Prvi put sam Fidela Kastra vidio u Njujorku kada je došao s puškom u ruci i morao je da je ostavi u parku prije nego što je uđe u zgradu UN, kazao je u intervjuu za Jutarni list Budimir Lončar, posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije.
"Bilo je i oštrih diskusija među nama", dodao je on.
"Kastro je uvijek djelovao vrlo samouvjereno, odavao je utisak nesebičnosti, zračio idealizmom, u to nema sumnje. Ali, osjećala se kod njega i stalna težnja za radikalizacijom. Ostavljao je utisak snažne ličnosti koja je tim radikalizmom ugrožavala kompromisni put kakav je svijet tražio. Bio je dinamičan političar, ali i autokrata i diktator", tvrdi bivši diplomata koji se mnogo puta susreo s Kastrom.
"U kontaktima je bio vrlo neposredan, znao je razgovarati tako što vas je u nekim trenucima iz prijateljstva potapšao po ramenu ili uhvatio za ruku, iz njega su zračile emocije i ljudska toplina. Bio je jako zadojen idealizmom i poštenjem pa je posebno pazio da u redovima njegovih ljudi ne bude kriminala i korupcije, bez obzira na to što je djelovao na radikalnoj i rizičnoj opciji", dodao je Lončar.
On otkriva da odnosi Josipa Broza Tita i Fidela Kastra nijesu bili baš tako harmonični kako se to u "stara" vremena prikazivalo u javnosti.
Tito mu je zamjerao što se mnogo oslonio na Moskvu i nije dopuštao da se Pokret nesvrstanih okrene prema Sovjetskom Savezu.
"Posebno su odnosi bili poremećeni kada se svijet 1962. godine našao gotovo pred nuklearnim ratom, a Tito je smatrao da Kastro nije na visini i odgovornosti svjetskog igrača. Oštro smo ga kritikovali, a Titu je smetala Kastrova euforičnost i naglašena radikalizacija prema Zapadu. Često je izražavao sumnju hoće li se Kastro držati dogovora, ali je bivša Jugoslavija ipak uvažavala njegov značaj", objašnjava Lončar.
Sjeća se i onih dana kad se stvarao Pokret nesvrstanih koji je, između ostalih, pokrenuo i Tito. Tada Kastro nije bio među petoricom osnivača, iako se na početku opredjeljivao za politiku izvan blokova.
"Vidio sam ga u Kairu uoči Beogradske konferencije i sjećam se da je nudio da se sastanak Nesvrstanih organizuje u Havani. To nije prošlo jer je Jugoslavija bila najprivlačnija."
Na prvoj konferenciji Nesvrstanih u Beogradu Fidel Kastro je već pokazivao radikalizam prema Americi, iako još nije ušao u pun zagrljaj Sovjetskog Saveza.
"Kako je Hladni rat sve više dobijao na intenzitetu tako su se i odnosi Kube i Amerike zaoštravali, a između Kastra i Rusa približavali. Tako je Hladni rat naglasio njegovo komunističko opredjeljenje, iako je Kastro bio odgojen u katoličkom ambijentu i kao katolički intelektualac uvijek je pokazivao socijalnu osjetljivost", dodaje on.
Lončar je često Kastru izražavao nezadovoljstvo Nesvrstanih zbog njegovih bliskih odnosa sa Moskvom.
"Govorio mi je da i Nesvrstani treba da budu prirodni saveznik Sovjetskog Saveza, a Tito je smatrao da to ugrožava taj pokret. Imali smo zbog toga sa njim velike teškoće jer smo htjeli da Pokret nesvrstanih bude alternativa Hladnom ratu. Za nas koji smo bili ugroženi od SSSR-a to je bilo posebno važno".
Lončar dodaje da je Kastro, uprkos tim razilaženjima, davao Pokretu nesvrstanih dinamiku.
"Kada sam često odlazio na sastanke s Kastrom u Havanu, uvijek sam imao dva osjećaja: s jedne strane rvanje oko usmjeravanja Pokreta i kubanskog odnosa prema SSSR-u, a s druge zadovoljstvo što su oni uvijek među Nesvrstane unosili aktivističku komponentu."
Iskusni diplomata, koji je bio u mnogim delikatnim misijama širom svijeta, sjeća se i burnih rasprava s Kastrom u vreme kubanske krize kada je Moskva pokušala da stacionira sovjetske nuklearne rakete na Kubi.
"Bili smo na ivici uništenja svijeta i tada se u Njujorku dogodio jedan krajnje diplomatski neuobičajen događaj. Bio sam u jugoslovenskoj ambasadi koju je vodio Vlado Popović i oštro smo kritikovali Kastra i događaje na Kubi. Tražilo se da Kubanci i Sovjeti priznaju pokušaj postavljanja nuklearnih raketa i kritikovana je Havana što se igra sa sudbinom svijeta. S kubanskim predstavnicima imali smo vrlo oštru diskusiju i nakon toga smo otišli kao posmatrači na zasjedanje Savjeta bezbjednostii. Došlo je do incidenta kada se Vlado Popović digao, došao pred Ruse i na ruskom vikao: "Vi lažete, morate reći istinu, svijet je ugrožen, neodgovorn stei!", ispričao je Lončar.
Nakon brojnih susreta sa Fidelom Kastrom Lončar je stekao utisak da je riječ o kontroverznoj ličnosti, ali da mu se ne može osporiti harizma.
"Iako je bio determinisan Hladnim ratom, izvorno je branio nezavisnost svoje zemlje. Bio je pokretač emancipacije od strane dominacije, idealista. Bez obzira na to što se u praksi taj idealizam znao pretvarati u politiku samo jedne strane, ne uvijek dobre i korisne."
Lončar je svjedočio i susretima Tita i Kastra pa je iz prve ruke vidio da među njima nije postojala toliko dobra komunikacija kakvu je bivši jugoslovenski predsjednik imao s drugim svjetskim liderima.
"Titu je mnogo toga smetalo, nije mu bio drag ni Kastrov odnos prema glavnim zapadnim akterima, ali uvažavao je njegov značaj i ulogu."
Posljednje Lončarevo putovanje na Kubu bilo je 2006. kada je Stipe Mesić učestvovao na 14. Samitu Pokreta nesvrstanih u Havani. Amerikanci su tada bili iznervirani tim gestom tadašnjeg hrvatskog predsjednika koji je odmah poslije Kube sletio u Njujork na zasjedanje Generalne skupštine.
"Kastro je već bio bolestan, bili smo samo nekoliko metara od kuće u kojoj je stanovao. Kubanski domaćini su nam tada rekli da mu zdravstveno stanje nije najbolje, ali da još uvijek učestvuje u životu zemlje i vodi glavnu riječ", rekao je Lončar za "Jutarnji list".
Bonus video:
