Nedavna uvjeravanja ruskog predsjednika Vladimira Putina da “neće biti deprivatizacije” jednako su neiskrena kao i njegova uporna obećanja da neće napasti Ukrajinu. Vlasti su, samo ove godine, krenule u preuzimanje kontrole nad 17 velikih preduzeća, kazao je Ilja Šumanov, bivši šef Transparensi internešnala u Rusiji.
To nije pokušaj nekih smjelih pojedinaca u Rusiji da napune svoje džepove. To je dio Putinovih napora da preraspodijeli imovinu od ljudi koje smatra nedovoljno lojalnim Kremlju i stvori novu klasu imućnih koji svoje bogatstvo duguju predsjedniku i njegovom užem krugu. Pripadnici ove nove elite, uglavnom siloviki (bezbjednosne službe) i njihovi poslovni partneri, biće pravi pobjednici rata u Ukrajini - i okosnica stabilnosti režima. Putin je sve stariji, a ova grupa će omogućiti njegovom sistemu da se obnovi i nakon što on napusti političku scenu.
Pri kraju Putinovog prvog predsjedničkog mandata 2004. godine, formula za mirnu koegzistenciju bila je dogovor između Kremlja i oligarha koji su se obogatili u mutnim okolnostima nakon raspada Sovjetskog Saveza. Država je dozvolila oligarsima da zadrže bogatstvo koje su stekli tokom 1990-ih i nastavili da se bogate pod strogim uslovom da se ne miješaju u politiku.
Pripadnici ove nove elite, uglavnom siloviki i njihovi poslovni partneri, biće pravi pobjednici rata u Ukrajini - i okosnica stabilnosti režima
Oligarsi su uglavnom prihvatili tu formulu, dok je zatvaranje naftnog tajkuna Mihaila Hodorkovskog pokazalo šta se dešava sa onima koji se ne pridržavaju pravila. Stoga, ta formula je relativno dobro funkcionisala za obje strane: Putin je imao apsolutnu kontrolu nad ruskom politikom, dok su oligarsi zadržali svoju imovinu i povećali bogatstvo zahvaljujući visokim cijenama robe.
Kremlj je mogao da postepeno nameće dodatne finansijske zahtjeve oligarsima - označene kao “društvena odgovornost” - kao demonstraciju lojalnosti, ali poslovna elita nije bila nezadovoljna. Naučili su kako da zarađuju od unosnih državnih ugovora i bili su uvjereni da ako dođe do katastrofe poput globalne kreditne krize 2008. godine, državne banke će im priteći u pomoć. Na kraju krajeva, i Kremlju su bili potrebni oligarsi. Sa njihovim pažljivo njegovanim mrežama na Zapadu, oni su bili nezamjenjiv instrument za kompaniju Rusija Inc, koja je željela da zarađuje kao dio globalne ekonomije.
Putinova invazija na Ukrajinu je potpuno preinačila dogovor sa oligarsima. To najbolje pokazuje slučaj Andreja Meljničenka, jednog od najbogatijih ljudi u Rusiji, za čiju kompaniju je u avgustu ruski sud dao nalog za nacionalizaciju. Meljničenko je na meti sankcija Evropske unije i on nije jasno osudio rat.
Ipak, u sadašnjim okolnostima čak i to može biti smatrano nelojalnošću, a tvrdnje ruskog bankara u egzilu Olega Tinkova da Meljničenko “mrzi Putina” (što je Meljničenko negirao) moguće da su izazvale odmazdu.
Meljničenko nije jedini. Prošlog mjeseca, jedan ruski sud je nacionalizovao “Metafrax Chemical”, velikog proizvođača metanola. Tužioci su tvrdili da je ugovor o privatizaciji iz 1992. godine “podrio ruski ekonomski suverenitet i odbrambeni kapacitet” - što je fraza koja se sve više koristi u Rusiji za napad na protivnike.
Zbog međunarodnih sankcija, oligarsi su sve više beskorisni za Kremlj kao instrument poslovanja u inostranstvu. Ipak, nema naznaka da će se bilo koji od njih uskoro okrenuti protiv Putina
Za pojedine, rat koji bjesni u Ukrajini je zgodan uvod za poništavanje predratnih dogovora i za pohod na unosnu imovinu. Kampanja deprivatizacije očigledno uključuje dosta oportunizma, ali je u svemu tome vidljiva ruka Kremlja. Putin je još u januaru ponovno uspostavljanje državne kontrole nad strateškim preduzećima identifikovao kao prioritet za kabinet tužilaštva.
Ranije, ruski oligarsi su vjerovali da to što su na udaru zapadnih sankcija nudi neku vrstu zaštite od iznuđivanja kod kuće. Slučaj Meljničenka pokazuje da to više nije istina. Zapravo, zbog međunarodnih sankcija oligarsi su sve više beskorisni za Kremlj kao instrument poslovanja u inostranstvu. Ipak, nema naznaka da će se bilo koji od njih uskoro okrenuti protiv Putina. Njihova sposobnost da utiču na borbe za moć je značajno smanjena.
Zapadni investitori poput “Karlsberga” i “Danonea” su prvi osjetili bol novog pravnog okruženja u Rusiji. Potencijalni investitori iz Azije i iz Zaliva, kojima se Kremlj udvara, trebalo bi da razmisle o tome. Što se tiče samih Rusa, Pandorina kutija preraspodjele koju je otvorio Putinov rat neće pogoditi samo oligarhe, već će se na kraju obiti o glavu novim korisnicima. Osnove imovinskih prava u Rusiji, koje su bile krhke i prije rata, postaće još slabije sa upitnim novim sudskim odlukama.
Prevod: N. B.
Bonus video:
