Spasitelj Gruzije. Ruska marioneta. Filantrop. Oligarh. To su samo neki od naziva za Bidzinu Ivanišvilija. Ovaj milijarder, najbogatija osoba u Gruziji i osnivač vladajuće stranke, rijetko se pojavljuje u javnosti, a u posljednje vrijeme gotovo isključivo iza neprobojnog stakla. Ipak, njegovo prisustvo je značajno u ovoj maloj evropskoj zemlji koja se nalazi između Rusije i Zapada, a pred njom su izbori koji bi mogli oblikovati njenu sudbinu.
Ivanišvili može da gleda na centar Tbilisija iz svoje ogromne vile od čelika i stakla sa helidromom koja se uzdiže oko 60 metara iznad glavnog grada. On udovoljava svojim egzotičnim strastima, poput čuvanja ajkula i zebri i sakupljanja rijetkog drveća.
Osamdesetogodišnjeg Ivanišvilija veliki broj i prijatelja i neprijatelja smatra za najmoćniju ličnost u Gruziji, ili za “sivu eminenciju”, mada više od decenije nije obavljao javnu funkciju. On je današnje izbore prikazao kao egzistencijalnu borbu za sprečavanje “globalne ratne partije” na Zapadu da gurne Gruziju u poguban sukob sa bivšim gospodarom Rusijom, kao što tvrdi da je to učinjeno Ukrajini.
“Gruziji i Ukrajini nije dozvoljeno da se pridruže NATO-u i ostavljene su na ledini”, rekao je on u nastupu na provladinom mitingu u Tbilisiju 29. aprila. “Sve takve odluke donosi Globalna ratna partija, koja ima odlučujući uticaj na NATO i Evropsku uniju i koja Gruziju i Ukrajinu vidi samo kao topovsko meso”.
Dok većina od 3,7 miliona ljudi u Gruziji teži da se približi Zapadu pridruživanjem EU i NATO-u, i uglavnom ne vjeruje Rusiji, ankete pokazuju da Ivanšvilijeva poruka ima odjeka kod mnogih koji žele da po svaku cijenu izbjegnu sudbinu Ukrajine.
Sjećanja na rat iz 2008. godine sa Rusijom zbog odmetnutih regiona regiona Južne Osetije i Abhazije, koje podržava Moskva, su svježa; rat je trajao pet dana i završio se porazom Gruzije.
Dom Olega Mačavarijanija je svega šest milja od Južne Osetije. Ovaj 75-godišnji penzionisani državni službenik se plaši da će se istorija ponoviti ukoliko prozapadna i antiruska opozicija dođe na vlast. “Mislim da će prvo što će se dogoditi da nas uvuku u rat”.
Ankete pokazuju da bi Ivanišvilijeva stranka “Gruzijski san” mogla osvojiti najviše glasova na današnjim izborima, mada se očekuje da na nacionalnom nivou ostvari manju podršku u odnosu na 2020. godinu.
Ivanišvili, koji je bio snažno prozapadno orijentisan tokom prve decenije vlasti svoje stranke, nije bio dostupan za intervju za ovaj članak, dok iz “Gruzijskog sna” tvrde da ostaju posvećeni integraciji sa Zapadom i pragmatičnoj politici prema susjednoj Rusiji.
Intervjui koje je uradila agencija Rojters sa nekoliko bivših bliskih saradnika milijardera, kao i sa biračima s obje strane spektra i ekspertima za Gruziju, pružaju uvid u uticaj koji ovaj tajanstveni magnat ima u zemlji na Južnom Kavkazu.
“Ogromna konsolidacija moći”
Saveznici na najvišim nivoima vlasti govore o njemu gotovo kao da je mesija. “Kada je narod izgubio svaku nadu, pojavio se čovjek koji im je vratio tu nadu”, rekao je bivši premijer Irakli Garibašvili o Ivanišvilijevoj prvoj izbornoj pobjedi 2012. godine, nakon koje je bio premijer godinu dana.
Garibašvili je bio jedan od niza zvaničnika koji su hvalili Ivanišvilija, počasnog predsjednika stranke, u govorima na mitingu u septembru, kada - za razliku od tajkuna - nijesu bili zaštićeni neprobojnim staklom. Aktuelni premijer Irakli Kobahidze rekao je da je Ivanišvili žrtvovao sve, uključujući svoje zdravlje, kako bi oslobodio Gruziju od političkih neprijatelja.
Ivanišvili je veći dio 1990-ih proveo u Rusiji, osnivajući bankarske, metalurške i telekomunikacione kompanije, bogateći se u haotičnom periodu nakon kolapsa Sovjetskog Saveza.
Njegovi politički protivnici ga opisuju kao oligarha koji žudi za moći i koji ima opasnu kontrolu nad bivšom sovjetskom Gruzijom. Mnogi njegovu stranku nazivaju “Ruski san”. Neki ga označavaju kao imovinu Kremlja, mada to nijesu potkrijepili dokazima.
“On je Gruziju pretvorio u privatnu kompaniju, koja je sto odsto u njegovom vlasništvu”, rekao je Gia Kukašvili, bivši Ivanišvilijev visoki politički savjetnik, koji je pomogao u osnivanju “Gruzijskog sna” prije nego što se njihov odnos raspao 2014. godine kada je Kukašvili optužio Ivanišvilija da zadržava vlast iz sjenke.
Giorgi Gakarija, koji je bio premijer iz redova “Gruzijskog sna” od 2019. do 2021. i koji je podnio ostavku nakon što je optužio Ivanišvilija za miješanje u vladine poslove, ponovio je ovu kritiku.
“Konsolidacija moći je ogromna”, rekao je Gakarija, koji sada vodi stranku “Za Gruziju”, jedan od četiri glavna bloka razjedinjene opozicije koja učestvuje na izborima 26. oktobra.
“U ovoj zemlji više ne postoji nijedna nezavisna institucija”, rekao je Gakarija, koji je naveo da su čelnici Gruzijske centralne banke, izborne komisije, državne revizorske kancelarije i pravosuđa svi na kraju ispostavljaju račune magnatu.
“Svi ti ljudi su direktno povezani sa Ivanišvilijem. Oni su mu lojalni.”
Gruzijsko ministarstvo pravde i Centralna banka nisu odgovorili na zahtjeve za komentar. Izborna komisija je saopštila da su sugestije o uticaju vladajuće stranke “neosnovane i štetne za integritet izbornog procesa”, dok je revizorska kancelarija saopštila da je cilj izjava Gakariije da “naruše” njen ugled.
Potpuna promjena retorike
Od ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Ivanišvili je potpuno preokrenuo dugogodišnje usklađivanje Gruzije sa Zapadom, koje je i sam zastupao dok je bio premijer 2012-2013. godine.
Ove godine, vlada iz redova “Gruzijskog sna” je progurala zakone o “stranim agentima”, koji zahtijevaju da se organizacije koje dobijaju više od 20 odsto finansija iz inostranstva registruju kao takve, i pokrenula gušenje prava LGBT zajednice, odluke koje je Moskva pohvalila, dok su kritičari označili kao antidemokratske i inspirisane Rusijom.
Ovi potezi, zajedno sa pojačanim antizapadnom retorikom Tbilisija, doveli su do toga da su Sjedinjene Države i EU obustavile dio pomoći Gruziji, a blok je zamrznuo prijavu zemlje za članstvo.
Giorgi Margvelašvili, bivši predsjednik Gruzije od 2013. do 2018. i bliski saradnik Ivanišvilija dok je bio u opoziciji i tokom ranih godina na vlasti, rekao je da je milijarder djelovao iskreno prozapadno dok je bio aktivan u politici.
Opisao ga je kao mirnog stratega koji je pokušavao da uskladi politiku usmjerenu ka EU i NATO-u sa imperativom izbjegavanja provociranja velikog sjevernog komšije.
Margvelašvili je ipak primijetio novu neprijateljsku retoriku Ivanišvilija prema Zapadu otkako je počeo rat u Ukrajini, preokret koji mu se činio duboko neuobičajen.
“Možemo samo spekulisati o tome šta je natjeralo Bidzinu Ivanišvilija na ovakvu političku nestabilnost”, kazao je Margvelašvili. “Iznenadno mijenjanje retorike za 180 stepeni nije njegov stil”.
NATO je na samitu u Budimpešti 2008. pristao da Gruzija u određeno vrijeme postane članica. To je bilo nekoliko mjeseci prije rata s Rusijom, a od tada je postignut mali napredak.
Mnogi Gruzijci strahuju od sudbine Ukrajine, gdje su prozapadni protesti na Majdanu 2013-2014. godine svrgnuli prorusku vladu prije nego što je Moskva pripojila Krim i počela da snabdijeva oružjem separatiste na istoku zemlje.
Ruski zvaničnici su više puta izjavili da ne miješaju u unutrašnje stvari suverenih država i optužili Zapad za miješanje u gruzijsku politiku. Šef ruske strane obavještajne službe Sergej Nariškin rekao je ovog meseca da je siguran da će Gruzijci napraviti “ispravan” izbor i glasati za “zdrave, patriotske snage”.
Bivši savjetnik Kukašvili rekao je da mu je Ivanišvili kazao da je napustio Rusiju nakon Putinovog uspona na vlast 2000. godine, vjerujući da će predsjednik suzbijati politički ambiciozne poslovne ljude. Kukašvili je rekao da je Ivanišvilijev preokret u spoljnoj politici od početka sukoba u Ukrajini bio pokušaj da se zaštiti od Putinovog gnjeva i spasi Gruziju.
Sam Ivanišvili doživio je veliki udarac na Zapadu 2020. godine, kada je odmetnuti bankar iz Kredit Svisa prisvojio oko milijardu dolara njegovog novca. Mada je veliki dio novca vraćen, njegovi saveznici su naveli ovaj slučaj kao dokaz da je pod de fakto sankcijama SAD.
SAD su više puta izjavile da Ivanišvili nije bio sankcionisan.
Obični ljudi da vode Gruziju
Natali Sabanadze, bivša gruzijska ambasadorka pri EU, kazala je za Rojters da je “Gruzijski san” takođe crpio snagu iz nepopularnosti opozicije, koja se muči da se otrese veze sa kontroverznom figurom bivšeg gruzijskog lidera Mihaila Sakašvilija, koji je vladao do 2012. godine i sada izdržava kaznu od šest godina zatvora zbog zloupotrebe vlasti.
I pored pogoršanja odnosa sa Zapadom, vladajuća stranka se i dalje može osloniti na faktor statusa kvo, posebno među ruralnim i radnicima u javnom sektoru, rekla je Sabanadze, viša istraživačica u organizaciji Čatam haus u Londonu.
Zaista, u siromašnom, ruralnom zapadnom dijelu Gruzije gdje je Ivanišvili odrastao, mnogi lokalni stanovnici ga smatraju filantropom. Levan Ivanašvili, visoki zvaničnik u gradu Sačkere, istakao je projekte koje je finansirao omiljeni sin: tri škole, fudbalski stadion, bazen, bolnicu i hotel, kao i obnovu istorijskog zamka.
Drugim biračima je dosta svega.
“Gospodin Ivanišvili je u prošlosti uradio pozitivne stvari za Gruziju, ali je posrnuo, a Gruzija pod njim posrće”, rekao je Nikoloz Šurgaja na opozicionom mitingu u Tbilisiju. “Neka nova generacija političara, običnih ljudi, vodi Gruziju ka boljoj budućnosti.”
Prevod: N.B.
Bonus video:
