Tenzije između Ukrajine i Poljske su sve veće. To je evidentno u politici, ali postoji i promjena raspoloženja među stanovništvom. Ono što još uvijek povezuje te dvije zemlje je - strah od Rusije.
Kada je bivši predsjednik Poljske Aleksandar Kvašnjevski 15. novembra proslavio svoj 70. rođendan, putem videa mu je čestitke uputio i Leonid Kučma, bivši predsjednik Ukrajine, koji je, poput Kvašnjevskog, bio na vlasti do 2005. godine.
Tom prilikom, Kučma je pozvao na razumijevanje za Ukrajinu: "Čak i najbliži prijatelji imaju sopstvene realnosti. Možda govorimo iste stvari, ali s različitom intonacijom i drugim riječima. U Ukrajini čak i vrijeme drugačije prolazi. Mi plaćamo drugačiju cijenu. Dok na Zapadu gube vrijeme da pomognu Ukrajini, mi gubimo živote." Danas je, dodaje Kučma, jedinstvo Poljske i Ukrajine ugroženo "ambicijama pojedinih aktera s obje strane granice". To se ne smije dopustiti.
Uzajamne optužbe
Frustracija raste i u Kijevu i u Varšavi. Poljska zabrana uvoza ukrajinskog žita, te zahtjev ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, da Poljska više pomogne i presrijeće ruske rakete čak i iznad ukrajinske teritorije, izazivaju napetosti.
Varšava samo traži izgovor da ne isporuči dodatne borbene avione, rekao je Zelenski u oktobru. Na to je stigao jasan odgovor iz Poljske. "Zelenski takvim izjavama želi da uvuče Poljsku u rat protiv Rusije", izjavio je zamjenik poljskog premijera Kšištof Gavkovski. "Naša je dužnost da se borimo za to da Ukrajina opstane i pobijedi u ratu, ali svakako ne da Poljsku uvlačimo u rat protiv Rusije."
Ministar spoljnih poslova Poljske, Radoslav Sikorski dodao je da Zelenski mora shvatiti da i Poljska mora da odvraća Rusiju. Ali i da bi bilo bolje da svoje zahtjeve usmjeri zapadnije, prema državama koje nisu na prvoj liniji fronta.
Želja za sučavanjem sa istorijom
Čini se da su prošla vremena kada je Zelenski u Varšavi govorio o poljskim i ukrajinskim srcima koja zajednički kucaju, da između Poljske i Ukrajine neće biti političkih, ekonomskih, a posebno ne istorijskih granica.
Upravo u odnosu na posljednje pitanje Varšava očekuje više razumijevanja – posebno kada je riječ o istorijskom suočavanju s masakrima u Voliniji, gdje su ukrajinski nacionalisti - koje i danas poštuju u Ukrajini - pobili desetine hiljada poljskih civila.
Međutim, Kijev se protivi ekshumaciji žrtava, što nailazi na nerazumijevanje poljskog ministra spoljnih poslova Sikorskog: "Ukrajina je pristala na sahranu 100.000 vojnika Vermahta. Ne bi trebalo da naši ubijeni i stradali budu lošije tretirani."
Promjena raspoloženja u društvu
Promjena raspoloženja osjeća se i među stanovništvom. Samo nešto više od polovine Poljaka žele da i dalje primaju izbjeglice iz Ukrajine. Skoro dvije trećine žele da pomognu samo onima koji dolaze direktno iz ruskih okupiranih područja.
Ono, što još uvijek povezuje obje zemlje, jeste strah od Rusije. Tako je poljski premijer Donald Tusk nakon sastanka s generalnim sekretarom NATO Markom Ruteom izjavio: "Ništa o Ukrajini bez Ukrajine. Države članice EU moraju obezbijediti da se odluke o – daj Bože – završetku ili zamrzavanju sukoba donose u potpunom dogovoru s državama istočnog krila, posebno s Ukrajinom."
Samostalni potezi, poput telefonskog poziva njemačkog kancelara Olafa Šolca predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu, tu ne pomažu – u tome se Kijev i Varšava slažu. No, napetosti su očigledne, a tome se vjerovatno raduje prije svega - Vladimir Putin.
Bonus video:
