Kada su u pitanju institucije za liječenje mentalnih bolesti, jednu bolnicu u Gvatemali bije glas da je najjezivija ustanova tog tipa na svetu. Bivši pacijenti kažu da su pod dejstvom ljekova bili silovani, a direktor institucije – dok ga je snimala skrivena kamera televizije BBC – priznaje da se silovanja pacijenata i dalje dešavaju. O svemu tome, piše Kris Rodžers, novinar ove televizijske kuće:
Gdje god da se okrenem, na podu bolnice leže ljudi u polusvjesnom ili potpuno besvjesnom stanju. Neki su na hladnom betonu, drugi su dvorištu na vrelom suncu. Većina njih je pod jakim ljekovima. Glave su im obrijane i gotovo svi su bosonogi, obučeni u nekakve iscijepane prnje. Drugi su potpuno goli, prljavi i umrljani u sopstvenu mokraću. Slika više liči na koncentracioni kamp nego na zdravstvenu ustanovu.
U bolnici “Federiko Mora” smješteno je oko 340 pacijenata, od kojih su pedesetak nasilni i mentalno poremećeni kriminalci. Kako kaže direktor bolnice Romeo Minera, u manjini su oni sa ozbiljnim psihičkim oboljenjima – po njemu 74% pacijenata čine oni kojima samo treba malo više od brige i njege.
Hodnici bolnice izgledaju kao pakao. Neki pacijenti leže u prnjama po podu, drugi se klate u polusvjesnom stanju u plastičnim stolicama. Prostorije su mračne i vlažne. Neki od pacijenata pokušavaju da ostvare kontakt sa nama. Jedan čovjek me uzima za ruku i moli me da ga odvedem odatle.
U bolnici “Federiko Mora” smješteno je oko 340 pacijenata, od kojih su pedesetak nasilni i mentalno poremećeni kriminalci. Kako kaže direktor bolnice Romeo Minera, u manjini su oni sa ozbiljnim psihičkim oboljenjima – po njemu 74% pacijenata čine oni kojima samo treba malo više od brige i njege
Medicinski brat nam kaže da su tri medicinske sestre zadužene za 60-70 pacijenata. S obzirom da je praktično nemoguće da se tako mali broj medicinskog osoblja brine o svima, većina pacijenata dobija sedative kako bi bili mirni.
Spavaće sobe ne izgledaju ništa manje jezivo, naprotiv. Kreveti su stari, zarđali, na dušecima su mrlje od mokraće, dok se na odjeći nekih pacijenata jasno vide tragovi fekalija. Pokušavam da se priberem i da ne povratim.
Tu nije kraj hororu. Tajno smo snimili direktora Mineru kako nam priča da čuvari nekada seksualno opšte sa pacijentima.
"Bolnica je veliko mjesto, gde je sve moguće” kaže on.
Bivši pacijent mi je rekao da su ga u bolnici silovali i čuvari, ali i pripadnici medicinskog osoblja. Jedna žena mi je ispričala da je bila silovana od strane medicinskog brata dok je bila pod sedativima, u polusnu. Sjutradan je osećala bolove, krvarila je i bilo joj je jasno da je proteklu noć izgubila nevinost. Tada je imala 17 godina.
Rikardo, još jedan bivši pacijent, proveo je u bolnici tri godine, za vrijeme kojih je bio silovan nekoliko puta. Kako kaže, on je bio samo jedan od mnogih:
“Najgore su prolazile pacijentkinje prijatnog fizičkog izgleda. One su bile odvajane u stranu, dobijale su velike doze sedativa i tokom noći su ih silovali stražari, ljekari, medicinsko osoblje ali i drugi pacijenti.”
Bivši pacijent mi je rekao da su ga u bolnici silovali i čuvari, ali i pripadnici medicinskog osoblja. Jedna žena mi je ispričala da je bila silovana od strane medicinskog brata dok je bila pod sedativima, u polusnu. Sjutradan je osećala bolove, krvarila je i bilo joj je jasno da je proteklu noć izgubila nevinost. Tada je imala 17 godina
Američka organizacija “Disability Rights International” (DRI) već tri godine prikuplja dokaze protiv direktora bolnice Federika More. Oni su u izvještaju iz 2012. ovu bolnicu nazvali “najopasnijom bolnicom koju su naši istražitelji posjetili u obje Amerike”.
U izvještaju se navodi da se ovdje svaki pacijent izlaže riziku da bude zaražen HIV virusom, da bude silovan, kao i lišen najosnovnijih ljudskih prava.
U DRI izvještaju navodi se da je jedna žena bila silovana već prvog dana boravka u bolnici, dok je bila vezana uz zid.
“Seksualno zlostavljanje čini ovo mjesto najgorim koje sam vidio u svom životu” kaže Erik Rozental, osnivač organizacije DRI “Viđao sam i pacijente u izolaciji – to je strašno. Jedan čovjek je bukvalno puzio zidom svoje ćelije, sve do plafona, u želji da pobjegne odatle. Pacijenti su u ovim izolovanim ćelijama držani zaključani satima”.
Dok sam išao hodnicima bolnice, vidio sam jednu sobu za izolaciju u koju se smještaju nasilni pacijenti. To je soba veličine dva kvadratna metra, sa malim prozorom. U njenom ćošku je čučao čovjek, prekriven fekalijama. Direktor mi je rekao da su te sobe pod nadzorom, ali mi je priznao da je jedan pacijent nedavno izvršio samoubistvo vješanjem.
Vlasti Gvatemale imaju opravdanje za izolacione sobe. Kako kažu “pacijenti dnevno ne provode više od 2 sata u izlaciji i pod budnim su okom nadležnih. Mi kada smo posjetili bolnicu, nismo zatekli nijednog pacijenta u izolaciji”.
Problem soba za izolaciju DRI je 2012. predstavio “Međuameričkoj komisiji za ljudska prava”, zahtijevajući od njih hitne mjere, kojima će od vlade ove zemlje tražiti da momentalno uradi nešto u cilju spašavanja ljudskih života.
Iako su se vlasti Gvatemale obavezale da će istražiti optužbe silovanja u bolnici, za posljednje dvije godine nije učinjeno praktično ništa po tom pitanju. Zbog toga, DRI sada pokušava da sudskim putem izvrši pritisak na vlasti da se bolnica zatvori.
Slučaj će dospjeti na sud u jesen 2015, a pored DRI, vlasti će tužiti i “Međuamerička komisija za ljudska prava”. Oni se nadaju da će vlasti Gvatemale, ukoliko odbiju da zatvore bolnicu, biti suočene sa ekonomskim sankcijama država koje čine “Međuameričku komisiju”.
Zaposleni: Jezivo je raditi tamo
Radnici bolnice se plaše reperkusija ako pričaju sa medijima. Ipak, njih šestoro je pristalo da priča sa nama samo pod uslovom da ih intervjuišemo zajedno i da ne otkrijemo njihove identitete.
“Nemamo dovoljno ljekova, prljavo je, puno je pacova i bubašvaba” priča jedan od njih. “Kada kažem da je opštepoznato da čuvari siluju pacijente, pričam u ime svih nas...To je u bolnici javna tajna.” dodaje on kroz suze. Poslije kratkog vremena, svih šestoro sagovornika plače.
“Bolnica nije opasna samo za pacijente, već i za nas” dodaje drugi zaposleni, dok drži kolegu za ruku “Mi smo se žalili, ali niko nas ne sluša. Rad na tom mjestu je jeziv”.
Kada smo se vratili u Veliku Britaniju i kada sam jednom advokatu iz oblasti ljudskih prava pokazao fotografije pacijenata okruženih sopstvenim fekalijama, on je ostao bez teksta, iako ima decenije iskustva u sličnim oblastima. Po njemu, to je vjerovatno najgore kršenje ljudskih prava u nekoj zdravstvenoj ustanovi.
Vlada Gvatemale je rekla BBC-ju da je započela proces poboljšanja uslova u ustanovama za njegu mentalno oboljelih. Direktor DRI Erik Rozental izjavio je kako je do sad čuo mnoga obećanja i da nema mnogo povjerenja u njih. On misli da su pravne mjere jedino što može spasiti pacijente bolnice “Federiko Mora”.
“To što je neka zemlja nerazvijena, nije opravdanje za mučenje i seksualno zlostavljanje. Ono šta se dešava u ovoj bolnici je potpuna dehumanizacija, ti pacijenti se ne tretiraju kao ljudska bića. Oni su kao zatvorenici kojima je jedini zločin taj što su mentalno bolesni” zaključuje Rozental.
B92
Bonus video:
