Evropa se ponovo suočava s izborom između pozitivne vizije centrizma ili podjela, straha i bijesa ekstremnih struja. Ishod izbora za Evropski parlament u junu ostavio je ovu debatu daleko od zaključenja.
Iako nova desnica jača na nekim mjestima, ukupno gledano, ravnoteža moći u Evropi ostaje ista. Ali, dok se čini da ne postoji velika glad za populizmom i ekstremizmom u Evropi, postoje duboke i stvarne zamjerke koje previše ljudi osjeća da politički centar nije dovoljno adresirao.
Ekstremističke i populističke stranke iskorišćavaju stvarne strahove i frustracije - one ih ne izmišljaju. One ih identifikuju i pojačavaju, koristeći to što preovladavaju nezadovoljnim javnim mnjenjem. Snaga nove desnice ne dolazi iz kvaliteta njihovih ideja - zapravo, njihova pojednostavljena rješenja su osuđena na propast. Umjesto toga, njihova snaga proizlazi iz sposobnosti da razumiju i istaknu brige ljudi.
Bilo da se radi o promjenama koje migracije mogu donijeti nacionalnom identitetu, otkazima uzrokovanim tehnološkim napretkom ili rastućim troškovima života, strahovi ljudi su stvarni i razumljivi. Problem nisu oni koji idu na birališta vođeni ovim strahovima i glasaju za nekoga za koga misle da ih razumije. Problem je kako efikasnije prenijeti centrističku poruku.
Centrizam može argumentima pobijediti u debati - on ima rješenja za složene izazove s kojima se Evropa danas suočava. Ali njegovi zagovornici prvo moraju uvjeriti veliki dio javnosti da iskreno razumiju te strahove.
U svom prvom pobjedničkom govoru, francuski predsjednik Emanuel Makron je rekao: "Učiniću sve da osiguram da nikada više nećete imati razloga da glasate za ekstremiste." To bi trebalo da bude centristički poklič. Izazov je ponuditi biračima jasnu alternativu, kao i povezati se s njihovim stvarnim brigama o budućnosti. Jer, kao što su nedavni događaji u Francuskoj pokazali, čak i efikasne i hrabre reforme možda neće biti dovoljne ako nisu uvjerljive.
Tek kada zaista razumijemo bol koji ljudi osjećaju, možemo raditi na rješenjima koja nude dvije ključne stvari koje centristi donose u politiku - nadu i pragmatizam.
Centrizam je inherentno pun nade za budućnost, za našu zajedničku sposobnost da promijenimo putanju društva i da se uhvatimo u koštac s najkomplikovanijim problemima. Trebalo bi da prihvati liberalni patriotizam koji kombinuje i ljubav prema zemlji i posvećenost liberalnim demokratskim vrijednostima, zajedno s odlučnim djelovanjem ka efikasnom multilateralizmu i transnacionalizmu - stvarima koje drže naše nacije zajedno.
Ako ekstremisti naglašavaju identitetske politike, centrizam mora naglasiti snagu našeg zajedničkog identiteta, pružajući pozitivnu nacionalnu viziju za zemlje koje volimo i snažnu posvećenost globalnim rješenjima.
I dok ekstremisti naglašavaju pojednostavljen pristup, centrizam mora objasniti koliko su neizvodljiva rješenja koja nova desnica nudi - i koliko će ljudi biti u goroj situaciji.
Centrizam u Evropi će takođe morati da odgovori na konkurentne tenzije između veće integracije i lokalnog identiteta, globalizacije i lokalne industrije, te prijetnji po sigurnost i građanskih sloboda. Ove tenzije postoje, i samo traženjem efikasnog balansa političari zaista mogu tvrditi da su pragmatični. A taj pragmatizam mora biti usmjeren na stvarne rezultate, inicijative koje poboljšavaju živote ljudi i imaju opipljiv uticaj na njihov svakodnevni život.
Na kraju, uz nadu i pragmatizam koji su prirodni za centrizam, on mora takođe ponuditi jasnu viziju u ključnim pitanjima - nešto što se već dešava s digitalnom i zelenom transformacijom. Nema mjesta za pravljenje kompromisa između desnice i ljevice ili traženje konsenzusa zasnovanog na najmanjem zajedničkom imenitelju. Snažna centristička politika postavlja jasan put ka preuzimanju budućnosti.
Dakle, dok razmišljamo o rezultatima ovih ljetnjih izbora i izvlačimo pouke iz njih, vrijeme je da evropski centristi gledaju naprijed. Odgovor na uspon neliberalne desnice neće doći od neliberalne ljevice. I dok će naši prijatelji iz redova glavne desnice i ljevice možda biti u iskušenju da udovolje ekstremima, centristi su ti koji moraju ostati čvrsti.
Socijaldemokrate ili konzervativci možda će smatrati da će im više koristiti savezi s ekstremima političkog spektra. Ali oni moraju odoljeti zovu populizma i pokazati da umjerena i pragmatična politika može donijeti rezultate.
Jair Zivan je urednik i autor knjige "Centar mora izdržati – Zašto je centrizam odgovor na ekstremizam i polarizaciju".
Sandro Goci je bivši član italijanskog parlamenta, sadašnji poslanik u Evropskom parlamentu i generalni sekretar Evropske demokratske stranke.
Članak je preuzet sa portala "Politiko".
prevod: S. Strugar
Bonus video:
