Ruski napad na Ukrajinu počeo je aneksijom Krima u februaru 2014. Dugo je bio potcijenjen, pa i od strane ljudi u Ukrajini. To se promijenilo 2022. širenjem rata.
Marina Ljušina je 24. februara 2022.na planu imala kurs kuvanja čokolade: prethodne večeri je postavila stolove i radovala se djeci u njenom privatnom pozorištu za mlade, u Konotopu, na sjeveru Ukrajine. Glumica i majka dvoje djece te noći je imala problema sa spavanjem, čula je buku i pomislila da je tramvaj.
"U sedam ujutro me nazvala prijateljica i kaže: Upali TV, počeo je rat", prisjeća se Marina Ljušina, koja danas živi u Bonu.
Konotop je udaljen oko 60 kilometara od granice sa Rusijom. Prije dvije godine ruske trupe su ga zauzele u roku od nekoliko sati. Otpora je bilo, ali snage su bile nejednake; ukrajinska vojska se povukla.
Ljušina je pobjegla svojoj majci na periferiju grada, gdje je srela ruske vojnike:
"Pitala sam ih: Šta radite ovdje? Odgovorilu su: Došli smo po predsjednika Zelenskog… Kao da Ukrajina nije nezavisna država", kaže ona s ogorčenjem.
Okupatori su mislili da će biti dobrodošli i čudili su se da to nije bilo tako, kaže Marina. Nakon tri dana, ona je pobjegla u zapadnu Ukrajinu a potom u EU, zajedno sa milionima Ukrajinaca. Njen muž je ostao.
"Nisam očekivala da će biti velikog rata. Kako tako nešto moće da se dogodi usred Evrope u 21. vijeku?"
Ljušina optužuje Zapad da Ukrajinu vidi kao masu za potkusurivanje: "Evropa je gledala i čekala da vidi da li će nas ubiti ili ne."
To se ne odnosi na sve vlade. SAD, Velika Britanija i drugi su isporučivali Kijevu oružje i prije ruske invazije. Njemačka se pridružila kasno, ali je sada na vrhu liste država koje pomažu.
Putinov "Blic-krig" na Krimu
Mnogi su tada bili iznenađeni, uključujući i samu Ukrajinu. Međutim, ruski napad je počeo osam godina ranije, aneksijom Krima: 27. februara 2014.
Tada su naoružani i maskirani ljudi u uniformama bez nacionalnih amblema okupirali parlament i regionalnu administraciju na poluostrvu. Ruski predsjednik Vladimir Putin kasnije je priznao da su to bili ruski vojnici.
Ukrajina je bila ozbiljno oslabljena. U Kijevu su protesti opozicije primorali proruskog predsjednika Viktora Janukoviča da pobjegne u Rusiju. Nova prozapadna vlast nije se usudila da oružjem brani Krim. Zapad je takođe preporučio Kijevu da bude suzdržan - čak i kada je počeo rat u Donbasu, u istočnoj Ukrajini u prolejće 2014.
Nije bilo oštrih sankcija. Rusija je postavila svoje ljude na čelo proruskih snaga u Donjecku i Lugansku i tajno ih sve više naoružavala.
Zapad je pokušao da zamrzne sukob pregovorima; Ukrajina nije uvela vanredno stanje. Rat je nazvan "antiterorističkom operacijom". To je dovelo do toga da se mnogima ovaj sukob činio dalekim.
"Većina ljudi u Ukrajini nije shvatila da je to njihov rat", kaže Ljušina.
To se ne odnosi na Maksima Kosuba. Prevodilac iz Kijeva se sjeća da je na mitingu ispred ruske ambasade u junu 2014. pozvao na prekid odnosa između Kijeva i Moskve.
"Tada sam shvatio: Ovo je rat", kaže Kosub.
Dobrovoljno se prijavio na front u Donbasu i bio ranjen. Bio je dio patriotske manjine, koja se ispriječila Rusiji. Kosub se ponovo borio od napada Rusije u februaru 2022.
Zašto nije bilo borbe za Krim?
Da li je Ukrajina trebalo da se bori za Krim? Mnogi ljudi u Ukrajini smatraju da jeste.
"U iskušenju sam da kažem da, trebalo je pokušati", kaže Suzan Stjuart, iz berlinske Fondaciji za nauku i politiku. Međutim, ona ukazuje na tadašnje "slabo rukovodstvo u Kijevu".
Istina je takođe: Rusija je gomilala trupe duž ukrajinskih granica 2014. i čak je i tada prijetila masovnom invazijom. Ukrajinska vojska na Krimu je bila demoralizovana, a veliki djelovi su prešli Rusima.
Činilo se da je sukob u Donbasu zamrznut između 2015. i 2022. ali je u stvari to bio rovovski rat sa hiljadama mrtvih.
Zašto je Zapad vjerovao da će to tako i ostati? Zašto nije snabdijevao Ukrajinu teškim naoružanjem i zbog čega je nastavio da s Rusijom planira velike projekte poput gasovoda Sjeverni tok 2?
Stjuart to objašnjava uvjerenjem zemalja EU da saradnja i integracija Rusije u zapadne projekte može spriječiti ratove u Evropi.
Osvrćući se unazad, prevodilac a sada vojnik Maksim Kosub kaže: "Svi su potcijenili Putina i njegovu spremnost da ignoriše pravila." Ukrajina se od 2022. jako promijenila.
"Mi nastavljamo da se borimo za Ukrajinu, čak i ako je cijena previsoka", kaže Kosub.
Vojska se takođe dosta promijenila i postala profesionalnija, iako i dalje ima problema.
A šta ako Ukrajina izgubi rat?
"Društvo je pokazalo da u velikoj mjeri umije da se samo organizuje", dodaje Kosub.
Kao primjer navodi dobrovoljce, koji već deset godina snabdijevaju vojsku – automobilima, uređajima za noćno osmatranje i ljekovima. Kosub vjeruje u dug rat, s mnogo žrtava - i u ukrajinsku pobjedu na kraju.
Marina Ljušina takođe vjeruje u pobjedu. Rat ju je učinio čvršćom, beskompromisnijom prema Rusiji, ruskom jeziku i kulturi, kaže glumica. U jednom trenutku bi htjela da se vrati mužu, ali ne više da živi blizu granice u Konotopu, već u zapadnoj Ukrajini: "Tamo je sigurnije." Rusija je bila i ostala opasan susjed.
Suzan Stjuart se ne usuđuje da bilo šta prognozira duže od godinu dana. Ona ne očekuje nikakva "iznenađenja" u Rusiji. Uz podršku Zapada, Ukrajina će izdržati, ali iscrpljenost nakon proteklih deset godina rata računajući postaje sve vidljivija.
"Premalo se razmišlja o tome šta će se dogoditi ako Ukrajina izgubi", kaže ona i zaključuje: "Cijena bi mogla biti mnogo veća".
Bonus video:
