Oko tri hiljade zatvorenika iz Ukrajine prijavilo se da ide na front u nešto više od mjesec dana. Novi zakon je donio brojne rasprave. Reporteri DW pričali su sa novopečenim regrutima i oficirima.
Od početka mobilizacije zatvorenika u Ukrajini sredinom maja svaki deveti od oko 27.000 zatvorenika je „prijevremeno pušten na slobodu kako bi se neposredno uključio u odbranu zemlje“, stoji u zvaničnom saopštenju.
„Sloboda“ nije baš tačan opis onoga u šta se upustilo oko tri hiljade kažnjenika. Pod prismotrom Nacionalne garde prvo potpisuju ugovor o služenju u oružanim snagama, a onda nastavljaju na poligon gdje bi trebalo da postanu vojnici.
Mnogi su još od početka napada Rusije željeli da se priključe odbrani. Pisali su upravama zatvora, nadležnim organima, poslanicima i aktivistima za ljudska prava. No služba pod oružjem je „pravo i dužnost“ građana, a osuđenima za krivična djela su uskraćena i ta građanska prava.
Ipak, u prvih nekoliko mjeseci nakon početka rata par stotina muškaraca je iz zatvora prebačeno u kasarne jer u njihovim slučajevima još nisu bile donijete pravosnažne presude.
Serhij Jonušas je predsjednik parlamentarnog Odbora za krivični progon. On podsjeća da je u to doba i sada pokojni Jevgenij Prigožin, osnivač zloglasne grupe Vagner, počeo s regrutacijom zatvorenika iz ruskih zatvora.
Ministarstvo odbrane Rusije osnovalo je takozvane brigade „Oluja-Z“, koje su se uglavnom sastojale od bivših zatvorenika.
Vojska nije za svakog zatvorenika
Jonušas nam kaže da je postojao etički problem zbog uključivanja kriminalaca u ukrajinsku vojsku. No krajem maja ove godine je na zbornom mjestu zatvora u kijevskoj regiji ipak objavio promjenu zakona prema kojoj i u Ukrajini zatvorenici mogu u vojsku.
„U samo dvije sedmice smo dobili 4.564 dobrovoljnih prijava zatvorenika iz cijele zemlje. To je više nego što smo očekivali“, kaže zamjenica ministra pravde Olena Vizoska.
Provjera prijava traje oko sedam dana. Zatvorski ljekari odmah izuzimaju zatvorenike s povredama, kao i oboljele od side ili tuberkuloze. No odluka zavisi i od toga zašto je neko završio u zatvoru.
Oko toga se vodila žestoka rasprava među poslanicima u i na kraju je dogovoreno da neće prihvatiti nikoga ko je osuđen za zločine protiv nacionalne bezbjednosti, terorizam, ubistvo s predumišljajem dvije ili više osoba, napada na policijske ili vojne službenike.
Ne uzimaju se ni krivci za saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom pod uticajem alkohola, osuđeni za seksualno nasilje ili posebno teške slučajeve korupcije.
„Nije kao u Rusiji“
„Podobne“ zatvorenike posjećuju kadrovski oficiri ukrajinskih brigada. Ti oficiri za DW ističu razlike između njihovih posjeta i regrutacije u ruskim zatvorima.
U Rusiji se, kažu, zatvorenici podstiču na rat – obećava im se sloboda nakon godinu dana, dobra plata i nadoknada porodicama ako izgube život.
Nasuprot tome, ukrajinski oficiri najprije traže dobrovoljce koji su donijeli svjesnu odluku da brane domovinu. Do sredine juna većina od 2.800 prijava zatvorenika je riješena pozitivno.
Pažnju je izazvao slučaj prvog zatvorenika-regruta Oleksandra B. (36), umjetnika iz Harkova. On je osuđen na tri godine zatvora jer se nije odazvao pozivu na mobilizaciju, te se žalio sve do Vrhovnog suda.
Nakon mjesec dana u strogom zatvoru u Pervomajsku, B. je sam tražio da ode u vojsku. To mu je brzo odobreno – već 20. maja Oleksandar B. je pušten iz zatvora, a njegov advokat kaže da je već na obuci.
Trka za dobrovoljcima
Krajem maja srijećemo majora Dmitra Kuharčuka (34) ispred jednog ukrajinskog zatvora. U jesen 2021. je i on proveo tri mjeseca u zatvoru jer je udario policajca tokom političkih protesta.
Uz majora iz bijelog terenskog vozila izlaze vojni psiholog i snimatelj. Imaju namjeru da regrutuju više desetina zatvorenika, većinom među onima kojima to nije prvi boravak u zatvoru.
Ali pred vratima kaznene ustanove čekaju već dva oficira druge brigade iz područja Odese s istim zadatkom. „Neko je pobrkao stvari i nije nam dopušten pristup zatvorenicima“, objašnjava jedan od njih. „Kažu nam da regrutujemo ljude kod nas, na jugu. Ali gdje da nađemo vojnike kad kod nas na kilometar fronta ima samo petnaest ljudi?“
Nakon par sati obje ekipe oficira se vraćaju pomalo razočarane. Oficiri iz Odese su uspjeli da regrutuju osamnaest zatvorenika, a Dmitro Kuharčuk izabrao je njih sedamnaest od četrdeset prijavljenih.
Ipak, vjeruje da bi mogli da prime i više njih: „Mi smo jedna od rijetkih jedinica koje znaju kako da postupaju sa zatvorenicima. Poznajemo njihovu psihu“, kaže major.
Emotivno i psihičko stanje, spremnost na borbu i motivacija budućeg vojnika su važniji nego teret zločina iz prošlosti, misli Kuharčuk. „Ljudi koje susrijećemo u zatvoru žele da jednog dana kažu svojoj djeci da nisu sjedeli u zatvoru tokom rata, nego da su branili zemlju.“
„Kažnjenička jedinica?“
U jednoj od brigada se sljedećih mjeseci planira formiranje samostalne jedinice od 600 do 900 bivših zatvorenika, možda čak i sa zapovjednikom iz njihovih redova.
„Nedostaje puno ljudi, a moramo još da čekamo dok dođu tek regrutovani vojnici. Na taj način možemo popunjavati rupe“, kaže nam zamjenik zapovjednika te brigade koji nam se predstavio kao Vladislav.
On je bivši državni tužilac, a te vojnike iz zatvora ne vidi tek kao kriminalce koji žele da se izvuku sa robije. „Radimo s ljudima koji su motivisani da izvrše svoju dužnost“, kaže Vladislav.
Jedan od tih dobrovoljaca je Vitalij (23) iz Kijeva. U jesen 2020. su ga policajci u gradu Lucku uhapsili s paketićem sintetičkih droga. Tvrdio je da nije znao šta je u paketu, da ga je samo slao poštom za tuđi račun. Osuđen je na sedam godina zatvora.
„Čak i tokom suđenja sam želio da odem u rat, ali su rekli da me neće uzeti. Tako sam morao da ležim dvije godine. Ali kada je donijet zakon, mogao sam da podnesem prijavu. Znam da ću do kraja rata biti vojnik. Ali, i tamo će biti bolje nego u zatvoru“, nada se mladić.
No brigadir Kuharčuk ne misli da je dobro da se bivši zatvorenici okupe u jednu jedinicu: „Nećemo stvarati kažnjeničke bataljone, to je neprihvatljivo. Imamo dobra iskustva s miješanjem tako regrutovanih među druge dobrovoljce“, kaže naš sagovornik.
Vojna i hijerarhija kriminalaca
U tome ga podržava i Oleh Zvilja, čelnik udruženja za ljudska prava „Zaštita zatvorenika u Ukrajini“. Zvilja se već dvije godine zalaže da se i zatvorenici puste u vojsku.
No, on smatra da bi ih trebalo rasporediti u različite jedinice. „Zatvorenici u jednom zatvoru su kao pauci u stakleniku. Oni će prenijeti svoje sukobe, subkulturu i neprijateljstva i u te vojne jedinice.“
Zvilja upozorava da se ne smije zanemariti kriminalna subkultura u zatvorima. Postoji neka vrsta zatvoreničke samouprave čija su nepisana pravila stara i po sto godina. Jedno od njih je da „pošteni kriminalac“ ne smije da služi vojsku.
I samo „profesionalni kriminalci“, odnosno istaknuti predstavnici organizovanog kriminala, imaju „pravo“ da tumače i menjaju ta pravila.
Šta treba da radi „pošteni kriminalac“?
Jedan od njih, Serhij Lisenko poznat kao Lera Sumskoj, koji već duže živi u inostranstvu, već je na početku ruske invazije pozvao ukrajinske kriminalce na odbranu države.
„Pozvao se na pravilo prema kojem je dužnost svakog 'časnog lopova' da uzvrati kad je napadnut“, tumači Zvilja.
On nam kaže da se otpor regrutaciji zatvorenika vidi i u upravama zatvora. „Njihovo finansiranje zavisi od broja zatvorenika, a mnogi kažnjenici rade u zatvorskim radionicama, što je značajan izvor prihoda.“
Čuo je i pritužbe zatvorenika o korupciji. Navodno su upravnici nekih zatvora tražili novac od zatvorenika da bi proslijedili njihov zahtjev za služenje u vojsci. Jer njihova je računica bila da će zatvorenik primati dobru platu kao vojnik.
Ali, tvorci novog ukrajinskog zakona ostaju optimistični. Ministar pravde Denis Maljuska procjenjuje „mobilizacioni potencijal“ u ukrajinskim zatvorima na dvadeset hiljada ljudi.
On ne isključuje mogućnost ukidanja još nekih ograničenja za službu u vojsci, a primjena zakona bi se mogla proširiti i na žene iz zatvora.
Bonus video:
