Za Emanuela Makrona, povećanje broja beba je od ključne važnosti za očuvanje nacionalne vitalnosti Francuske. Italijanska liderka Đorđa Meloni je kao glavni prioritet postavila ohrabrivanje Italijanki da rađaju.
Međutim, demografi i ekonomisti tvrde da evropski pokušaji za podsticanje posrnule stope nataliteta ne daju rezultate. Oni pozivaju na promjenu stava uključujući i prihvatanje ekonomske realnosti ostarjele populacije.
“Veoma, veoma je teško povećati stopu nataliteta”, kazala je za Rojters Asna Matisjak koja je kao profesor saradnik za oblast tržišta rada i porodične dinamike na Univerzitetu u Varšavi pratila višegodišnje napore širom centralne Evrope za povećanje stope nataliteta.
Evropska stopa nataliteta je već zadnjih deset godina na 1,5 rođenja po ženi. To je iznad niskih stopa u istočnoj Aziji, ali je daleko od stope od 2,1 koliko je potrebno da bi se održao stepen populacije - za koju Matisijakova i drugi eksperti sa kojima je Rojters razgovarao tvrde da će teško biti dostignuta u doglednoj budućnosti.
Evropske vlade već troše milijarde eura pored osnovnih socijalnih davanja kako bi finansirale mjere koje podržavaju roditeljstvo, uključujući i direktnu novčanu podršku za djecu, poreske olakšice za veće porodice, plaćeno odsustvo za roditelje i dječji dodatak.
Međutim čak i države poput Francuske i Češke Republike, koje su proteklih godina imale relativno dobru stopu nataliteta od oko 1,8, sada bilježe pad. Širom kontinenta, razlozi pada stope nataliteta se razlikuju i u pojedinim slučajevima nijesu u potpunosti razjašnjeni, ističe britanska agencija.
Marta Siez, univerzitetska profesorka porodične sociologije, demografije i nejednakosti iz Madrida, kazala da su faktori poput rasta troškova smještaja i poslovna nesigurnost povezani sa stopom nataliteta u Španiji, koja iznosi 1,19 i najniža je u Evropi poslije one u Malti.
“Ljudi bi voljeli da imaju djecu i voljeli bi da ih dobiju ranije ali to nijesu u mogućnosti iz strukturalnih razloga”, kazala je ona.
Takva ekonomska ograničenja se osjećaju svuda. Međutim, takođe postoje dokaze o promjeni u dubljim kulturološkim stavovima prema roditeljstvu.
U Norveškoj - bogatoj zemlji sa snažnom podrškom porodici i sigurnošću posla - zabilježen je pad stope nataliteta sa 2 u 2009. godini na 1,41, što je naniža zabilježena stopa 2022. godine.
U pregledu zemalja za 2023. godinu, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj navela je niz razloga za pad stope nataliteta uključujući promjenu polnih uloga, veći fokus na karijere pa čak i na to kako društvene mreže mogu pojačati osjećaj nesigurnosti. Međutim zaključuje se da pad stope nataliteta uglavnom ostaje nepoznanica.
Finska demografkinja Ana Rotkirš takođe je pratila duboke kulturološke promjene u cilju procjene sličnog pada nataliteta u njenoj zemlji budući da mnogi mladi ljudi sada smatraju da moraju birati između roditeljstva i drugih ciljeva.
“Ovo se direktno odnosi na to šta je poželjan, prijatan i privlačan životni put, stil života, i na šire vrijednosti i ideale”, kazala je Rotkiršova, istraživačka profesorica i direktorka Finskog instituta za istraživanje stanovništva. “Niko zapravo ne zna kakva vrsta porodične politike bi u ovoj novoj situaciji uspjela da promoviše fertilitet”.
Dakle, da li ovo osuđuje Evropu na mračni scenario “demografske vremenske bombe” često spominjan kod starenja, prema kojem društva na kraju budu nesposobna da održe penzijske programe, ograničena hroničnim nedostatkom radne snage i bez ikoga ko bi se brinuo o starima?
To, kako navodi Rojters, zavisi od toga da li će njihove ekonomija primijeniti neke od sredstava na raspolaganju kako bi se prilagodile.
Ekonomista Dejvid Majls sa Kraljevskog koledža u Londonu odbacuje upozorenje o “tempiranoj bombi” i tvrdi da pad broja stanovnika ne mora da znači i niži životni standard ukoliko se održi proizvodnja po glavi stanovnika; između ostalog ukoliko budu radili više i bolje.
“Mislim da je logika da postoji nešto magično u 65. godini kao dobi kada se prestaje raditi potpuno pogrešna”, rekao je Majls, tvrdeći da veći životni vijek i manja prisutnost napornog rada u ekonomijama Evrope koje su dominantno usmjerene na usluge omogućavaju ljudima da duže ostanu na tržištu rada.
Potezi za pomjeranje starosne dobi za odlazak u penziju ostaju politički toksični - a jedan od primjera su protesti protiv Makronovih reformi prošle godine. Međutim, starosna doba u kojoj zaposleni u naprednim ekonomijama napuštaju tržište rada polako se povećava još od 2000.
Povećanje pristupa radnom tržištu za žene nosi dodatne koristi. Odnos Evropljanki na tržištu rada iznosi oko 69 odsto, što je 11 odsto niže u odnosu na muškarce - što znači da je neiskorišteni potencijal visok.
“Mnogo dodatnih ekonomskih resursa može biti iskorišćeno iz toga,” primijetio je Vilijem Adema, viši ekonomista u Odjeljenju za socijalnu politiku OECD-a, navodeći rad od kuće i druge fleksibilne aranžmane kao načine da se više žena uključi u radnu snagu.
Evropa takođe može da uvozi više radne snage: pored sve bučne antiimigrantske retorike taj kontinent se već oslanja na oko 10 miliona neevropskih radnika. Mada se roditeljski izbori i socijalni status migranata na kraju odražava na onaj šire populacije, ispostavilo se da su oni od ključne važnosti za određene nedostatke radne snage.
I dok na predviđanja o ekonomskom rastu koji će vjerovatno proizaći iz automotizacije i kao rezultat vještačke inteligencije treba gledati sa oprezom, ona makar nude mogućnost povećanja produktivnosti.
Rokiršova iz Finske je naglasila da i dalje postoji potreba za porodičnom politikom kako bi se podržale odluke budućih roditelja, ali je pozvala na širu debatu o tome kako se pozabaviti niskom stopom nataliteta, koju neće riješiti politike tradicionalne porodice.
“Bilježimo dugoročne trendove”, kazala je Adema. “Ako ljudi ne žele da imaju djecu, onda nema svrhe primoravati ih na to”.
Bonus video:
