„Strukturalno slaba“ – tim eufemizmom se u Njemačkoj nazivaju ruralna područja u kojima se takoreći ništa ne događa. Sela u kojima žive uglavnom stari ljudi, u kojima više nema posla, ni pekare, ni trgovine, ni doktora, ni vatrogasaca.
Ruralna područja širom Evrope pate od iseljavanja. Ljudi se sele u velike gradove.
Prema Eurostatu, između 2015. i 2020. je 355 od 406 pretežno ruralnih regiona u EU zabilježilo više iseljavanja nego useljavanja. Posebno je smanjen broj mlađih osoba i radno sposobnih. Broj mještana starijih od 65 godina pak raste za 1,8 odsto godišnje.
Vizije EU za ruralna područja
Posljedice su ozbiljne. Gradovi postaju sve pretrpani, život sve skuplji. Stambenog prostora je malo i raste pritisak da se zida i na posljednjoj zelenoj površini.
U ruralnim područjima sve je više slobodnih upražnjenih mjesta, kao i osjećaja zapostavljenosti. Pruge se proređuju i ukidaju, infrastruktura se ne obnavlja, a digitalizacija se zanemaruje. To podstiče frustraciju, a ima i politički uticaj.
Evropska unija je to prepoznala i pokušava da obuzda ruralni egzodus programima kao što su „Pakt za ruralna područja“ i „Akcioni plan za ruralna područja“. Prije dvije godine dogovorena je „Vizija za ruralna područja EU“. Puno se novca troši na oživljavanje zapostavljenih mjesta.
Depopulacija u istočnoj Njemačkoj
I u Njemačkoj je unutrašnja migracija tri decenije poznavala samo jedan smjer: iz sela u gradove. Nakon ponovnog ujedinjenja 1990, to je posebno važilo za istočne njemačke pokrajine, koje su doživjele ogroman odliv stanovništva u nekim područjima.
S druge strane, gradovi poput Lajpciga, Minhena ili Berlina povećali su broj stanovnika za više od dvadeset odsto u posljednje dvije decenije.
No čini se da je ovaj trend zaustavljen, kao što pokazuju statistički podaci od 2008. do 2021. godine. Dok se studenti, učenici i stranci i dalje sele u gradove, od 2017. sve više ljudi od 30 do 49 godina se seli na selo sa svojom maloljetnom djecom, a tamo odlaze i mladi ljudi između 25 godina i 29 godina starosti.
Iznenađujuće je da je gotovo svejedno jesu li sela ili mali gradovi u blizini velikog grada ili na periferiji. Fondacija berlinskog Instituta za stanovništvo i razvoj govori o novoj „žudnji za selom“.
Zajedno sa Fondacijom „Vistenrot“, berlinski Institut analizirao je statističke podatke. U 2021. godini – još je trajala pandemija – dvije od tri ruralne zajednice zabilježile su više pridošlih nego otišlih, kaže socijalni psiholog Frederik Sikstus s berlinskog Instituta. Deceniju ranije to se odnosilo samo na jednu od četiri ruralne zajednice.
San o sopstvenom domu nedostižan je u gradu
Zbog analize migracija, istraživači su proveli sedam dana u posjeti u šest zajednica u različitim ruralnim područjima širom Njemačke koje trenutno doživljavaju poseban rast i tamo su održali mnoge rasprave. „Novi na selu – kako doseljavanje menja život na selu“ naziv je studije koja je iz toga proizašla.
„Ja sam svjesno odlučio da dođem na selo jer su ovdje prilike pogodnije za porodicu“, citiran je u studiji jedan pridošlica. „I biću iskren, ako želite graditi, cijena je naravno veliki problem. I naravno, to je potpuno drugačije na selu.“
U brojnim razgovorima istraživači su saznali da se prije svega traži više i jeftinijeg prostora za život, više prirode i čistija životna sredina.
Mogućnost rada od kuće – i ona se sasvim etablirala tokom pandemije – znači da prihvataju veću udaljenost od gradova. „Više ne postoji apsolutna potreba za tim da se bude na radnom mjestu“, objašnjava socijalni psiholog Sikstus.
Pridošlicama je važna infrastruktura, što prije svega uključuje brzi internet. „Naravno, škole i vrtići su stvari koje jednostavno moraju postojati. Čak i da je ovdje bila najlepša i najjeftinija nekretnina na svijetu, to bi bio ključni kriterijum“, kaže jedan novi stanovnik sela.
Navikavanje na seosku blizinu
Istraživači su ispitivali i kakve posljedice ima useljavanje na lokalno stanovništvo. „Funkcionalna seoska zajednica nije nešto što se podrazumijeva“, kaže Katerina Hinc, direktorka Berlinskog instituta.
„Došljaci i dugogodišnji stanovnici moraju aktivno da oblikuju način na koji žive zajedno“, kaže ona. Neki došljaci, dodaje, prvo moraju da nauče kako živjeti zajedno na selu.
Ali, demografski razvoj ostaje problem čak i za mjesta u koja se više ljudi useljava nego iseljava. Jer i tamo, u trećini slučajeva, više ljudi umire nego što se rađa.
U studiji se pozivaju mala mjesta da razmisle o gradnji primjerenoj starosti stanovnika. Recimo, o stambenim zgradama koje nisu uobičajene na selu. To bi mogla da bude alternativa za starije ljude koji više ne mogu da brinu o cijelom gazdinstvu – a u prazne kuće se mogu useliti mlađe porodice.
Bonus video:
