Insolventnost jednog preduzeća istovremeno je šansa za neko drugo - to je poslovni model na kojem zarađuje Fabijan Altrihter. On organizuje aukcije na kojima se prodaje stečajna masa: "Mi pružamo podršku stečajnom upravitelju, kao servisna kompanija. To znači da radimo procjenu vrijednosti mašina, inventara, opreme u firmi, i onda pomažemo u realizaciji aukcije.“
To konkretno znači da Fabijan Altrihter i njegov tim prodaju sve što se može prodati i što pripada insolventnoj firmi. Često zna da se dogodi da se radi o kompletnom uređenju kancelarija, dakle čak i tanjira, šoljica ili pribora za jelo, a naravno i monitora, kancelarijskih stolova i stolica, pa čak i biljki koje su krasile te prostorije.
Na naslovnim stranama njemačke štampe trenutno se često piše o velikom talasu stečajeva u zemlji, a na osnovu tih naslova može se pretpostaviti da Fabijan Altrihter ima pune ruke posla. Virus insolventnosti zahvatio je i poznate kompanije, na primjer "Remertopf", proizvođača takozvanih "rimskih lonaca", glinenih lonaca s poklopcem. Ili trgovačke lance s dugom tradicijom, kao što su "Arko" i "Husel", preduzeća koja su u svom asortimanu imali kafu, čajeve ili slatkiše. Ali, Altrihter kaže da je takav utisak pogrešan: "U ovom trenutku broj insolventnih firmi relativno je nizak, mi ne uočavamo neki veći porast".
Osjećaj je jedno, brojke kažu nešto drugo
Da li je dakle moguće da ipak nije reč o talasu stečajeva većih razmjera? Stručnjaci poput Rajnta Gropa, šefa Leibnic-instituta za ekonomska istraživanja u Haleu (IWH), oprezni su po pitanju korišćenja pojmova kao što je "talas stečajeva", i to uprkos aktuelnom visokom broju insolventnih poslovnih subjekata: "Mi ne očekujemo da će podaci o broju insolventnih firmi da opadnu, ali ne mogu da kažem da se tu radi o talasu stečajeva".
Po tom pitanju jasnije ocjene daje Udruženje stečajnih upravnika (VID): "Oni što mi uočavamo jeste da postoji osjećaj da se radi o talasu stečajeva. Uprkos aktuelnom porastu, broj insolventnih preduzeća u ovom trenutku nalazi se na nivou kao prije pandemije korone, a to je prilično daleko od broja stečajeva tokom finansijske krize“, tvrdi Kristof Niering, stečajni upravnik i predsjednik VID.
Iako se u posljednje vrijeme bilježi porast broja insolventnih kompanija, podaci pokazuju da se ne radi u porastu u odnosu na vrijeme prije pandemije. U martu 2016. u Njemačkoj je 1.099 preduzeća pokrenulo stečajni postupak, u januaru ove godine to je uradilo njih 1.077 - dakle otprilike isti broj kao i prije osam godina.
Državna pomoć je - pomogla
Zbog čega onda uprkos tome vlada osjećaj da Njemačka trenutno prolazi kroz pravi talas stečajeva? To je tako prije svega zbog relativno malog broja insolventnih firmi tokom pandemije. U avgustu 2020. je, prema podacima IWH, samo 667 preduzeća prijavilo stečaj.
A razlog? Tokom pandemije je njemačka država izdašno pomagala preduzećima, i to na razne načine. Na primjer, jedno vrijeme je bilo suspendovano pravilo kojim se preduzeća obavezuju da prijave da su insolventna. Dakle firme koje u normalnim okolnostima imaju zakonski definisanu obavezu da pokrenu stečajni postupak, to tokom pandemije nisu morale da urade - ali samo ako ispunjavali određene kriterijume.
U međuvremenu je istekao program državne pomoći, a ekonomska situacija u Njemačkoj se promijenila. Brojne firme sada moraju da se suoče s promijenjenim uslovima na tržištu, odnosno zakonskim okvirima. "Trenutno uočavamo da se u privredi događaju velike strukturne promjene, na primjer transformacija od starih tehnologija, starih izvora energije, prljave energije, prema zelenoj energiji“, kaže Grop. Ujedno dodaje da to sve opterećuje preduzeća, jer neki poslovni modeli jednostavni nisu više konkurentni.
Građevinarstvo posebno teško pogođeno
Jedan primjer je firma "Projekt", koja se bavi realizacijom projekata na tržištu nekretnina. Ona je prošlog ljeta pokrenula stečajni postupak. "Projekt" je, baš kao i cijela građevinska industrija, patio od posljedica visokih cijena energije, ali i rasta kamatnih stopa, odnosno problema s lancima snabdjevanja. Osim "Projekta" ista sudbina zadesila je i "Gerhgrup" ili "Ojroboden". U protekloj godini stečaj je moralo da proglasi 81 od 10.000 preduzeća iz sektora građevine, što je mnogo više od prosjeka za najteže pogođene grane. Prema navodima IWH u prosjeku je 60 (od 10.000 firmi) u prošloj godini pokretalo stečajni postupak.
A nakon što se i formalno proglasi insolventnost, na gradilištima zavlada zastoj. Kako bi se spriječilo da ti projekti postanu ruševine, stečajni upravnik Folker Bem trudi se da što prije i formalno ugasi te kompanije. Jer, kako kaže, sanacija nije opcija: "Cilj stečajnog postupka može samo da bude ideja vodilja da se u tom slučaju na najbolji način upravlja nekretninama, a to je onda u interesu i kupaca, ali i ulagača, koji su u neki projekat investirali novac preko fondova.“
U slučaju "Projekta" to konkretno znači da se građevinska zemljišta prodaju. A što se tiče projekata koji su bili u procesu izgradnje, cilj je da se s radovima nastavi - što je bar jedna dobra vest za sve one koji su kupili stan ili kuću od firme koja je nakon toga proglasila stečaj.
Stečaj nije nužno i kraj neke firme
Razbijanje neke insolventne firme ili prodaja njenih djelova nije jedina opcija. Stečajno pravo definiše i mogućnost sanacije. Stečajni upravnik Bem iz firme "Šulce i Braun" tu opciju opisuje kao ideju pružanja druge šanse: "U Engleskoj i u SAD ta ideja druge šanse dosta je proširena. Kada jednom nešto ne funkcioniše, preduzetnik ima i drugu šansu".
A stečajno pravo u postupku sanacije definiše i brojne mjere kojima može da se pomogne preduzetnicima. Na primjer, Savezna agencija za rad (njemački Biro za zapošljavanje, prim. red.) plaća troškove radnika u trajanju do tri mjeseca. Osim toga, postoje i klauzule kojima se preciziraju posebni uslovi za iznajmljivanje prostora (i njegov otkaz), odnosno po pitanju davanja otkaza zaposlenima.
Sve to na kraju krajeva može da pomogne preduzećima da smanje svoje poslovanje, da smanje područje poslovnih aktivnosti, odnosno da se fokusiraju na osnovnu djelatnost. Preduslov je da se stečajni postupak pokrene na vrijeme, kako bi preduzetnici u sopstvenoj režiji mogli da realizuju taj proces. Jedan dobar primjer kako to može da funkcioniše je firma "Gerc", koja prodaje obuću. U maju je jedna hamburška kompanija koja je bila vlasnik "Gerca" proglasila stečaj. Uslijedili su otkazi zaposlenima i zatvaranje filijala. Ali, "Gerc" je uspio da pronađe investitora i u julu prošle godine je i formalno okončao stečajni postupak. Danas se može reći da je ta firma - sanirana.
Bonus video:
