, otkriti ranjivost Rusije i omekšati Moskvu za pregovore o okončanju borbi, ukrajinske snage su postigle skroman napredak, ocjenjuje Njujork tajms.
Pojedini analitičari i zvaničnici smatraju da, mada trenutno djeluje da nijedna strana nije otvorena za pregovore, uslovi na frontu pokreću to pitanje, dok drugi strahuju da bi Moskva preveliku otvorenost za razgovor mogla protumačiti kao slabljenje volje.
Međutim, imajući u vidu da je čak i predsjednik SAD Džo Bajden kazao da će rat najvjerovatnije završiti pregovorima, Semjuel Čarap, politikolog u RAND korporaciji, smatra da u svakoj demokratiji treba da postoji ozbiljna debata kako stići do te tačke.
Međutim, i on se našao na udaru kritika zbog sugestije da se interesi Vašingtona i Kijeva ne poklapaju uvijek i da je važno razgovarati sa Rusijom o pregovaranom ishodu.
“Sve je zastupljeniji stav da ono što sada radimo ne daje razultate, ali nema mnogo ideja o tome šta bismo mogli sljedeće da uradimo i nema velike otvorenosti za diskusiju o tome, što je način da se dođe do rješenja”, rekao je on za “Njujork tajms” i dodao da “izostanak uspjeha nije otvorio politički prostor za otvorenu diskusiju o alternativama”. “Zapravo, malo smo zaglavljeni.”
Budući da kontraofanziva sporo napreduje, a američki odbrambeni i obavještajni zvaničnici počinju da okrivljuju Ukrajince, zapadne vlade se osjećaju ranjivije nakon što su poslale toliko opreme i podstakle nade, smatra Čarls Kapčan, profesor na Univerzitetu Džordžtaun i bivši američki zvaničnik.
On je za “Njujork tajms” kazao da se Amerika uzdala u to da kontraofanziva ugrozi ruske pozicije na Krimu, što bi dovelo Ukrajinu u snažniju pregovaračku poziciju. To se nije dogodilo. “Dakle, politička atmosfera je stegnuta”, kazao je on, “i generalno i dalje postoji politički tabu po pitanju ozbiljnog razgovora o krajnjem ishodu”.
Kapčan i Ričard N. Has, bivši predsjednik Savjeta za spoljne odnose, objavili su članak u magazinu “Forin afers” u aprilu, pozivajući Vašington i saveznike da osmisle “plan za izlazak sa ratišta i sijedanje za pregovarački sto” i zbog toga su žestoko kritikovani.
Te kritike su značajno pogoršane kada su njih dvojica, zajedno sa Tomasom E. Grejemom, bivšim američkim diplomatom u Moskvi, imali privatni razgovor sa ruskim šefom diplomatije Sergejem Lavrovim, kako bi istražili mogućnost pregovora.
Kada je procurila informacija o tim razgovorima, izbio je ozbiljan protest. Mada su se trojica zvaničnika dogovorili da ne govore o sadržaju razgovora, reakcija je bila snažna, rekao je Kapčan za “Njujork tajms”.
“Bilo kakva otvorena diskusija o Planu B je politički rizična, što je gospodin Jensen saznao na teži način, kao i mi koji pokušavamo da iznesemo moguće planove B”, rekao je. “Dobijamo oluju kritika i zlostavljanja. Ono što je bilo donekle tabu, postalo je sada veoma tabu.”
Ako kontraofanziva ne ide dobro, sada bi bio pravi trenutak da se istraže alternative, smatra on. Umjesto toga, on kaže da Stoltenberg i ostali samo pojačavaju slogane poput onog o podršci Ukrajini “koliko god je potrebno”.
Za pregovore su potrebne dvije strane, a u ovom trenutku djeluje da ni predsjednik Vladimir Putin i njegov ukrajinski kolega Volodimir Zelenski nijesu spremni da pregovaraju o bilo čemu.
Putinove snage očigledno uspijevaju da održe odbrambene pozicije, većina analitičara vjeruje da on smatra da će se Zapad umoriti od podrške Ukrajini. Moguće je da se takođe nada da će se Donald Tramp vratiti u Bijelu kuću, ističe američki list podsjćajući da je Tramp obećao da će prekinuti američku podršku Ukrajini i za dan okončati rat. Čak iako ne bude izabran, on može biti uticajan faktor u odnosu Republikanske partije prema podršci Kijevu.
Međutim, takođe je nejasno da li bi se Zelenski, nakon toliko ukrajinske žrtve, osjećao politički sposobnim da pregovara čak i ako bi gurnuli Rusiju na pozicije na koje je bila kada je rat počeo u februaru 2022.
“Niko nema dobar osjećaj za ratne ciljeve bilo koga u realnom domenu. Ali isto tako niko i ne pokušava da sazna, što je takođe problem”, kazao je Kapčan.
Njemački zvaničnici žele rješenje postignuto kroz pregovore i pričaju o tome kako je moguće dovesti Rusiju za pregovarački sto, ali to čine samo privatno i s ekspertima od povjerenja, kazala je za Njujork tajms Jana Puljerin, direktorka berlinske kancelarije Evropskog savjeta za spoljne odnose.
“Svjesni su da ni na koji način ne smiju forsirati Ukrajinu, jer će Rusija namirisati slabost”, kazala je ona.
Međutim, ona tvrdi da u Berlinu, kao i u Vašingtonu, postoji želja da rat ne traje beskrajno dijelom zato što politička volja za beskrajnom vojnom i finansijskom podrškom Ukrajini već počinje da slabi, posebno među onima na desnom i ekstremnom desnom spektru, koji dobijaju na snazi.
Ipak, za mnoge druge, sugestija o pregovaranom rješenju ili Planu B je prerana i čak nemoralna, kazala je za “Njujork tajms” Konstans Štelzenmiler iz Instituta Brukings. Putin nije pokazao interes za razgovor, ali ona tvrdi, pozivajući se na tekst Tatjane Stanovaje u časopisu “Forin afers” da je mlađa generacija zvaničnika oko njega je još tvrđa.
“Dakle, svako ko želi da iznese Plan B sa ovim ljudima s druge strane suočava se sa značajnim pitanjem tereta dokazivanja”, rekla je. “Putin je mnogo puta rekao da neće pregovarati osim pod svojim uslovima, koji podrazumijevaju uništenje Ukrajine. Tu nema ništa nejasno.”
Bilo koji vjerodostojan Plan B morao bi doći od ključnih nezapadnih sila - poput Kine, Indije, Južne Afrike i Indonezije.
“To su zemlje na koje Putin računa”, kazala je ona. “Nema ništa što mi možemo reći, učiniti ili ponuditi.”
Pretjerana želja iz Pariza ili Berlina da prerano pregovaraju samo će ohrabriti Putina da manipuliše tom revnošću, podijeli Zapad i traži ustupke od Ukrajine, smatra Ulrih Špek, njemački analitičar.
“Prelazak na diplomatiju je istovremeno naša snaga i slabost”, rekao je. “Odlični smo u postizanju kompromisa i koalicija, ali to zahtijeva osnovni sporazum o normama i ciljevima. Šok kod Ukrajine je taj što to jednostavno ne postoji s druge strane”, zaključuje Špek za “Njujork tajms”.
Bonus video:
