Emanuel Makron zvanično je danas postao predsjednik Francuske polaganjem zakletve u Jelisejskoj palati u Parizu.
Predsjednik Ustavnog suda Loran Fabijus je na ceremoniji inauguracije proglasio zvanične rezltate drugog kruga izbora, održanog 7. maja, na kojima je 39-godišnji centrista pobijedio kandidatkinju krajnje desnice Marin Lepen.
Dosadašnji predsjednik Fransoa Oland razgovarao je s Makronom oko sat vremena, a zatim otišao iz predsjedničke palate prije nego što je novi predsjednik zvanično preuzeo dužnost.
"Nju dil"
Dojče Vele piše da najmlađi francuski predsjednik ima velike planove, pa i za Evropu u krizi: više zajedništva, više solidarnosti, više investicija, ali se pita da li će to sve morati da plati Njemačka.
Pojam „Nju dil“ (New Deal) vezuje se za američkog predsjednika Frenklina Delano Ruzvelta. Kako bi suzbio nezaposlenost, Ruzvelt se tridesetih godina 20. vijeka odlučio za snažan investicioni program i sveobuhvatne socijalne i ekonomske reforme. Na taj način uspio je da zemlju ekonomski i politički stabilizuje. Sigurno je da je tada, s obzirom na tešku situaciju u SAD, postojala opasnot da dođe do rasta političkog ekstremizma.
Današnja situacija u Francuskoj ne može se porediti sa SAD početkom proteklog vijeka. Pa ipak, može se reći da se Francuska nalazi u permanentnoj krizi. Nezaposlenost je dvostruko veća nego u Njemačkoj. Francuska zaostaje na međunarodnom tržištu u pogledu konkurentnosti, njen privredni rast već je godinama slab i tek odnedavno se postepeno oporavlja. Ta zemlja već deset godina ne uspijeva da se pridržava kriterijuma koji se odnose na dozvoljeni procenat zaduženosti, dok Njemačka u međuvremenu ostvaruje suficit.
Skoro polovina Francuza se u prvom krugu predsjedničkih izbora odlučila za kandidate koji kritikuju globalizaciju i ciljeve Evropske unije. U drugom krugu izbora, mnogi nisu glasali za Makrona već protiv Marin Lepen. To sa „Nju dilom“ nema nikakve veze. Kada je riječ o njegovom drugom velikom paketu reformi, novi francuski predsjednik traži investicioni program za čitavu eurozonu, progam koji bi trebalo da bude finansiran iz zajedničkog budžeta država eura.
Šojble insistira na pravilima
Izraz „Nju dil“ za Evropu prvi put je pomenut tokom Makronove posjete Njemačkoj u martu, nekoliko sedmica pred izbore. To šta Makron pod tim podrazumijeva, razradio je još prije dvije godine, kao ministar privrede Francuske, u zajedničkom dokumentu s tadašnjim njemačkim kolegom po funkciji, a sadašnjim šefom nemačke diplomatije Zigmarom Gabrijelom (SPD).
Eurozona bi trebalo da bude ojačana zajedničkim budžetom i novim izvršnim funkcijama. Na nivou eurozone, trebalo bi da se oformi „Euro-komora“ i uvede funkcija „euro-komesara“. Cilj je osnivanje zajedničke ekonomske i socijalne unije. Makron je čak predložio uvođenje tzv. „eurobondova“, zajedničkih obveznica zemalja-članica eurozone sa zajedničkom odgovornošću.
Za konzervativni dio berlinske koalicije tu prestaje svaka šala. Zajednički budžet, zajednički dugovi – političari CDU misle da je to prebacivanje odgovornosti na njemačke poreske obveznike. Kancelarka Angela Merkel rezonovala je hladno i trezveno: „Njemačka podrška ne može da kompenzuje ono što je zadatak francuske politike.“ Eurobondove odmah je odbacila.
Ministar finansija Volfgang Šojble jeste doduše za jačanje eurozone, ali njemu je tu važno da se izbori za budžetsku disciplinu – koje nema. U intervjuu za italijanski list „La Republika“, govoreći o Francuskoj, on je rekao: „Stvar je jednostavna. Ako uvedemo pravila, moramo se tih pravila i pridržavati.“ A jednom drugom prilikom njemački ministar je izjavio: „Francuska je snažna i velika i ne bi trebalo da razmišlja o tome ko će da joj pomogne“. Drugim riječima: Pomažemo Francuskoj, ali to ne bi trebalo nas da košta.
Strah od Lepenove kao sredstvo pritiska
Mišljenja političara i političkih komentatora idu iz jedne u drugu krajnost. Jedni vladi u Berlinu prebacuju da je škrta i da će joj se to osvetiti. Drugi u Makronovom planu vide drsko prebacivanje tereta finansijske zaduženosti na leđa Njemačke. Gregori Kles iz briselskog trusta mozgova „Brigel“ vjeruje da će Makron iz taktičkih razloga probleme da rješava redom. „On bi najprije trebalo da se skoncentriše na reforme na unutrašnjopolitičkom planu i da pokaže da će se držati pakta stabilnosti eura, kako bi povratio povjerenje Njemačke i evropskih partnera“. Prije izbora za Bundestag, Makron se neće odvažiti da krene u javnost s idejama o reformi Evropske unije.
Politikološkinja Ulrike Gero vjeruje da Makron ima u rukama sredstvo kojim može da izvrši pritisak na Berlin. U razgovoru za agenciju DPA Geroova kaže: „Makron može da podsjeti na primjer Velike Britanije. Njemačka mnogo gubi kada takva jedna zemlja ’poludi’. Makron bi mogao da kaže: ’Ako mi ne pomognete, imaćete kasnije posla s Marine Lepen’.“ Ali to bi moglo da ima i suprotan efekat. Ukoliko bi njemačka vlada popustila, onda bi tokom predizborne kampanje u Njemačkoj euroskeptici mogli da dobiju na značaju.
Mnogi vjeruju da je na kocki više politički, a manje ekonomski aspekt. „Nju dil“ je spasao SAD i očuvao demokratiju, uprkos teškoj ekonomskoj krizi. U Njemačkoj i drugim zemljama bilo je drugačije. Zato poslanik Evropskog parlamenta Elmar Brok upozorava: „Evropa se raspada. Emanuel Makron je posljednja šansa. Moramo nešto da preduzmemo.“ Ali šta? Mišljenja su veoma različita.
Bonus video:
