Zapad se poigrava sa idejom da prepusti Ukrajinu Vladimiru Putinu. Nova opredijeljena zapadna pomoć toj zemlji pala je za skoro 90 odsto u odnosu na godinu ranije, čak i prije nego što SAD i EU ovog mjeseca nijesu odobrile dodatna sredstva, procjene su Kiel instituta za svjetsku ekonomiju.
Biračima, podstaknutim proruskom ekstremnom desnicom, dosadio je rat u Ukrajini. Zapad, nakon 18 mjeseci pauze, nastavlja svoju 15-godišnju politiku popuštanja pred Putinovom agresijom. Scenario “Ako Rusija pobijedi” postaje sve vjerovatniji. Evo kako to može izgledati:
1. Rusija sprovodi strašnu “pravdu pobjednika” nad Ukrajincima. Ovo nije nagađanje. To je tačno ono što su Rusi već učinili u Ukrajini: masovne egzekucije, kastracije, silovanja, mučenja i otmice djece. Sjetite se ruskih listi, prije invazije, sa imenima ukrajinskih javnih ličnosti koje treba “ukloniti”.
Gerilski napadi ukrajinskih partizana izazvali bi još ruskih odmazdi. Milioni Ukrajinaca bi bježali na zapad, ovaj put trajno. Ne zaboravite da je dolazak 1,3 miliona izbjeglica 2015. godine ubrzao uspon ekstremne desnice u Evropi.
2. Slobodna država bi mogla preživjeti na zapadu Ukrajine, navodi bivši britanski diplomata Piter Rikets. Mogla bi čak ući u Evropsku uniju. Čini se da Putina taj region ne zanima naročito. Ali može očekivati kontinuirane ruske napade, nezavisno od toga kakvi su “sporazumi” potpisani. Rusija je konstantno kršila Sporazume iz Minska nakon 2014. Napredovanje ruskih snaga bi se odvijalo u kontinuitetu, zauzimajući teritoriju kadgod bi to bilo moguće.
3. Putin bi kontrolisao skoro četvrtinu svjetskog izvoza pšenice. On je već sa toga da koristi gas kao oružje prešao na to da koristi hranu kao oružje.
4. Putinov uspjeh bi ohrabrio zemlje koje razmišljaju o invaziji na svog susjeda: Kinu, Venecuelu, Azerbejdžan pa i samu Rusiju. Dara Masikot iz Karnegi fondacije za međunarodni mir kazala je: Svaki put kada Rusi, tokom vladavine Putina, pomisle da su “pobijedili” u nekom konfliktu - Gruzija 2008, Ukrajina 2014, Sirija 2015 - oni nauče nešto o nama... postanu prepotentni i za nekoliko godina probaju veće i smjelije operacije”.
Vjerovatno stvaranje ukrajinske vojske u egzilu, koja sprovodi akcije iz evropskih zemalja, dodatno bi podstaklo ruske napade na te lokacije.
Putin je već izgradio ratnu ekonomiju. Njegova vojska je u roku od manje dvije godine svoje metode značajno unaprijedila. Njegovo stanovništvo je pokazalo da će tolerisati čak i veliki rat. Zašto ne bi nastavio da uzima djelove susjednih država? Viktor Orban, Putinov pristalica, trebalo bi da razmisli o tome da se Mađarska graniči s Ukrajinom.
5. Diskerditovani NATO bi se suočio sa svojim najvećim testom. NATO i EU su možda najsnažniji preostali multinacionalnmi savezi u ovom nacionalističkom svijetu. Putin pokušava da dokaže da oni neće opstati. Ako bi on napao Baltik, NATO bi vjerovatno poslao vojsku. Međutim na koliko dugo? Jednom kada bi nekoliko stotina zaopadnih vojnika stradalo, krajnje desničarske partije bi zahtijevale “mir”, što znači nesprovodive mirovne sporazume sa Putinom. Zapadne zemlje bi se mogle povući, uz tvrdnju da su ispunile svoju obavezu prema NATO Članu 5 da će braniti svakog saveznika. Niko ne želi eskalaciju do nuklearnog rata.
Član 5 nije uklesan u kamenu. Drugi međunarodni sporazumi - počev od UN Konvencije protiv mučenja do EU pravila o budžetnom deficitu - se redovno krše bez ikakvih kazni. Ruska vojska u Ukrajini, Hamas i izraelska vojska u Gazi svi su nedavno javno prekršili međunarodni zakon. U svakom slučaju dva stuba takozvane “međunarodne zajednice” - britanska vlada i moguća Trampova administracija - izgleda da su raskrstili sa međunarodnim sporazumima. Donald Tramp je (prema riječima njegovog bivšeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost Džona Boltona), kazao “baš me briga za NATO”, i kao predsjednik često je prijetio da će istupiti iz tog Saveza.
Svaki put kada Rusi, tokom vladavine Putina, pomisle da su "pobijedili" u nekom konfliktu - Gruzija 2008, Ukrajina 2014, Sirija 2015 - oni nauče nešto o nama... postanu prepotentni i za nekoliko godina probaju veće i smjelije operacije
Amerikanci i zapadni Evropljani se osjećaju otpornim: Putin ne dolazi po njih. Nije ni čudo što pojedini zvaničnici iz Istočne Evrope počinju da govore o tome da Rusiju treba napasti prvi umjesto da samo sjede i čekaju da ona napadne njih.
Izvjesniji scenario: mnoge evropske zemlje troše bogatstvo na odbranu, uvode obavezni vojni rok i investiraju u nuklearno oružje, pritom dozvoljavajući Putinu da ih maltretira.
Odbacivanje Ukrajine je jedan od izbora. Postoji i alternativa. Rusija ima niskotehnološku ekonomiju koja je veličine one u Kanadi. Evropljani bi mogli da pomognu Ukrajini da odoli Putinu čak iako bi se Tramp povukao. Trebalo bi da brzo izgradimo oružane industrije, međutim napor koji bi se očekivao od nas bio bi mali u poređenju sa onim u Rusiji. Takođe bismo morali da nadomjestimo američku pomoć Ukrajini - koja je prema procjenama Kil instituta iznosila 71,4 milijarde dolara u prvih 21 mjesec rata, ili 40,8 milijardi dolara na godišnjoj osnovi. To je 70 eura godišnje po evropskom građaninu NATO-a. Mi to možemo samo ako želimo.
Priredila: N. Bogetić
Bonus video:
