Bilans narko rata koji bijesni na Filipinima je 1.900 ubijenih, 10.153 uhapšenih dilera i preko 300 policijaca za koje se sumnja da su bili dio narko kartela. Jedinice smrti postale su sastavni dio policijskih jedinica, a ubistva po ugovoru nova prilika za zaposlenje siromašnih. Profesionalni ubica pod pseudonimom Maria otkrila je za BBC kako izgleda njen posao, ali i kako izgleda život u zemlji u kojoj se vodi narko rat, prenosi Blic.
Kada je kontroverzni predsjednik Rodrigo Duterte došao na vlast, praktično prvi njegov potez bio je pozivanje građana da ubiju narko dilere koji se opiru hapšenju. Tad se i Maria uključila. Ubila je ukupno pet ljudi pucnjima direktno u glavu.
Maria je dio tima ubica koji čine tri žene. Razlog zbog kog su žene izabrane je to što izazivaju manje sumnje kada pokušavaju da se približe svojoj meti. Na pitanje ko joj je do naređenje da to uradi, Maria kaže - "moj šef, policajac".
Zbog posla kojim se bavi, Maria i njena porodica sada žive u sigurnoj kući na tajnoj lokaciji. Kontroverzni narko rat, za nju je značio više posla, ali i više rizika.
- Mom mužu je naređeno da ubije čovjeka koji nije platio svoje dugove. Ipak, jednom prilikom bila im je potrebna žena. Muž me je prijavio. Kada sam ugledala čovjeka kog je trebalo da ubijem, polako sam mu se približila i upucala ga - priča Maria.
Prije nego što su postali ubice po ugovoru, Maria i njen muž bili su nezaposleni. Sada, zarađuju oko 200.000 filipinskih pezosa po ubistvu, odnosno oko 430 dolara. Ipak, ni sav taj novac nije samo njihov, jer ga dele sa još troje ili četvoro ljudi koliko učestvuje u operaciji. Čak i tako mali prihodi, veliki su novac za nekoga ko živi na Filipinima.
Ubistva po ugovoru nisu nikakva novost na Filipinima, ali nikada nisu bila tako učestala kao sada. Predsjednik Duterte dao je jezivo obećanje po dolasku na vlast. Obećao je da će za prvih šest mjeseci mandata ubiti 100.000 ljudi. Ta prijetnja posebno se odnosila na narko dilere.
- Da li životi deset kriminalaca zaista vrijede? Da li životi 100 tih idiota bilo šta znače? - rekao je ozloglašeni predsjednik prošle nedelje.
Govoreći o narkoticima, Duterte je rekao da Filipinima vlada epidemija "šabua" što je filipinska riječ za kristal met, najrasprostranjeniju drogu na Filipinima. Jedan gram košta oko 1.000 filipinskih pezosa ili 22 dolara.
Prema podacima policije, oko 1.900 ljudi ubijeno je do sada od kada je Duterte stupio na dužnost 30. juna. Od tog broja, 756 ubila je policija, kako tvrde, prilikom opiranja hapšenju. Ostale smrti, zvanično su pod istragom. Ipak, za očekivati je da ti slučajevi ostanu nerazjašnjeni. Gotovo sva ta krvava tela otkrivena su noću u siromašnim predgrađima Manile i gotovo svi su bili radnici ili taksiste, vozači, nezaposleni...
Narko rat ima veliki broj pristalica na Filipinima. U Tondu, delu grada koji se nalazi nedaleko od luke u Manili, većina stanovnika slaže se sa načinom na koji se predsednik obračunava sa dilerima. Tek poneko brine da bi kampanja mogla da se otrgne kontroli. Većina krivi "šabu" za izgubljene živote, povećanje kriminala i smrt.
Jedan od onih koji se nalazi na spisku meta jedinica smrti je i Rodžer, odnosno čovjek koji je pod tim pseudonimom ispričao novinarima BBC-a kako je dospio na listu za odstrel. Rodžer je običan radnik, a kako je i sam zavisnik, počeo je da diluje da bi mogao da finansira svoju naviku. Često je sarađivao sa korumpiranim policajcima koju su mu čak donosili zaplenjenu drogu da diluje u njihovo ime.
Trenutno je u bekstvu. Svakih nekoliko dana menja mjesto boravka u strahu da ne bude uhvaćen i ubijen.
- Svakog dana, svakog trenutka živim u strahu. Strašno je kriti se sve vrijeme. Nikada ne znaš da li je osoba koja stoji ispred tebe možda tvoj ubica. teško je spavati noću. Budim se na svaki šum. ne znam više gdje da se krijem - kaže Rodžer.
Svestan je da je činio grijehe i jako loše stvari.
- Prevario sam mnoge ljude zato što sam bio zavisnik, zato što sam jedna od mnogih osoba koje su prodavali drogu. Mnogi koji diluju nisu sposobni na teže zločine. Ja sam zavisnik ali ne ubijam, ne kradem - ispričao je Rodžer novinarima BBC-a.
Da bi zaštitio svoju djecu od epidemije drogiranja, poslao ih je kod babe na selo. Prema njegovim procjenama, između 30 i 35 odsto ljudi koji žive u njegovom komšiluku su narkomani.
-Ozbiljno sam shvatio najave predsjednika da će pobiti narko dilere i baciti ih u Manila zaliv, ali sam mislio da će se obračunavati sa velikim kartelima, a ne sa malim dilerima poput mene. Kasno je za mene. Ja ne mogu da se predam, jer će me policija ubiti - kaže Rodžer.
I Maria se kaje zbog svog izbora, posebno jer je ponovo trudna.
- Osjećam krivicu i teško mi je. Ne želim da porodice onih koje sam ubila krenu na mene - kaže Maria.
Njeni sinovi već pitaju mamu i tatu kako odjednom toliko zarađuju. Maria ne želi da njena djeca to znaju i zato želi da nakon još jednog ubistva koje joj je ostalo po ugovoru, prestane to da radi. Redovno odlazi u crkvu da se ispovijedi, ali i dalje ne želi da kaže svešteniku čime se bavi.
O svom poslu ne razgovara. Isključivo sa kolegama i isključio dok ne obave posao. Nakon toga nikada više ne razgovaraju o tome. I svi se trude da zaborave da se uopšte i dogodilo.
Bonus video:
