Za mnoge izgnanike sa Kube i disidente, predsjednik te ostrvske karipske zemlje Raul Kastro je brutalni diktator koji neistomišljenike smiješta u zatvore poput sovjetskih gulaga, guši politički diskurs i svoj je narod osudio na socijalističku bijedu.
Pristalice Kube, pak, njenu vladu vide kao herojsku, a njene grijehe opravdavaju ponašanjem velikog neprijatelja sa sjevera - SAD, i brane je time što je ona svojim stanovnicima obezbijedila medicinsku njegu i obrazovanje o kojima i najrazvijenije zemlje mogu samo da sanjanju.
Kao što je često slučaj, ocjenjuje agencija AP, istina je negdje između.
Američki predsjednik Barak Obama najavio je prethodne sedmice normalizaciju odnosa sa Kubom, ali je juče na konferenciji za novinare naveo da "ne očekujue da će ponovno uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Havanom odmah donijeti promjene toj državi" jer je to "i dalje režim koji ugnjetava svoj narod".
Borci za ljudska prava pozdravili su obnavljanje odnosa između SAD i Kube, ali su dodali da komunistička vlada te ostrvske države i dalje mora da odgovori na brojna pitanja, uključujući i poricanje slobode govora, zabranu nezavisnih sindikata i nedostatak fer i takmičarskih izbora.
"Vjerujem da je predsjednik Obama donio pravu odluku, ali to ne znači da je naša zabrinutost zbog stanja ljudskih prava na Kubi nestala", rekao je za AP Hose Migel Vivanko, izvršni direktor odsjeka za obije Amerike u organizaciji Hjuman rajts voč (Human Rights Watch - HRW).
On je istakao da su zloupotrebe i zlostavljanja "dio državne politike, sistematska i raširena".
Stvari se promijenile od dolaska Raula na vlast
Kastro je branio jednopartijski politički sistem, navodeći da bi slobodni izbori bili ekvivalent "legalizaciji partije ili partija imperijalizma na našem tlu".
Optužbe o narušavanju ljudskih prava prate kubansku vladu od samog početka, počev od suđenja po kratkom postupku i egzekucija poslije revolucije 1959. kojom je svrgnut diktator Fulhensio Batista, čiji režim je takođe činio zlodjela, uključujući torturu, pogubljenja i progone novinara, a koga su SAD podržavale.
U godinama koje su uslijedile, sveštenici, homoseksualci i drugi koji su smatrani socijalno opasnima slati su u radne logore na selu, a politički protivnici su zatvarani ili prisiljeni na izgnanstvo.
To se promijenilo posljednih godina, posebno od kako je Fidel Kastro predao vlast svom bratu Raulu 2006, navodi AP.
Raul Kastro je 2010. postigao sporazum sa Rimokatoličkom crkvom i Španijom o oslobađanju posljednjih 75 političkih zatvorenika, koji su uhapšeni 2003. i osuđeni na duge zatvorske kazne, a dozvolio je takođe i veću vjersku slobodu na ostrvu.
Organizacija Amnesti internešenal navodi da je prema njenoj evidenciji ostalo samo pet kubanskih zatvorenika koji se podvode pod kategoriju "pritvorenika savjesti", što je mnogo manje nego prethodnih godina.
"Kuba je uvijek koristila izgovor američkog embarga i sankcija u borbi protiv neistomišljenika. Jednom kada njih ne bude bilo, nadamo se da će to dovesti do promjena u stanju ljudskih prava", navela je Marsela Gonsalves Margerin iz Amnestija.
Poboljšano poštovanje ljudskih prava
Kao dio ovonedjeljnog dogovora sa SAD, Kastro je pristao da oslobodi 53 osobe, koje je Bijela kuća opisala kao disidente, iako njihovi identiteti nijesu objelodanjeni.
Elisardo Sančes, iz grupe jedinih nezavisnih boraca za ljudska prava koji se tolerišu na Kubi, rekao je da se vlada od dolaska Raula Kastra na čelo države klonila toga da osuđuje neistomišljenike na duge zatvorske kazne, ali da je zato došlo do skoka u broju kratkih kazni, i to sa 2.074 u 2010. godini na 8.410 u prvih 11 mjeseci ove godine.
Kubanske vlasti odbacile su njegove tvrdnje kao izmišljotinu, a disidente smatraju plaćenicima Vašingtona.
Vivanko iz HRW, međutim, ocjenjuje da problem ljudskih prava na Kubi nije u istoj ligi kao u zemljama poput Sjeverne Koreje, dodajući da je bilo pomaka u nekim stvarima, poput slobode kretanja koja je bila oštro kontrolisana pod Fidelom Kastrom.
Disidentima, poput blogera Joanija Sančesa, pod reformama koje je sproveo Raul Kastro bilo je dozvoljeno da putuju, a ta putovanja koristili su da govore protiv vlade.
Mlađi Kastro takođe je otvorio Kubu za neka privatna preduzeća, i dozvolio stanovnicima ostrva da posjeduju mobilne telefone i kompjutere.
Poboljšana su i prava pripadnika LGBT populacije, a ćerka Raula Kastra jedan je od najžešćih zagovornika gej prava na Kubi.
Besplatna zdravstvena zaštita na tom karipskom ostrvu sada pokriva i operacije promjene pola, a gej parade se održavaju redovno svake godine.
Strategije suptilnije, ali brutalne
Horhe Duani, direktor Kubanskog istraživačkog centra na Međunarodnom univerzitetu Florida, priznaje da je došlo do napretka u nekim pitanjima kao što su vjerske slobode, ali dodaje da Raul Kastro u velikoj mjeri dijeli stavove svog brata.
"Otkako je Raul preuzeo vlast, represivne strategije su postale suptilnije, što ne znači manje brutalne", rekao je on.
I Elizardo Sančes je upozorio da ne treba odmah povjerovati da će poboljšanje odnosa između Vašingtona i Havane moći mnogo da promijeni na polju ljudskih prava, bar ne u prvo vrijeme.
Kao što je i Obama zaključio na konferenciji za novinare, promjene, u svakom slučaju, ne treba očekivati preko noći, ističe AP.
Galerija
Bonus video:
