U pojedinim izolovanim djelovima južnog Malavija postoji tradicija u kojoj djevojčice, nakon što uđu u pubertet, moraju da imaju polni odnos sa plaćenim seksualnim partnerom kojeg zovu "hijena". Seoski poglavari na to ne gledaju kao na silovanje, već kao na oblik ritualnog "pročišćenja". Međutim, kako javlja novinar BBC-a Ed Butler, krajnji učinak bi mogao da bude upravo suprotan od pročišćenja – širenje bolesti.
Erika Anivu upoznali smo u prašnjavom dvorištu ispred njegove trosobne straćare u okrugu Nsanje na jugu Malavija, okruženog kozama i pilićima koji su u prašini tragali za hranom. Oduševljeno nas je dočekao obučen u prljavu zelenu košulju, vidljivo šepajući na jednu nogu (kaže da je hrom od rođenja). Čini se da mu se sviđa pažnnja medija. Kako svi priznaju, Aniva je najpoznatija "hijena" u ovom selu. Riječ je o tradicionalnom nazivu koji se dodjeljuje muškarcima koje lokalne zajednice u pojedinim izolovanim djelovima južnog Malavija angažuju za ono što nazivaju seksualnim "pročišćenjem". Na primjer, nakon smrti muškarca, njegova žena po tradiciji mora da spava s Anivom prije nego što sahrani supruga. Ako žena ima podbačaj, i u tom je slučaju nužno seksualno pročišćenje.
Ipak, najviše nas je šokirala informacija da u Nsanjeu sve tinejdžerke, pošto dobiju prvu menstruaciju, moraju kroz puna tri dana da imaju seksualni odnos kako bi obilježile svoj preobražaj iz djevojke u ženu. Vjeruje se da bi, ako bi koja djevojka to odbila, njenu obitelj ili cijelo selo mogla da zadesi smrtonosna bolest ili kakva druga nesreća.
"Većina žena s kojima sam spavao su djevojke koje još idu u školu", otkriva nam Aniva.
"Neke djevojke imaju samo 12 ili 13 godina, ali draže su mi one starije. Svim tim djevojkama je drago što sam ja njihova hijena. Čak su i ponosne pa govore drugima da je ovaj muškarac pravi muškarac koji zna kako zadovoljiti ženu".
No, uprkos njegovom hvalisanju, u susjednom selu upoznali smo nekoliko djevojaka koje su zgrožene onim što su morale proživjeti.
"Jednostavno nisam imala izbora. Morala sam to da učinim radi svojih roditelja", govori nam Maria, jedna od djevojaka.
"Da sam odbila, članove moje porodice napala bi bolest, a možda čak i smrt, bila sam toliko preplašena".
Kažu da su i sve druge njihove prijateljice morale da spavaju sa hijenom.
Aniva izgleda kao da je u četrdesetim godinama života (nije želio da otkrije koliko tačno ima godina), a trenutno ima dvije supruge koje znaju čime se bavi. Tvrdi da je spavao sa 104 žena i djevojaka. No, s obzirom da je istu brojku naveo i u razgovoru za jedne lokalne novine 2012. godine, izgleda je da je odavno prestao da broji. Aniva ima petoro djece za koje zna, ali nije siguran koliko je žena i djevojaka ostalo trudno sa njim.
Govori da je jedan od desetorice hijena u ovoj zajednici i da svako selo u okrugu Nsanje ima barem jednu. Za svaku seansu, plaćeni su između četiri i sedam dolara. Sat vremena vožnje dalje upoznajemo Fagisi, Krisi i Feliu, žene u pedesetim godinama života i čuvarke tradicije inicijacije u svom selu. Njihov posao je da organizuju da se adolescentkinje svake godine okupe u kampu, gdje ih podučavaju njihovim dužnostima kao supruga i tome kako muškarca seksualno da zadovolje.
"Seksualno pročišćenje" sa hijenom je završni korak u tom procesu koje dobrovoljno organizuju njihovi roditelji. To je potrebno, kako objašnjavaju Fagisi, Krisi i Felia, "da bi se izbjeglo da se zaraze roditelji i ostatak lokalne zajednice".
Objašnjavamo im da postoji daleko veći rizik da bi upravo "pročišćenje" moglo da proširi zarazu. Prema običajima, za vrijeme seksa sa hijenom nikako ne smiju da koriste prezervative. Međutim, one odgovaraju da su hijene pažljivo odabrani upravo zbog svojih visokih moralnih vrijednosti, pa zbog toga ne mogu biti zaraženi HIV-om odnosno AIDS-om.
Sasvim je jasno, s obzirom na posao koji hijene obavljaju, da je prijetnja zaraze HIV-om velika. Ujedinjene nacije procjenjuju da čak jedna desetina stanovnika Malavija nosi u sebi taj virus, pa smo Anivu upitali je li i on možda HIV pozitivan. Zapanjio nas je potvrdnim odgovorom – kao i tvrdnjom da tu informaciju krije od roditelja djevojaka prilikom dogovora o angažmanu.
Naš razgovor se nastavlja, a Aniva počinje da osjeća da nismo baš impresionirani. Prestaje sa hvaljenjem i govori da danas rjeđe obavlja pročišćenje nego ranije.
"Ipak, s vremena na vrijeme obavim pokoji ritual", povjerava se. A zatim govori: "Prestajem sa tim".
Svi uključeni u taj ritual vrlo dobro znaju da ostatak svijeta osuđuje takve običaje, i to ne samo crkva, već i nevladine organizacije i vlada, koja je pokrenula kampanju protiv takozvanih "štetnih kulturnih običaja".
"Ne želimo da osuđujemo te ljude", kaže dr. Maj Šaba, sekretarka Ministarstva za rodna pitanja i socijalno staranje. "Međutim, pružićemo im informaciju da trebaju promijeniti svoje rituale".
Roditelji koji su obrazovaniji od prosjeka već se i sada navodno odlučuju da ne angažuju hijene.
No, starije seljanke sa kojima smo razgovarali i dalje su nepokolebljive.
"Nema ničeg lošeg u našoj kulturi", kaže Krisi.
"Ako pogledate današnje društvo, možete vidjeti da se djevojke ne ponašaju odgovorno, pa stoga mi moramo da odgajamo naše djevojke u selu kako bi se dobro ponašale i kako ne bi skrenule na stranputicu, da budu dobre supruge i da im muževi budu zadovoljni, kako se ništa loše ne bi dogodilo njihovim porodicama".
Prema Klausu Bušeru, francuskom katoličkom svešteniku koji živi u Malaviju već 50 godina i danas je jedan od najistaknutijih tamošnjih antropologa, ti rituali su stari više vjekova. Kaže da proizlaze iz drevnih vjerovanja i potrebe da se djeca u zrelost uvedu putem seksualnog čina.
Ranije, u vrijeme kada djevojke nisu ulazile u pubertet prije petnaeste ili šesnaeste godine života, to bi često činili njihovi odabrani budući supruzi. No, danas to češće rade plaćeni seksualni partneri, hijene, i to se ne smatra sramotom.
Otac Bušer ističe da pokušaji promjene seksualizacije djece nailaze na tvrdoglav otpor u izolovanim južnim djelovima zemlje, uprkos više od jednog vijeka hrišćanstva i 30 godina epidemije AIDS-a. No, u većem dijelu zemlje – a posebno u regijama blizu gradova Blaniyre i Lilongve, "seksualno pročišćenje" gotovo nikad nije praktikovano.
U centralnom okrugu Dedža, hijene se koriste isključivo za inicijaciju udovica i neplodnih žena, ali vrhovna poglavarka Tereza Kačindamoto – rijetka žena na tako istaknutom položaju u Malaviju – odlučila je borbu protiv te tradicije da učiniti svojim posebnim prioritetom.
Pokušava podstaknuti i druge regionalne poglavare da pokrenu slične akcije. U nekim drugim okruzima, naprimjer u Mangočiju na istoku zemlje, rituali se mijenjaju na način da se seks zamjenjuje blažim oblikom inicijacije djevojaka. Međutim, u Nsanjeu se ne preduzima gotovo ništa kako bi se tradicija prekinula. S obzirom da je Malavi jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta u kojoj je sve veći problem glad u ruralnim dijelovima zemlje, to jednostavno nije politički prioritet.
U udaljenom selu upoznajemo jednu od dvije Anivijeve supruge, Fani, zajedno sa njihovim najmlađim djetetom. Fani je i sama bila udovica prije nego što ju je Aniva "pročistio" seksom. Ubrzo nakon toga su se vjenčali. Njihov odnos djeluje dosta napeto. Dok sjedi pored njega, bojažljivo priznaje da joj se ne sviđa to čime se bavi, ali da njegov posao ipak donosi prijeko potreban novac. Pitamo je očekuje li i da će njihova dvije godine stara kćerka za desetak godina isto tako proći kroz proces inicijacije.
"Ne želim da se to dogodi", kaže.
"Želim da se ova tradicija okonča. Prisiljene smo spavati sa hijenama. To nije naš izbor i mislim da je to vrlo tužno za nas kao žene".
"Nije vam se sviđalo što učestvujete u tome“, pitamo je.
"Prezirem to još i dan danas".
Pitamo Anivu da li želi on da njegova kćerka prođe kroz ritual seksualnog pročišćenja, a njegov odgovor nas iznenađuje.
"Ne želim to za svoju kćer. Ne mogu to da dozvolim. Sada se borim da se okonča ovaj zli običaj.“
"Dakle, borite se protiv toga, ali se još uvijek time bavite", pitamo ga.
"Ne, kao što sam rekao, sada prestajem".
"Zaista?"
"Sigurno. Zaista, prestajem".
Bonus video:
