Vlada u Berlinu je škrta na riječima kada se radi o saradnji njemačke tajne službe BND sa vojnim diktaturama u Čileu i Grčkoj šezdesetih i sedamdesetih godina.
Poslanik njemačke Ljevice Jan Korte postavio je upit vlastima na ovu temu krajem prošle godine. Odgovori koje je dobio na 68 kritičkih pitanja jako su ga naljutili.
„Ovakvi odgovori su neviđena uvreda“, rekao je Korte za DW. „Uzgred, ovako ne bi smio da se tretira parlament.“
Obimni upitnici koje poslanici smiju da postavljaju Vladi predstavljaju jedno od centralnih oruđa opozicije koja tako pokušava da otkrije ono što vlast eventualno skriva. Ali nerijetko Vlada pošalje škrte odgovore ili se izgovara da o nečemu „nema saznanja“ ili pak odgovore označi posebno osjetljivim po bezbjednost Njemačke, te onda poslanici ne smiju da ih objave.
BND sarađivao sa CIA?
U ovom slučaju je Ministarstvo spoljnih poslova priznalo da je administracija nekadašnjeg socijaldemokratskog kancelara Vilija Branta unaprijed znala da čileanski vojni vrh pod Augustom Pinočeom planira puč. Ali Berlin i dalje krije odgovor otkud se to unaprijed znalo u Zapadnoj Njemačkoj.
Tako, tobože zbog bezbjednosnih interesa, nije bilo odgovora kako je i kada BND bio aktivan u Čileu, da li je informacije o puču dobio od američkih kolega iz CIA, da li je BND sarađivao sa američkim službama u Čileu? Sve je to posebno škakljivo jer Amerikanci u toj latinoameričkoj zemlji nisu bili samo posmatrači, naprotiv, aktivno su podržavali puč.
„Možemo da pretpostavimo da je bilo tijesne saradnje BND i CIA koja je tada pravdana antikomunizmom“, rekao je ljevičar Korte za DW. Njemačka Vlada nije odgovorila ni na konkretno pitanje da li su čileanski oficiri i vojnici obučavani u (Zapadnoj) Njemačkoj od 1965. do 1995.
Kako je rekao Korte, posebno ga iritira činjenica da odgovore na njegov upit potpisuje Ministarstvo spoljnih poslova, resor koji vodi Socijaldemokratska partija koja je nominalno stranka lijevog centra. „Očigledno da ministar Hajko Mas nema svijesti za istoriju“, dodao je poslanik Ljevice.
Slični šturi odgovori ponuđeni su i na pitanja o saradnji sa vojnom huntom u Grčkoj između 1967. i 1974. Kortea čudi što Vlada u tajnosti drži toliko stare obavještajne podatke. Doduše, država nije u obavezi da odaje dokumente tajnih službi mlađe od šezdeset godina.
Ali takva ćutljivost o mračnim poglavljima u poslijeratnom radu BND nije u skladu sa navodnim naporima te službe da bude transparentnija u radu. U oktobru je BND objavio monografiju na kojoj je radio tim nezavisnih istoričara ispitujući arhive službe između 1945. i 1968. BND je u tu publikaciju uložio 2,4 miliona eura. Taj poduhvat je hvalio i Jan Korte kao odličan primjer kritičkog suočavanja sa istorijom.
Podrška diktatoru
Neki manje škakljivi odgovori zvaničnog Berlina na upit o Čileu ipak su stigli. Tako proizilazi da je dolazak diktatora Pinočea na vlast bio i početak boljih trgovinskih odnosa. Zapadnonemački izvoz u Čile skočio je 1974. za čak 40 odsto, a uvoz iz te zemlje za 65 odsto.
Ali to i nije bila neka tajna – već pogled u arhive nemačkih novina pokazuje da su neki komentatori kao i konzervativni političari slavili dolazak Pinočea i poboljšanje trgovinskih odnosa koje se time smiješilo.
Recimo Bruno Hek, tada generalni sekretar Hrišćansko-demokratske unije (CDU), putovao je u Pinočeov Čile 1973. u znak solidarnosti. Tada ga je novinar Zidojče cajtunga upitao o izvještajima da je nacionalni stadion u Santjagu pretvoren u logor i mučilište protivnika režima. Hek je odgovorio: „Život na stadionu je prijatniji kada je sunčano.“
Jan Korte u ovom primjeru vidi dio krupnije slike. U pitanju su, kako ih naziva, „slepe mrlje“ poslijeratne istorije Zapadne Njemačke.
„Na primjer, saradnja sa režimom Aparthejda u Južnoafričkoj Republici, ili upravo sa vojnim diktaturama poput Pinočeove i grčke“, rekao je Korte. „Mislim da je vrijeme da se sa tim djelovima istorije suoči i da Vlada zauzme stav o tome.“
Bonus video:
