“Niko ne vjeruje u našu pobjedu kao ja”, kazao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u nedavnom intervjuu za časopis “Tajm”. U pravu je.
Suočen sa mračnom realnošću zastoja kontraofanzive, i nakon krvavog napada Hamasa na Izrael i snažnog odgovora na taj napad, mnogi posmatrači se pitaju da li zapad i dalje ima održivu strategiju kada je u pitanju ruski rat u Evropi.
Ko realno vjeruje da Kijev u narednih godinu, ili dvije, može povratiti teritoriju koju je pripojila Rusija kada je čak i general Valerij Zalužnji, popularni načelnik generalštaba ukrajinskih oružanih snaga, jasno stavio do znanja da “vjerovatno neće biti dubokog i lijepog proboja?”
I ko, osim najoptimističnijih među nama, misli da je predsjednik Vladimir Putin spreman na bilo kakve smislene pregovore godinu prije američkih predsjedničkih izbora, kada njegov favorit, Donald Tramp, vodi u anketama?
Zaista, djeluje da su i ratoborni i miroljubivi u pogledu Ukrajine opasno izgubili kontakt sa realnošću.
Ne iznenađuje što javno mnjenje i u Ukrajini i na zapadu postaje sumornije. Usljed republikanskog protivljenja dodatnom američkom finansiranju ratnih napora Kijeva i preusmjeravanjem pažnje na Bliski istok, zapadnu podršku Ukrajini ne treba uzimati zdravo za gotovo.
Evropljani se sada suočavaju sa dva različita ali međusobno povezana rata koji prijete ne samo evropskoj bezbjednosti već i političkom identitetu evropskih društava. U oba rata učestvuju nuklearne sile, i oba su od velikog simboličkog značaja.
Rat između Izraela i Hamasa ne samo da je preusmjerio pažnju javnosti na Bliski istok i stvorio konkurenciju za resurse, već je takođe i oslabio poimanje da se priroda ruske agresije na neki način izdvaja od svega što smo do sada vidjeli.
Mnogi komentatori ne uspijevaju da uvide da Putin na konflikt u Ukrajini gleda kao na jednu vrstu “vječnog rata” sa zapadom. Njegov cilj više nije uspostavljanje proruske Ukrajine, već da pokaže da će prozapadna Ukrajina biti samo jedna propala država i da će, u svakom slučaju, zapadna podrška Ukrajini vremenom
Kada je Rusija onemogućila energetsko snabdijevanje gradova u Ukrajini optužena je da je počinila ratne zločine. Izrael je lišio Gazu energetskih zaliha i vode. Da li su Ukrajina i Zapad spremni da to nazovu ratnim zločinima?
Nedavna studija “geopolitičkih emocija” koju je sproveo Evropski savjet za spoljne odnose neposredno uoči rata u Gazi otkriva uznemiravajući, mada ne i iznenađujući, trend. Javno mnjenje u velikim nezapadnim zemljama više zanima kada će sa rat završiti nego kako će se završiti.
Javnost smatra da su Zapad i Ukrajina, a ne Rusija, glavna prepreka za mir. Većina na takozvanom Globalnom jugu očekuje da će Moskva prevagnuti u narednih pet godina i na konflikt gleda kao na posrednički sukob između SAD i Rusije.
Dakle postavlja se pitanje: može li Zapad trijumfovati ukoliko njegovo stanovništvo ne vjeruje da treba da bude u ratu dok većina ostalih misli suprotno?
U prvim mjesecima konflikta, Kremlj se zavaravao da će njegova “specijalna vojna operacija” biti završena u roku od nekoliko nedjelja i da će ruske vojnike u Ukrajini dočekati kao oslobodioce. Međutim, agresivni rat koji je Putin počeo 2022. nije jedini koji se trenutno vodi.
Mnogi komentatori ne uspijevaju da uvide da Putin na konflikt u Ukrajini gledao kao na jednu vrstu “vječnog rata” sa zapadom. Njegov cilj više nije uspostavljanje proruske Ukrajine, već da pokaže da će prozapadna Ukrajina biti samo jedna propala država i da će, u svakom slučaju, zapadna podrška Ukrajini vremenom nestati.
U tom novom okruženju, izazov sa kojim se suočava Zapad je sličan onome sa kojim su se SAD nekada suočavale u Zapadnoj Njemačkoj (naročito u Zapadnom Berlinu) na početku Hladnog rata.
Zapad treba da dokaže da je Ukrajina mjesto u koje su investitori spremni da ulažu novac - naravno zaštićeno “patriot” raketama - prije kraja rata. Ona, takođe, mora biti zemlja u koju je veliki broj Ukrajinaca koji trenutno žive izvan domovine spreman da se vrati. I konačno, mora biti omogućen početak pregovora Ukrajine za ulazak u EU čak i dok bijesni rat.
Međutim, jedno od najupečatljivijih otkrića istraživanja Evropskog savjeta jeste da u mnogim nezapadnim zemljama koje vjeruju da će Rusija prevagnuti u Ukrajini takođe smatraju da EU neće postojati za 20 godina. To bi trebalo da probudi evropske lidere i da postanu svjesni da nije doveden u pitanje samo suverenitet Ukrajine.
Prevod: N. B.
Bonus video:
