Američki košarkaš Ekpe Judo se kreće kroz svoj klub u Istanbulu kao što bi moderni Guliver kroz Liliput. Judo ima 30 godina i visok je 2,08 metara. Stotine fanova Fenerbahčea koji ga čekaju su znatno niži. A kao Liliputanci u satiri Džonatana Svifta, ne žele da izgube iz vida ovog džina.
Ovi obožavatelji, međutim, dolaze u miru i žele selfi sa njim, a ne njegovu slobodu, piše „Njujork tajms“ o Amerikancu koji je stekao veliku popularnost tokom dvije sezone u Turskoj.
„On nije samo igrač“, kaže 29-godišnji Emre Elmas. „On istražuje tursku kulturu. Razumije turski narod”.
Judo, bivši centar i krilni centar u klubovima Golden Stejt Voriors i Milvoki Baks u Nacionalnoj košarkaškoj asocijaciji, nikako nije prvi Amerikanac koji igra košarku u Turskoj, navodi njujorški list. Podsjeća da su Amerikanci donijeli taj sport u Tursku u prvoj deceniji 20. vijeka (kao i američka TV serija „The White Shadow“, popularizovana osamdesetih godina).
„Niti je jedini Amerikanac koji trenutno igra ovdje - 131 njegov zemljak je igrao za turske klubove protekle sezone“, piše „Njujork tajms“.
Može, međutim, da tvrdi da je najpopularniji, a tome su doprinijela njegova dostignuća na terenu. U dvije sezone sa Fenerbahčeom, pomogao mu je da osvoji dvije domaće titule kao i ovogodišnji trofej u Evroligi, ističe se u članku.
Navodi se da je Judovoj popularnosti, pak, najviše doprinijelo Judovo ponašanje van terena.
Otvorio je književni klub za fanove, upustio se u ono što zove „Projekat Ataturk“ - lični ubrzani kurs o životu i idejama Mustafe Kemala Ataturka, osnivača moderne Turske. Takođe vodi fotoblog svojih omiljenih restorana u Istanbulu, organizuje odlazak u bioskop za grupe fanova i posjećuje škole. Grupi srednjoškolaca je poslao poruku poželivši im sreću na maturskom ispitu.
„Nikad nisam vidjela ništa slično. On nije samo košarkaš Ekpe Judo. On je kao stariji brat“, kazala je 17-godišnja Zehra Tanguzer.
„Njujork tajms“ piše da se može zaključiti da tako misle i turski košarkaški stručnjaci.
„Bilo je puno američkih košarkaša u Turskoj od 1980-ih, i oni su bili talentovani, ali je Ekpe različit zbog odnosa sa fanovima“, kaže Kaner Eler, urednik „Sokratesa“, vodećeg turskog sportskog časopisa. „Ima lijepo interesovanje za druge strane života, izvan sporta“, dodao je.
Kada ga je jedan turski novinar pitao za Orhana Pamuka, najpoznatijeg turskog živog pisca, Judo je rekao „Ko je to?“ A na pitanje da komentariše nedavni susret sa predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom, nakon trijumfa Fenerbahčea u Evroligi, Judo je rekao da bi radije pričao o ogromnoj palati turskog lidera.
„Bijela kuća u odnosu na nju izgleda obično. Nevjerovatno je kolika je. A obezbjeđenje je svuda okolo“, bio je opčinjen Judo.
Bezbjednost je često razlog za zabrinutost od kada je Judo stigao. Tokom njegovog dvoipogodišnjeg boravka, desio se pokušaj puča prošlog ljeta i niz terorističkih napada, uključujući onaj u novogodišnjoj noći na popularni noćni klub „Reina“, koji je preko Bosfora od Judovog stana.
Tamo je u napadu aktiviste Islamske države ubijeno 39 osoba.
„Tamo smo slavili tursku titulu prošle godine, i to je tačno preko vode, stradali su ljudi iz cijelog svijeta. To je preblizu, skoro kao da gledate smrti u oči“, rekao je košarkaš.
Ali, generalno, iznenađen je kako je normalan i prijatan život u Turskoj, zapravo ne toliko različit od onoga na šta je navikao kod kuće, ispričao je za američki list.
„Zapravo, razlika između onoga na šta je naveden da vjeruje o Turskoj i njegovog iskustva iz te države inspirisala ga je da preispita puno toga što je znao o rodnoj zemlji“, piše „Tajms“.
Tako je, dok je proučavao Tursku, počeo ponovo da provjerava ono što je znao o istoriji crnaca u Americi. Prvo je pročitao knjigu „Besmrtni život Henrijete Leks“, o medicinskim eksperimentima nad crncima u Americi. Potom se latio „Medicinskog aparthejda“ Hariet Vašington koje se bavi istom temom.
„Proces otkrivanja i napredovanja je nastavljen na terenu. Judo je u SAD smatran slabim ofanzivnim igračem. Međutim, od kada je došao u Tursku, košarkaški stručnjaci kažu da je popravio šut i igru u napadu. Amerikanac je za to zahvalan treneru Fenerbahčea Željku Obradoviću.
„Trenirao je stvarno naporno. Sada je svestran igrač, i vjerovatno najtraženiji u Evropi trenutno“, smatra Ugur Ozan Sulak, koji komentariše košarku na popularnom satelitskom kanalu beIN Sports.
„Kada američki igrači stignu do Evrolige, rijetko se vraćaju u NBA“, piše „Njujork tajms“. Dodaje da je, međutim, Judova transformacija toliko impresivna da neki misle da bi mogao biti izuzetak. Judo nije htio da komentariše glasine da bi mogao preći u Filedelfija Seventisiksers ovog ljeta.
Neki njegovi fanovi ne mogu da vjeruju da bi Judo prihvatio takav potez, pošto je toliko oduševljen Turskom. „Neće otići“, kaže Elams, fan Fenerbahčea. „Ovdje mu se sviđa“.
Međutim, navijači bi se uskoro mogli žestoko razočarati. „Na kraju, i to je biznis“, rekao je Judo zagonetno. „A NBA je najbolja liga u svijetu. Ko ne želi da bude najbolji“?
Ataturka cijeni zato što se zalagao za veća prava žena
„Njujork tajms“ piše da Judo nije bio uvijek toliki entuzijasta povom preseljenja u Tursku. Pošto je potpisao za Fenerbahče sredinom 2015, trebalo mu je nekoliko mjeseci da se pomiri sa tim da je njegov NBA san završen, za sada. Nakon pet prosječnih sezona u Golden stejtu i Milvokiju, imao je lošu godinu na klupi sa Los Anđeles klipersima, igrajući u prosjeku manje od četiri minuta po utakmici.
Pošto je stigao u Istanbul, Judo je bio potišten i usamljen, hiljade milja daleko od porodice i prijatelja. Sin migranata iz Nigerije, od oca radiologa i majke medicinske sestre, djetinjstvo je proveo u Oklahomi a većinu studentskih dana na Univerzitetu Bejlor u Teksasu, piše „Njujok tajms“, navodeći da ga je malo što pripremilo za život u inostranstvu.
„Uh, to je bilo brutalno,“ prisjetio se Judo tokom jednog nedavnog intervjua. „Vjerovatno do januara, februara, nisam bio svjestan da sam u inostranstvu.“ Konačno, pomislio je: „Ovdje sam. Hajde da to iskoristim što bolje“.
To je u početku značilo dešifrovanje identiteta čovjeka čije je lice na svakom koraku u zemlji. U pitanju je bio Ataturk. Kako je vrijeme prolazilo, Judo se sve više interesovao za njega, posjetio je muzej posvećen Ataturkovom životu, slikao se sa njegovim portretima i kupio dvije biografije osnivača moderne Turske.
„Naravno da nije bio savršen, ali mi se sviđa zbog prava žena. Zato što ih je tjerao da čine više, da budu inteligentne. Bio sam impresioniran“, kazao je.
Bonus video:
