Skoro 50 miliona djece širom svijeta prisilno je raseljeno iz domovine zbog rata, nasilja ili progona, saopštila je danas Agencija Ujedinjenih nacija za djecu.
Unicef je u najnovijoj analizi naveo da je 28 miliona djece raseljeno zbog nasilja i sukoba, među kojima je i 10 miliona djece izbjeglica.
Oko 17 miliona djece, koja nemaju pristup humanitarnoj pomoći, raseljeno je u okviru svojih zemalja, a još milion ih je tražilaca azila čiji izbjeglički statu još nije riješen.
Unicef ističe da je i oko 20 miliona druge djece napustilo domove iz drugih razloga, među kojima su nasilje bandi ili ekstremno siromaštvo.
U izvještaju pod nazivom "Raseljeni: Intenziviranje krize sa kojom se suočavaju djeca izbjeglice i migranti", navodi se da djeca, od 2015. godine, čine oko trećinu svjetske populacije i upozorava da se broj djece izbjeglica udvostručio u posljednjoj deceniji.
Od ukupnog broja djece izbjeglica, 45 odsto njih dolazi samo iz Sirije i Avganistana.
Sve je češći slučaj da ta djeca putuju sama, pa je tako prošle godine 100.000 maloljetnika bez pratnje podnijelo zahtjev za azil u 78 zemalja, što je tri puta više u odnosu na 2014. godinu.
Unicef ukazuje da djeci migrantima prijete opasnosti kao što su davljenje tokom prelaska mora, dehidracija, neuhranjenost, otmica, silovanje ili ubistvo.
Kada stignu u drugu zemlju, često se suočavaju sa diskriminacijom i ksenofobijom, dodaje se u izvještaju u kom se međunarodna zajednica poziva da djeci pruži zaštitu, obarazovanje, ljekarsku pomoć.
"Neizbrisiva slika djece, kao što je malo tijelo Ajlana Kurdija pronađeno na plaži ili zapanjeno i krvavo lice Omrana Dakniša, šokirali su svijet", podsjetio je u saopštenju izvršni direktor Unicefa Entoni Lejk.
Lejk je naveo da svaka slika djevojčice ili dječaka predstavlja više miliona djece koja su u opasnosti.
Prema izvještaju, u Turskoj se nalazi najveći ukupan broj skorašnjih izbjeglica i vrlo vjerovatno najveći broj djece izbjeglica na svijetu.
U odnosu na broj stanovnika, Liban ima daleko najveći broj izbjeglica. U Libanu je približno jedna od pet osoba izbjeglica, dok je, na primjer, u Velikoj Britaniji približno jedna izbjeglica na svakih 530 ljudi, a u SAD jedna osoba na svakih 1.200 ljudi.
Kada se, međutim, zemlje u kojima izbjeglice borave, odnosno zemlje domaćini, posmatraju po visini dohotka, najveću koncentraciju izbjeglica imaju Demokratska Republika Kongo, Etiopija i Pakistan.
Analizom uticaja migracije u zemljama sa visokim dohotkom, utvrđeno je da su migranti više doprinijeli kroz poreze i uplate socijalnih doprinosa nego što su primili; da su popunili nedostatak i visokokvalifikovane i niskokvalifikovane radne snage na tržištu rada; i da su doprinijeli ekonomskom rastu i inovacijama u zemljama domaćinima.
Navodi se da je pet puta veća vjerovatnoća da školu neće pohađati dijete izbjeglica nego dijete koje nije izbjeglica.
Izvan učionice, zakonske prepreke sprečavaju djecu izbjeglice i migrante da koriste usluge pod istim uslovima kao i djeca koja su rođena u toj zemlji. U najgorim slučajevima, ksenofobija može da preraste u direktne napade. Samo u Njemačkoj, vlasti su registrovale 850 napada na izbjegličke centre u 2015. godini, navodi se u izvještaju.
"Koliku cijenu ćemo svi mi platiti ukoliko ne obezbijedimo tim mladim ljudima mogućnost da se obrazuju i imaju normalnije djetinjstvo? Kako će moći da pozitivno doprinesu svom društvu? Ako ne budu mogli da daju svoj doprinos, ne samo da će biti ugrožena njihova budućnost, već će to naškoditi i interesima njihovog društva", rekao je Lejk.
Bonus video:
