Osam je ujutru kada Somaeh Mecger kuca na vrata gospođe Penig-Šosi i ulazi. "Dobro jutro. Kako ste?" kaže njegovateljica. Mari Žoze Penig-Šosi ima 94 godine i već šestu godinu živi u staračkom domu "Op Lamp" u Vaserbiligu u Luksemburgu. Somaeh Mecger je 50 godina mlađa. Započinje uobičajena procedura: "A sad, madam, na oblačenje!"
Ima dobrih pola sata za to. Opere joj noge i stopala, navuče čarape za vene, pomogne joj da ustane iz kreveta, smjesti je u invalidska kolica i odvede je u kupatilo. Nakon deset minuta, obje su se vratile u sobu. Gospođi Penig-Šosi je stalo do toga da sama nanese ruž na usne, mada joj njegovateljica pomaže držeći njenu već drhtavu ruku. Razgovaraju o nekadašnjoj pozorišnoj karijeri starije dame - ponekad na njemačkom, ponekad na luksemburškom, sve to začinjeno frazama na francuskom.
Neuporedivo bolje nego u Njemačkoj
Prije skoro 20 godina Somaeh Mecger je odlučila da da otkaz u njemačkom staračkom domu i ode da radi u susjedni Luksemburg. Naučila je luksemburški na kursu koji je organizovao njen poslodavac, a od kuće u njemačkom Trieru, gdje živi s porodicom, do radnog mjesta ima 13 kilometara, ili dvadesetak minuta. "Nisam ni na trenutak zažalila zbog svoje odluke"“ kaže Mecger. Za njegovateljicu se obučila 2003.
Ona je jedna od mnogih koje iz Njemačke dolaze da rade u susjedni Luksemburg. Prema tamošnjem Nacionalnom institutu za statistiku, preko 52.000 Njemaca radi u Vojvodstvu, što je 30% više nego prije deset godina. Velika većina njih i dalje živi u Njemačkoj i putuje na posao.
Samo u sektoru zdravstvene i socijalne njege registrovano je 6.300 Nemaca, a među njima je najmanje 4.000 njegovatelja poput Somaeh Mecger.To se vidi i na njenom radnom mjestu: preko 80% od 147 zaposlenih u staračkom domu "Op Lamp" su Njemci koji brinu o 81 stanovniku doma.
"Ne tražimo posebno njegovatelje iz Njemačke", kaže direktorka Mirej Virc-Lenerc. Ali u pograničnoj regiji se proširila vijest da su uslovi rada u Luksemburgu mnogo bolji nego u Njemačkoj. Prekovremenih sati gotovo da nema, ima više osoblja, vlada poštovanje prema zaposlenima, a plata je gotovo dvostruko veća. "Zarađujem više u Luksemburgu s 60% radnog mjesta nego što bih u Njemačkoj zarađivala za puno radno vrijeme,“ kaže Mecger.
I u Luksemburgu su zabrinuti za budućnost
Veliko Vojvodstvo sa svojih 670.000 stanovnika nedavno je dodatno povećalo plate zaposlenima u sektoru staračke njege. Sa deset godina staža, njegovateljica u staračkom domu godišnje zarađuje oko 65.000 eura - plus bonusi, dok medicinska sestra lako prima i oko 100.000 eura.
Luksemburg je očigledno spreman čak i bolje da plaća njegovatelje, jer i tamošnje stanovništvo ubrzano stari. Prema procjeni udruženja njegovatelja Copas, u narednih pet godina biće potrebno popuniti 4.000 radnih mjesta u cjelokupnom sektoru njege, uključujući 900 medicinskih sestara, a potrebni su i drugi radnici, od fizioterapeuta do pomoćnika u kuhinji. Međutim, u Luksemburgu svake godine obuku završi tek nešto više od 100 ljudi, a već sada polovina medicinskih sestara dolazi iz susjednih zemalja.
Upraviteljka luksemburškog staračkog doma Virc-Lenerc se boji da će u narednim godinama biti teže privući njegovatelje iz Njemačke: "Plate i tamo rastu", ali se oslanja na bolje uslove rada, niže poreze i bolje penzije.
Katastrofa u Njemačkoj
Istovremeno, situacija u staračkim domovima i bolnicama s njemačke strane granice je katastrofalna. Samo iz bolnica Barmherzige Brüder u Trieru svake godine odlazi po 25 do 30 medicinskih sestara u Luksemburg, kaže direktor sektora njege te bolnice Jerg Mogendorf: "Taj trend ponovo raste". Navodi da pokušavaju da zadrže osoblje dodatkom na platu i raznim pogodnostima, ali ljudi i dalje odlaze.
I Komora zaposlenih u sektoru njege pokrajine Rajna-Palatinat potvrđuje da se situacija "nipošto nije poboljšala, naprotiv: postala je još gora". Njen predsjednik Markus Maj smatra da se malo toga može učiniti protiv odličnih plata u susjednim zemljama: "Jedino što možemo jeste da opšte povećamo broj zaposlenih u pogođenim regijama. Ali naša Komora, kao državna institucija, ima malo uticaja ili mogućnosti da oblikuje situaciju.“
Ne vraćam se!
Čak i kada se njegovatelji povremeno vraćaju u Njemačku, za Somaeh Mecger ne dolazi u obzir da ikada više radi u svojoj domovini:
"U Njemačkoj sam bila odgovorna za devet ili deset starijih osoba u jednoj smjeni, a nije bilo rijetko da radim 15 dana bez prestanka. U Luksemburgu brinem o pet osoba tokom svog normalnog radnog vremena".
Takođe, ne vjeruje da će se situacija promijeniti. U Luksemburgu poslodavac uvažava njene želje prilikom organizacije rasporeda, i izuzetno je zadovoljna: "Mogu bez problema da uskladim svoj posao i privatni život. To je i preventivna mjera protiv stresa i lošeg raspoloženja". A toga u Njemačkoj ima sve više, ne samo u sektoru njege.
Bonus video:
