Gruzija je izgubila pravac. Dok se zemlja priprema za izbore sljedećeg mjeseca, mnogi koji se protive vladajućoj stranci "Gruzijski san" vjeruju da će ona posegnuti za bilo čime kako bi zadržala vlast. Ruski lideri već predviđaju nasilni epilog nakon izbora. Nakon godina integracije u evroatlantske strukture Bidzina Ivanišvili, de fakto lider Gruzije, osjećajući da on i pripadnici njegovog tabora koji upravljaju regionima gube moć, skrenuo je s tog kursa. Gruzija sada luta u ničijoj zemlji između zapada i svijeta koji čine Rusija i BRIKS.
Zapadni lideri treba da se pripreme za potpunu krizu u Gruziji. Moraju imati spreman plan.
Atmosfera u Tbilisiju je uzavrela. Za neke, ona podsjeća na parlamentarne izbore iz 2012. godine, kada je Ivanišvili pobijedio Mihaila Sakašvilija. Sakašvili je došao na vlast 2004. godine, a prve četiri godine bile su ispunjene optimizmom i napretkom. Zatim, nakon ruske vojne intervencije u Gruziji 2008. godine i globalne finansijske krize, njegova administracija je skliznula u autoritarizam, nasilje i korupciju. Ta putanja se ponovila pod Ivanišvilijem.
Ovog proljeća, desetine hiljada su demonstrirale protiv zakona o "stranim agentima" za nevladine organizacije, koji je inspirisan ruskim zakonodavstvom. Ovo nije benigni čin usmjeren na finansijsku transparentnost, već je osmišljen da zatvori nadzorne organe i druge koji prate korupciju i pozivaju vladu na odgovornost. Vlada takođe priprema zakonodavstvo protiv LGBT "propagande". Sve ovo je tragedija. Rat u Ukrajini otvorio je potpuno neočekivanu priliku za Gruziju, što je rezultiralo time da joj je ponuđen status kandidata za članstvo u EU.
Možda Ivanišvili, za razliku od većine Gruzijaca, nikada nije želio ovaj neočekivani dar. Usaglašavanje sa standardima bloka, barem za pridruživanje, značilo bi veliki preokret u načinu na koji se zemljom, uključujući i pravosuđe, upravlja.
Međutim, usljed nedavnih postupaka vlade, proces pristupanja je zaustavljen, iako Ivanišvili i dalje obećava članstvo u EU do 2030. godine.
Uprkos prijetnjama i prebijanjima aktivista, lideri opozicije u Tbilisiju uvjereni su da im je vlast na dohvat ruke. Ivanišvili je, kažu, izgubio moć. On se žali na tajanstvenu "globalnu ratnu stranku" koja finansira nevladine organizacije i odlučila je da uvuče Gruziju u "drugi front" rata protiv Rusije. Opozicija je raznovrsna, ali vladajuća stranka sve to označava kao "kolektivni UNM", aludirajući na stranku Sakašvilija, koji je sada u zatvoru.
Da glasaju samo ljudi iz Tbilisija, opozicija bi mogla lako da pobijedi. Međutim, to nije slučaj. U malom gradu Akaltsike, blizu granice sa Turskom, lokalni stanovnici kažu da uvijek glasaju za stranku na vlasti. Jedan od razloga je što veliki broj poslova u mjestima poput Akaltsike zavisi od opštine ili države. Ljudi se plaše da će, ako se vlast promijeni, njihov šef biti zamijenjen nekim iz pobjedničke stranke koji će, zauzvrat, redistribuirati poslove i ugovore svojoj rodbini i prijateljima.
Ljudi su takođe zastrašeni. Tamuna Uchidze, koja radi za ogranak Transparensi internešnela u Akaltsikeu, organizaciji koja se bori protiv korupcije, kaže da je vidjela poruke od lokalnog univerzitetskog profesora koji je naređivao svojim studentima da prisustvuju mitingu Ivanišvilija. Ako to ne urade, kaže, to će se odraziti na njihove ocjene.
Irakli Lazarašvili, gradonačelnik iz stranke Gruzijski san, ismijava izjave da se njegova stranka približava Moskvi. "Rusija je naš neprijatelj", kaže on. "Naš put ka Evropi nikada neće biti zaustavljen."
Analitičari i istraživači javnog mnjenja smatraju da "Gruzijski san" i opoziciju pojedinačno podržava oko trećine biračkog tijela, dok je ostatak neopredijeljen.
To znači da bi se stvari mogle ozbiljno pogoršati u oktobru. Sergej Nariškin, direktor Ruske spoljne obavještajne službe, rekao je da, ako opozicija izgubi, SAD planira "Majdan u Tbilisiju", misleći na puč. To je apsurdno. Ali, ako "Gruzijski san" ne pobijedi, možda to neće priznati, što može dovesti do demonstracija pa čak i nasilja. Ako pobijedi pošteno, Tbilisi će nastaviti da se udaljava od zapada. Ako izgubi, ali pokuša da se drži vlasti, Gruzijci će tražiti pomoć od zapada, i u tom slučaju postupci tih vlada mogu biti odlučujući. Eka Metreveli, koja vodi Gruzijsku fondaciju za strateške i međunarodne studije, kaže da se njena zemlja sada kreće ka neutralnosti i u pravcu sfere uticaja Rusije. Ona tvrdi da ogromna većina Gruzijaca "to ne želi".
Tekst je preuzet iz "Fajnenšl tajmsa"
Prevod: N. B.
Bonus video:
