Šest mjeseci prije nego što je pronađen mrtav na barži “Bibi Stokholm”, Leonard Faruku se nadao da će izgraditi novi život u Britaniji.
“U Velikoj Britaniji sam od avgusta 2022. Nadam se da ću dobiti papire jer sada sam u objektu za tražioce azila. Došao sam na gumenom čamcu”, rekao je mladi Albanac u poruci na Instagramu starom prijatelju iz osnovne škole u Tirani.
Njegova majka je umrla kada je imao 17 godina, a otac nekoliko godina kasnije. “Iznenadni gubitak majke i oca bio je trauma za mene. Nisam znao gdje sam ni šta se dešava. Sada tražim azil. Živim u jednom hotelu. Nadam se da će nas bog zaštititi”, napisao je.
Faruku, koji je imao 27 godina, navodno se ubio 12. decembra prošle godine u tuš kabini na kontroverznom brodu, na kojem su smještene stotine tražilaca azila na južnoj obali Britanije. Izgledalo je da je pod stresom neposredno prije nego što je pronađen mrtav.
Njegova porodica i prijatelji još se pitaju šta je navelo na samoubistvo Farukua, nekada ambicioznog i talentovanog harmonikaša sa budućnošću koja obećava.
“Leonard će nam mnogo nedostajati. Zauvijek će nam srca biti slomljena zbog načina na koji je okončao život”, rekla je njegova sestra Jola Dušku (33), koja živi u italijanskoj regiji Lombardija.
“Bio je divna osoba koja je došla u Veliku Britaniju da izgradi novi život pun nade. Ispunio je ono što je Home Office (ministarstvo unutrašnjih poslova) tražio i otišao na baržu “Bibi Stokholm”. Nikada nećemo pronaći mir dok ne otkrijemo istinu o okolnostima na toj barži koje su doprinijele da naš brat izvrši samoubistvo.”
Britanski “Gardijan” je razgovarao sa rođacima, prijateljima, komšijama, kolegama i nastavnicima u Albaniji, u pokušaju da razjasni Farukuovu prošlost i iskustva koja su dovela do njegove smrti.
Opisali su ga kao ljubaznog i vrijednog čovjeka koji je sanjao o tome da postane muzičar - ali ga je pogodio iznenadni odlazak majke. Ona je u snu doživjela srčani udar u maju 2013, kada je Faruku bio tinejdžer u uglednoj umjetničkoj školi “Jordan Misja” u Tirani. Njegov otac je umro od srčanog udara pet godina kasnije.
Tada je Faruku, kojem su tepali Nardi, počeo da sanja o tome da nađe posao i izgradi novi život u Velikoj Britaniji. Pošao je na opasno putovanje preko La Manša 2022, godine kada je rekordan broj od 12.301 Albanca stigao na malim čamcima i zatražio azil.
U oktobru 2023, britanske vlasti su saopštile da su prelasci Albanaca opali za 90 odsto nakon sporazuma o saradnji dviju vlada u decembru 2022.
Smrt Farukua je ponovo pokrenula polemiku oko barže za tražioce azila od kada je u julu usidrena na jugu Engleske.
Grupe za ljudska prava uporedile su baržu sa zatvorskim brodom, dok su vlasti saopštile da je ona potrebna da bi se smanjili troškovi smještaja migranata, prenio je Rojters.
Tuga njegove porodice je pojačana izvještajima da Faruku nije znao da je dobio dozvolu za rad u danima prije smrti i da je njegovo tijelo nađeno tek nakon 12 sati.
Njegova smrt nas je uništila. Ali najgori dio je što ne znamo zašto ili šta se desilo. Ne znamo istinu. Kako je zaboravljen do 12 sati u objektu kojim upravlja država?
Govoreći iz kafea u Aliasu, siromašnom naselju u Tirani gdje je Faruku živio više od decenije, njegov stric Agron Faruku dočarao je tugu porodice.
“Leonard je želio da bude u Velikoj Britaniji legalno da bi tamo radio. Imao je ambicije. Htio je da zaradi, da kupi kuću, zasnuje porodicu, da vodi normalan život. Da je imao radna dokumenta, mogao bi da dobije posao”, rekao je.
Ovaj 57-godišnji pjevač je rekao da, koliko mu je poznato, Faruku nije imao problema sa mentalnim zdravljem.
“Njegova smrt nas je uništila. Ali najgori dio je što ne znamo zašto ili šta se desilo. Ne znamo istinu. Kako je zaboravljen do 12 sati u objektu kojim upravlja država?
“Rekao je svojoj sestri da su uslovi na barži bili u redu, ali da su ih tretirali veoma loše. Rekao je da želi više slobode, da malo više izlazi, ali mu to zvaničnici nisu dozvoljavali. Žalio se da ih tretiraju kao kriminalce.”
Farukuova tetka Drita Kaplani izjavila je za Rojters da je govorio da su ga tamo tretirali kao životinju.
Britansko ministarstvo unutrašnjih poslova je saopštilo: “Ovo je bio tragičan incident, naše misli su sa ožalošćenima”. U saopštenju se dodaje da policija istražuje slučaj.
Faruku, rođen 29. januara 1996, odrastao je u mjestu Vore na periferiji Tirane, uz majku Škendije, domaćicu, i oca Petrita, klarinetistu koji je bio poznat lokalno po sviranju na svadbama. Njegove dvije starije sestre, Marsida i Jola, sada žive u Italiji.
Njegov rođak Andi, koji nije želio da kaže svoje prezime, prisjetio se srećnog djetinjstva u Vori, gdje su igrali fudbal i putovali autobusom do Tirane tri puta nedjeljno na privatne časove harmonike.
“To su bila divna vremena”, rekao je ovaj 29-godišnji fotograf. “Njegov otac je želio da bude muzičar, i Nardi je bio veoma talentovan, imao je osjećaj za muziku. To je bila njegova strast, učio je tri do četiri sata dnevno. Imali smo 13 i 14 godina kada smo počeli da sviramo na svadbama sa našim očevima.”
Međutim, porodica se suočila sa finansijskim teškoćama nakon što su se 2009. preselili u Tiranu, gdje je Faruku pohađao osnovnu školu “Bajram Curi” dvije godine. Porodica Faruku je živjela blizu škole u jednosobnom stanu koji prokišnjava na posljednjem spratu u montažnom bloku.
Lindita Fejzo, Farukuova nastavnica književnosti i jezika, rekla je da je Petrit pokazivao veliko interesovanje za obrazovanje sina i prisustvovao roditeljskim sastancima. “Leonard je bio ljubazan i iskren učenik. Jako je volio muziku i sport. Bio je prosječan u drugim predmetima, ali je bio veoma ambiciozan i malo sanjar”, rekla je.
Faruku je potom prošao audiciju za “Jordan Misju”, umjetničku školu, koju je pohađao od 2011. do 2015. Nastavnici su ga opisali ga kao vaspitanog učenika koji se isticao u sviranju harmonike. Učenici širom Albanije ocjenjuju se od četiri do 10, a Faruku je obično dobijao devetke i desetke na harmonici.
Njegov nastavnik, Dritan Baftjari, rekao je: “Nikada nam nije pravio bilo kakve probleme. Bio je smiren i nije tražio pažnju.”
Šefica odsjeka Valbona Kotepano je dodala: “Leonard je bio veoma talentovan i dobar učenik. Ali u posljednjoj godini je usporio i djelovao odsutno, to je bilo nakon smrti njegove majke. Pokvario je ocjene, počeo je da dobija šestice. Nije učio, više nije bio fokusiran. Često je izostajao.”
Njegovi školski drugovi Ervin Telo i Ariel Koka, obojica 28-godišnjaci, opisali su za “Gardijan” Farukuovu borbu. “Nije imao motivaciju. Nakon što mu je majka umrla, bio je veoma tužan i govorio je: ‘Više nemam ništa.’ Bilo je kao da nije vidio smisao života”, rekao je Koka, koji radi u ministarstvu kulture Albanije.
Njih dvojica su sretali Farukua u Tirani posljednjih nekoliko godina i saznali za njegove finansijske probleme i snove o odlasku u inostranstvo. Faruku, koji je počeo da radi kao dostavljač u školi, postao je kurir u jednoj farmaceutskoj kompaniji. Kasnije se pridružio lancu picerija “Proper Pizza”, zarađujući minimalnu platu.
Telo, gitarista, kazao je: “Rekao mi je da planira da ode u inostranstvo zbog ekonomije i teškoća s kojima se suočava. Rekao je: ‘Ne znam, ali možda Engleska jer govorim malo engleski.’
“Rekao je: ‘Švorc sam.’ Pitao sam ga šta radi sa svojim životom, a on je odgovorio: ‘Napravio sam sr*nje od svog života.’”
Kada je Koka sreo Farukua 2020. godine, otplaćivao je neki kredit.
Urim Aliaj, jedan od najbližih Farukuovih prijatelja koji je s njim išao u osnovnu školu, rekao je da je Faruku, da bi preživio, na kraju prodao omiljenu harmoniku i mobilni telefon nakon što je diplomirao.
Ovaj 27-godišnji glumac je kazao: “Njegov odnos sa ocem se pogoršao kad mu je majka umrla i očajnički su mu bili potrebni novac i posao. Rekao mi je da je njegov otac počeo da pije.”
Bardil Rapo (70), koji je živio u istom bloku kao porodica Faruku, dodao je: “Nardi je bio divan dječak. Kada mu je majka umrla, Petrit (njegov otac) je počeo da pije jer je bio jako tužan i imao je neke sukobe sa sinom”.
Aliaj je rekao da je Faruku manje viđao prijatelje nakon očeve smrti 2018. “Život je bio nepravedan prema njemu. Djelovao je veoma razočarano”, rekao je. “Bio je vjernik, molio se i išao u džamiju, ali sam primijetio da je počeo da se tetovira, što je zabranjeno u islamu.” Jedna tetovaža bila je posvećena njegovoj majci, koja je rođena na isti dan kad i on.
“Uvijek je tražio svjetlost”
Nakon očeve smrti, Faruku je vrijeme provodio sa sestrama u Italiji i pokušavao da tamo nađe posao, ali to mu nije uspjelo. I Aliaj i Andi su kazali da je Faruku tada djelovao odlučno da se preseli u Veliku Britaniju, gdje je imao rođake.
“Htio je da ide u Veliku Britaniju, ali pošto je to veoma teško, mislio je da će uspjeti ako zatraži azil i da će moći da dobije dozvolu za rad, ali ne znam nijedan pravi razlog zbog kojeg bi tražio azil”, rekao je Andi.
Osnova Farukuovog zahtjeva za azil nije poznata, a ministarstvo unutrašnjih poslova ga je razmatralo u trenutku njegove smrti.
Aliaj nije znao da li je Faruku uspio dok mu nije poslao poruku sa novog Instagram naloga 17. juna prošle godine i rekao da je u Velikoj Britaniji od avgusta 2022, nakon što je stigao na gumenom čamcu.
Aliaj je rekao: “Nardi je imao veoma težak život, ali uvijek je tražio svjetlost, nešto svjetlije. Zato mi je teško da povjerujem da je izvršio samoubistvo. Naša glavna želja je da dođemo do istine.”
Farukuova porodica će sada morati da sačeka istragu o njegovoj smrti u nadi da će dobiti odgovore.
Bonus video:
