Kako da karikaturisti satirično predstave Svevišnjeg? U čast žrtvama terorističkog napada u redakciji koji se odigrao 2015. godine, francuski satirični časopis „Šarli ebdo“ održao je takmičenje pod nazivom #RugajućiSeBogu (#MockingGod), a pobjednici se proglašavaju danas.
Profesionalni karikaturisti pozvani su da nacrtaju „najpodliju i najsmješniju karikaturu o Bogu“, a pobjednički radovi biće objavljeni u časopisu. Takmičenje obilježava desetu godišnjicu od masakra u redakciji časopisa 7. januara 2015. Islamistički ekstremisti ubili su 12 ljudi, uključujući osam članova uredničkog tima.
Satirični časopis bio je na meti jer je više puta ismijavao proroka Muhameda. Među onima koji su izgubili živote bili su i neki od najpoznatijih francuskih karikaturista, uključujući Kabua, Šarba i Volinskog.
Sloboda štampe na udaru
Ubistva članova redakcije su shvaćena kao napad na slobodu štampe i slobodu govora uopšte. Slogan „Je suis Charlie“ (Ja sam Šarli) bio je u trendu širom svijeta. Ali, to je takođe izazvalo reakciju nekih koji su smatrali da je satirični nedjeljnik otišao predaleko.
Deceniju nakon napada, neki posmatrači kažu da je potreba za karikaturistima i njihovom sposobnosti da izazovu smijeh – čak i ako je kontroverzna – veća nego ikad zbog represije nad slobodom govora na globalnom nivou.
„Pratimo situaciju međunarodnih karikaturista gdje god da se nalaze na planeti i moram da kažem da je trend zaista loš“, rekao je karikaturista Patrik Lamasur, poznat pod pseudonimom KAK. On dodaje: „Kina, Rusija, Iran, Indija, Indonezija, Malezija i Brazil, između ostalih, većina svjetske populacije živi u zemljama u kojima postoji cenzura štampe, karikaturiste često napadaju i ugroženi su“.
Lamasur je predsjednik međunarodne mreže karikaturista „Cartooning for Peace“ koji, kako kaže, „koriste humor da bi se borili za poštovanje kultura i sloboda“.
„Šarli ebdo“ je pozvao da se na konkurs prijavi „svako kome je dosadilo da živi u društvu koje predvode Bog i religija“, navodi se na sajtu s propozicijama takmičenja. Iako bi rezultati mogli izazvati dalje kontroverze, Lamasur, čija je organizacija u januaru domaćin brojnih događaja posvećenih ubijenim članovima redakcije „Šarli ebdo“, daje tom časopisu punu podršku. „Mislim da je to sjajno, jer je to nešto što bi ’Šarli ebdo’ uradio, čak i da ih niko nije napao“, kaže on za DW.
Duga francuska istorija političke karikature
U Francuskoj su političke karikature stekle popularnost nakon Francuske revolucije, kada su karikaturisti razotkrivali zloupotrebe moćnika. I tradicija antireligijskih karikatura otada je jaka u zemlji. Lamasur smatra da karikatura predstavlja sposobnost građana da pogledaju svoje lidere u oči i kažu „vidimo šta radite i možemo da vam se smejemo“.
Od svog osnivanja 1970. godine, magazin „Šarli ebdo“ poznat je po iskušavanju granica onoga što može da se kaže prema francuskim zakonima o govoru mržnje. „Šarli ebdo“ ne ismijava samo islam, već i hrišćanstvo i judaizam.
Prema francuskom zakonu, sve dok se ne podstiče nasilje i manjine su zaštićene, ismijavanje vere je dozvoljeno.
Koliko daleko smije da se ide?
Čak i ako karikature uznemiravaju neke ljude, Lamasur tvrdi da samo zakon može da odredi šta je prihvatljivo. „Bilo šta da kažem i uradim, to će da iznervira nekoga – bilo šta. A jedino ograničenje može da bude zakon, zakon oko kojeg se svi slažemo“, kaže.
Čak i prije 2015. godine, časopis je bio poznat po karikaturama za koje su kritičari govorili da prelaze granicu u netrpeljivosti – i bio je izložen napadima.
Ubrzo nakon što je „Šarli ebdo“ 2011. objavio lažno izdanje koje je „uredio gost“, prorok Muhamed, zapaljiva bomba oštetila je zgradu u kojoj se nalazi časopis. Ali, takva vrsta provokativnog komentara za političke karikaturiste je svakodnevnica. „A ako su ljudi ljuti jer im se ne sviđa ono što kažete, to je dobro, to je sloboda izražavanja – sve dok ne kršite nijedan zakon“, kaže Lamasur.
„Odgovornost da održi taj plamen“
Ipak, još uvijek ima ljudi koji su voljni da nezakonitim sredstvima izraze svoje neslaganje sa zakonski zaštićenim umjetničkim izrazom u časopisu „Šarli ebdo“. Zato osoblje časopisa u Parizu mora da radi svoj posao u tajnim, strogo čuvanim prostorijama. Neki saradnici su i dalje pod zaštitom policije.
Lamasur vjeruje da Francuska jeste jedan od posljednjih bastiona koji održava satiru živom, jer nijedna tema – uključujući i religiju – nije zabranjena. „Nije ostalo toliko mnogo zemalja u kojima možete da se smijete bilo čemu, a da ne budete ugroženi zbog toga“, kaže. Lamasur ujedno osjeća „odgovornost da održi taj plamen“, jer je sposobnost da se smije ljudima na vlasti „osnovna potreba društava, veoma važna sloboda“.
„Čak je i ljudima koji kritikuju karikaturiste potrebna ta sloboda“, zaključuje Patrik Lamasur.
Napomena: Ovaj članak je najprije objavljen na engleskom jeziku
Bonus video:
