Dok je sjedio i čekao da se podigne rampa, mozak Đuzepea Antočija je ubrzano radio.
Ovaj italijanski političar se nalazio na zadnjem sjedištu automobila, okružen obezbjeđenjem koje je izašlo iz vozila dok je pored prolazio voz.
Te mirne, hladne decembarske noći put je bio tih. Zbog nedostatka ulične rasvjete nije se vidjelo šta vreba u tami.
“Za nas nikada nije dobro zaustavljanje na pružnom prelazu”, rekao je.
Konačno, voz je prošao. Čuvari su se vratili u automobil, rampa se podigla i nastavili su put.
Upravo ovakvih trenutaka se plaši ovaj 58-godišnjak. Prije osam godina, dok se pod policijskom pratnjom vraćao kući, on i njegovo obezbjeđenje jedva su preživjeli mafijašku zasjedu - osvetu zbog njegove borbe protiv korupcije.
“Vidite, mafija ne zaboravlja”, rekao je. “Ako žele da vam se osvete, naći će način.”
Antoči, narodni heroj u Italiji zbog svog antimafijaškog aktivizma, navikao je da se suprotstavlja mafiji - i da prkosi rizicima. U Italiji je uspješno vodio kampanju za pooštravanje kontrola pri dodjeli subvencija EU za poljoprivredu, nakon što je otkrio masovnu prevaru kojom je mafija pokušavala da prisvoji novac EU.
Sada je Antoči postavio sebi viši cilj: da uvede te kontrole na nivou Evropske unije i podstakne odlučniji obračun bloka sa organizovanim kriminalom i pranjem novca.
Izabran je na talasu nezdovoljstva birača establišmentom na prošlogodišnjim junskim evropskim izborima.
Međutim, prepreka je mnogo: Antoči je daleko od iskusnog kreatora politika u EU, Brisel ima ograničena ovlašćenja kada je riječ o pravosuđu i bezbjednosti, a političke struje trenutno guraju Komisiju ka smanjenju - a ne proširenju - njene regulatorne uloge.
Đuzepe Antoči se suprotstavio italijanskoj mafiji. Ali da li može da se suprotstavi Briselu?
Put ka politici
Susret sa Antočijem nije kao susret sa drugim evropskim poslanicima. Nema kafe u parlamentarnom baru, nema čavrljanja na marginama odborskih sjednica. Novinari “Politika” su dovedeni u zabačeni hodnik pod nadzorom bezbjednosnih kamera. Namršteni muškarci, s ispupčenjima na pojasevima, su otvorili vrata.
Zidovi su bili obloženi odlikovanjima i počasnim diplomama; prozor je gledao na ružan betonski blok - mjera predostrožnosti zbog mogućih snajperista. I pored svega toga, on je srdačan domaćin.
Počinje tako što nam priča svoju priču. Antoči je odrastao na Siciliji tokom “olovnih godina” - perioda kada su političko i kriminalno nasilje potresali zemlju, a lokalna mafija, Koza nostra, objavila rat italijanskoj državi. Bio je posvećen đak, držao se po strani i studirao ekonomiju na Univerzitetu u Mesini.
Zatim je ušao u bankarstvo, s vremenom postao regionalni direktor i zasnovao porodicu. On i supruga su odgajili tri ćerke u vili u Santo Stefanu di Kamastri, gradiću na sjevernoj obali. Bio je to ispunjen život, a Antoči kaže da nikada nije težio političkoj sceni i reflektorima.
Danas je ta velika kuća - u kojoj je zamišljao kako ugošćava prijatelje na bučnim večerama - pod vojnom prismotrom. Niko, osim članova njegove porodice, ne može joj prići.
“Svi ti planovi... svi su otišli u dim”, rekao je, s dozom sjete u glasu.
Antoči je 2013. preuzeo novi posao: postao je predsjednik Parka Nebrodi, najvećeg zaštićenog prirodnog područja na Siciliji.
“To je fantastično mjesto”, rekao je. “Postoje tačke s kojih u pozadini možete vidjeti vulkan Etna, a ispred šume, jezera i Eolska ostrva”.
Upravo tokom svog mandata u Nebrodiju prvi put se sreo licem u lice s mafijom. Kako je ubrzo otkrio, 80 odsto zakupa u parku bilo je pod kontrolom sicilijanskih mafijaških porodica. Poljoprivredna prevara bila je uobičajena: mafija je svake godine krala milione eura iz Zajedničke poljoprivredne politike - fonda EU vrijednog 45 milijardi eura godišnje - zastrašivanjem farmera i sprečavanjem konkurencije.
Za te porodice, to je bio lak novac: čist kapital, koji je svakog mjeseca stizao na njihove račune. Šema je bila toliko jednostavna da su mafijaši na dokumentima čak prijavljivali rodbinu. Mateo Mesina Denaro, najtraženiji mafijaš u zemlji, prema nedavnoj istrazi sajta Farm Subsidy, imao je dvije sestre koje su trideset godina dobijale subvencije.
Za Antočija, rješenje se nametalo samo po sebi: treba pooštriti provjere onih koji traže sredstva.
Njegovi napori nijesu prošli neprimijećeno.
Dva dana prije Božića 2014, italijanske vlasti su putem prisluškivanih razgovora otkrile da pripadnici mafijaških klanova planiraju da ubiju Antočija i njegovu porodicu, te su ih odmah stavile pod policijsku zaštitu. U roku od nekoliko sati, vojska je opkolila njegov dom. “Vjerovatno su mi spasili život”, rekao je.
Dvije godine kasnije, dok se Antoči vraćao kući pod policijskom pratnjom, njegovo obezbjeđenje je primijetilo da je put blokiran. Veliko kamenje bilo je postavljeno preko asfalta.
Čim je automobil stao, maskirani muškarci su iskočili iz žbunja s obje strane puta i počeli da pucaju na vozilo. Antočijevi tjelohranitelji su uzvratili vatru.
Napadači su znali da je vozilo blindirano i bili su pripremljeni s molotovljevim koktelima.
Međutim, kada je iz drugog pravca naišao još jedan automobil iz Antočijeve pratnje, napadači su pobjegli
Ti događaji ostavili su dubok trag na Antočiju. “Ima noći kada ne mogu da spavam jer mi u glavi i dalje odjekuju pucnji”, rekao je.
Neuspješni atentat izazvao je šok u Italiji, gdje je Antoči postao prvi državni službenik na koga je izvršen napad još od 1992. godine, kada je Koza nostra ubila italijanske sudije Đovanija Falkonea i Paola Borselina.
Napadači nikada nisu uhvaćeni, ali je naredne godine parlament izglasao Antočijev protokol kao zakon. Od tada su stotine mafijaša i njihovih saradnika uhapšene i osuđene zbog prevara sa sredstvima Zajedničke poljoprivredne politike (CAP).
Sve velike političke partije u zemlji su pokušavle da pridobiju Antočija. U početku je odbijao njihove ponude - jednostavno nije bilo pravo vrijeme, rekao je za “Politiko”. Međutim 2024. godine je ponovo poželio da nešto mijenja. “Ako odustanem od ove borbe zato što me je strah, to znači da su oni pobijedili. A to ne smijem da dozvolim”, rekao je.
Izabran je za poslanika u Evropskom parlamentu kao član Pokreta 5 zvjezdica, ljevičarsko-populističke partije bivšeg italijanskog premijera Đuzepea Kontea.
“Delikatan trenutak za Evropu”
Antočijev dolazak u Brisel dogodio se u presudnom trenutku.
Evropski organizovani kriminal postaje sve nasilniji, dok se trgovci kokainom bore za tržište vrijedno 11 milijardi eura. Bande su evoluirale u paravojne formacije, imaju više oružja i ljudi, ubijaju advokate i regrutuju djecu. Ove nekada lokalne grupe sada prelaze granice, posluju sa različitim valutama i na svim kontinentim.
Broj ubistava povezanih sa bandama naglo je porastao, pretvarajući javnu bezbjednost u ključno političko pitanje u Francuskoj, zemljama Beneluksa i Skandinaviji. Može se reći da je to doprinijelo uspjehu na prošlogodišnjim evropskim izborima ne samo boraca za transparentnost poput Antočija, već i kandidata krajnje desnice s porukom “čvrsta ruke prema kriminalu”, poput Nacionalnog okupljanja Marin le Pen u Francuskoj, Partije za slobodu Gerta Vildersa u Holandiji i Flamanskog interesa Toma van Grikena u Belgiji.
Upravo njima se predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen najvjerovatnije obraćala kada je u julu obećala da će, ukoliko bude ponovo izabrana, “odgovoriti na ovu rastuću prijetnju na evropskom nivou”, uključujući i udvostručavanje osoblja Europola.
“Ovo je vrlo osjetljiv trenutak”, rekao je Antoči, ističući ogroman novac koji prijestonice još uvijek troše iz fonda za oporavak od kovida, vrijednog 723 milijarde eura. “Ako pogriješimo u ovom dijelu evropske istorije, rizikujemo da ogromna sredstva završe u rukama organizovanog kriminala - a moglo bi potrajati 30 godina da se od toga oporavimo”.
To je stav koji dijele dijele i najviši bezbjednosni zvaničnici: prema nedavnom izvještaju Europola, skoro 90 odsto orgnizovanih kriminalnih grupa u EU uspješno je infiltrirano u legalnu ekonomiju.
Uobičajeni pristup EU često se svodi na administrativne procedure - što je takođe važno. Zakon o evropskom nalogu za hapšenje iz 2003. godine doveo je do hapšenja preko 50.000 osumnjičenih kriminalaca od njegovog stupanja na snagu. Evropski istražni nalog iz 2014. značajno je ubrzao prekograničnu saradnju među policijskim i pravosudnim organima. Šest reformi direktive o sprečavanju pranja novca omogućile su državama članicama EU da dobiju najbolje svjetske ocjene u upravljanju rizicima, a prošle godine Unija je usvojila zajednička pravila za zamrzavanje i oduzimanje nezakonito stečene imovine.
To su bili zakoni od istorijskog značaja - a sicilijanski poslanik želi da ih bude još. Već radi na direktivi EU o borbi protiv korupcije iz 2023. kao “izvjestilac iz sjenke” - što je briselski izraz za predstavnika političke grupe zaduženog za određenu temu. Predlog zakona je u fazi završnih pregovora između Parlamenta i Savjeta. “Na kraju, moramo da ‘pratimo trag novca’”, naglasio je bivši bankarski direktor, citirajući sudiju Falkonea.
Antočijev glavni cilj u naredne četiri i po godine kao poslanika u EP jeste da svoj Protokol Antoči - kojim se pooštravaju provjere podnosioca zahtjeva za fondove EU - pretoči u standard na nivou cijele Unije. Vjeruje da bi to bio potez za istoriju.
Nakon toga, Antoči se nada da će proširiti saradnju i finansiranje Europola, Eurodžasta i Kancelarije evropskog javnog tužioca; da će podržati pristupe javnog zdravlja kada je u pitanju upotreba droga; i da će raditi na usklađivanju pravila o zatvorskom sistemu.
Ova posljednja stavka je naročito važna za Antočija, jer on vjeruje da je ključno da EU usvoji italijanski pravni član “41-bis”, koji suspenduje određena prava zatvorenih mafijaša (poput zabrane telefonskih poziva, ograničenih prava na posjete i ograničenog kontakta s drugim zatvorenicima). Mada ga mnogi kritikuju kao surov, Italijani uglavnom smatraju da je 41-bis nužno zlo kako bi se spriječilo da mafijaški bosovi nastave da upravljaju iz zatvora.
Ta ideja nikada nije imala dovoljno podrške iz drugih zemalja da bi stigla do evropskog nivoa - ali to bi se moglo promijeniti.
Postoji realan rizik da se sicilijanski borac protiv mafije pretvori u svojevrsnu “maskotu” koju će kolege koristiti za selfije - a moćnici već staju u red sa ajfonima. Predsjednica EK Ursula fon der Lajen, predsjednica EP Roberta Mecola, kao i niz predsjednika odbora, poslanika i ambasadora, već su se fotografisali sa srdačnim Antočijem
Holandija preispituje svoj stav nakon što je odsustvo takvog zakona omogućilo najtraženijem evropskom narkobosu, Riduanu Tagiju, da iz zatvora naredi ubistvo brata i advokata svjedoka 2019. godine, kao i medijskog savjetnika 2021. godine. Tagijev rođak je osuđen zbog prenošenja naredbi za likvidaciju, a njegov advokat se trenutno nalazi na suđenju.
Antočijeve inicijative dobile su podršku i novog komesara EU za unutrašnje poslove, Magnusa Brunera. Tokom saslušanja za potvrdu prošlog novembra, Bruner je pohvalio Antočija kao “izvor inspiracije” i izrazio namjeru da revidira zakonodavstvo EU u borbi protiv organizovanog kriminala, koje je nazvao “zastarjelim”.
Slamanje Brisela
Međutim, postoji nekoliko velikih prepreka Antočijevim ambicijama.
Prva je ta što Brisel ima veoma ograničena ovlašćenja kada je riječ o pravosuđu i bezbjednosnoj politici. Kao osjetljiva pitanja, ove oblasti su strogo čuvane od strane država članica, što znači da Unija ima slabu, zajedničku “nadležnost” nad njima (čitaj: ograničenu jurisdikciju).
“EU zapravo nema nikakva prava ovlaštenja kada je u pitanju organizovani kriminal”, rekao je Endrju Kaningem, šef sektora za tržišta, kriminal i snabdijevanje u Evropskoj agenciji za borbu protiv droge (EUDA). Komisija ima “neke politike koje može da predloži u vezi sa saradnjom”, dodao je - mada one zavise od dogovora država članica.
Evropski parlament je još slabiji. “Kako je trenutno zamišljen, EP ne može da uradi mnogo osim da promoviše zakonodavne inicijative i strategije saradnje”, rekao je Vinćenco Musakio, profesor krivičnog prava i saradnik Instituta za studije o borbi protiv korupcije na univerzitetu Rutgers. “Evropski poslanik može praktično učiniti vrlo malo” i “sigurno ne može efikasno uticati na usvajanje ad hoc zakona protiv mafije.”
Prema nedavnom izvještaju Europola, skoro 90 odsto organizovanih kriminalnih grupa u EU uspješno je infiltrirano u legalnu ekonomiju
Drugi problem je to što je Antoči politički izolovan. On je jedan poslanik iz relativno male stranke u manjoj parlamentarnoj grupi. Njegov izbor političkog tabora ne donosi mu istaknute pozicije u bilo kojem odboru. A kao politički početnik, nema iskustva u zakulisnim pregovorima ni u lobiranju velikih korporacija - što je sastavni dio kreiranja politika u briselskom mjehuru.
Ovaj sicilijanski političar kaže da se pridružio Pokretu 5 zvjezdica zbog njegovih antmafijaških stavova. Dvojica zvaničnika pošla su tim putem prije njega: Federiko Kafijero de Raho, glavni italijanski tužilac za borbu protiv mafije do 2022, i Roberto Skarpinato, bivši glavni sudija Palerma. Lider partije, Đuzepe Konte, “učinio je da shvatim da reći ‘ne’ nije bezazlena odluka”, zaključuje Antoči.
To nas dovodi do trećeg problema. Postoji realan rizik da se sicilijanski borac protiv mafije pretvori u svojevrsnu “maskotu” koju će kolege koristiti za selfije - a moćnici već staju u red sa ajfonima. Predsjednica EK Ursula fon der Lajen, predsjednica EP Roberta Mecola, kao i niz predsjednika odbora, poslanika i ambasadora, već su se fotografisali sa srdačnim Antočijem.
Da li će potom zaista podržati njegove predloge - ostaje da se vidi. Antoči je imao prethodnika u Parlamentu: još jednog poslanika Pokreta 5 zvezdica sa Sicilije, po imenu Injacio Korao. “Izuzetno posvećen čovjek”, prisjeća se Antoči. Od 2014. do 2024. godine, Korao se zalagao za mnoge ideje koje sada promoviše i njegov nasljednik. Bio je izvjestilac za zakon o sprečavanju pranja novca, javno je govorio o mafijaškim zloupotrebama fondova iz ZPP-a, pozivao na jaču prekograničnu pravosudnu saradnju. Malo toga se promijenilo.
Čin službe
Gledajući Antočija kako govori grupi srednjoškolaca u Đeli, gradu na jugu Sicilije koji je dugo bio pod uticajem Koza nostre, čovjek se može zapitati da li je to zaista važno. Može li nosilac zastave biti jednako važan kao i vojnik?
“Uključite se u društvo, angažujte se u politici”, poručuje Antoči srednjoškolcima u Đelu, gradu na jugu Sicilije koji je dugo bio pod uticajem Koza nostre. “Neka vam kažu na čemu rade, kako rade i koji dosije proučavaju”.
Nakon osam mjeseci na funkciji, Antoči je uvjeren da je odlazak u Brisel i pridruživanje EP bio pravi potez - neophodan korak kako bi svoju borbu protiv mafije podigao na viši nivo.
Kaže da doživljava svoje iskustvo evropskog poslanika kao “čin služenja” društvu, da neumorno radi i da jedva stiže da ruča. “Za razliku od kolega sa trećeg sprata”, našalio se, aludirajući na one koji vrijeme provode u baru na trećem spratu zgrade Evropskog parlamenta.
Ipak, priznao je da mu često nedostaje neposredna povezanost sa svojom domovinom i narodom, koju je imao prije dolaska u Brisel. Naglasio je da najvažniji dio posla jednog političara dolazi iz slušanja ljudi i razumijevanja problema koji pogađaju njihove zajednice.
Osvrćući se na svoju odluku da nastavi borbu protiv mafije - uprkos rizicima po svoj život i svoju porodicu - Antoči je rekao da se sve isplatilo.
“Ko bih ja bio da sam odustao”, rekao je. “Osjećao bih se prljavo do kraja života”.
Prevod: N.B.
Bonus video:
