Prije nego što je došao na vlast, u iračkog premijera Nurija al Malikija polagane su velike nade. Trebalo je da donese pomirenje ratom razorenoj zemlji.
Ipak, njegova klijentelistička politika odgovorna je za novu krizu.
Prije osam i po godina Irak je takođe bio na rubu građanskog rata. Kao i danas, i tada se radilo o konfesionalnom sukobu, sunitski i šiitski ekstremisti masakrirali su nevjernike iz suprotnog tabora.
Političari u Bagdadu nijesu imali odgovor, vlada se raspadala. Poslije mjeseci napetosti pripadnici sunita, šiita i Kurda uz pomož Zapada konačno su se dogovorili: Nuri al Maliki postaće premijer koji bi trebalo da donese prvo mir, a onda i pomirenje.
Bijeg od Sadama
Al Maliki je rođen 1. jula 1950, a potiče iz mjestašca južno od Kerbale iz porodice intelektualaca. Dobro zna šta je diskriminacija.
Od studentskih dana izučavao je arapsku literaturu, član je partije Dava koja se bori za zaštitu šiita zbog čega je bila trn u oku sunitskog režima Sadama Huseina.
Od 1979. kada Sadam dolazi na vlast počinje progon šiita, a samo godinu dana kasnije Al Maliki osuđen je na smrt u odsustvu. Već je ranije pobjegao.
Više od dvije decenije je živio u egzilu, uglavnom u zemljama sa šiitskim režimima - Siriji i Iranu.
Vraća se u domovinu tek 2003. kada zapadna alijansa pod vođstvom Amerikanaca svrgava sunitski režim u Bagdadu.
Maliki postaje zamjenik šefa komisije čiji je zadatak bio da izvrši obuhvatnu lustraciju, odnosno da iz svih institucija počisti Sadamove ljude. Samo dvije godine kasnije, 2006, Nuri al Maliki postaće premijer razorene zemlje.
Velike riječi
Preuzimajući funkciju, Maliki je makar na riječima izrazio optimizam.
"Nadam se da ova vlada može da izvede Irak iz neobično teške situacije", rekao je tada.
Obećao je i da će njegova vlada biti nadkonfesionalna.
"Ministarstva i ministri nijesu vlasništvo premijera, što znači da ne može da ih zloupotrebljava skladno svom porijeklu, etničkoj ili religioznoj pripadnosti. Premijer služi čitavom iračkom narodu", bile su velike Malikijeve riječi.
Uslijedio je i plan u 24 tačke, između ostalog uključivanje sunita u dijalog i obuzdavanje paravojnih šiitskih formacija.
U prvo vrijeme i uz pomoć američkih trupa nasilje zaista prestaje, ali to je bilo samo u prvo vrijeme.
Prije četiri godine Maliki je tijesno izgubio izbore od saveza koji je predvodio bivši premijer Ijad Alavi. ali ipak, moćnik Maliki odbija da odstupi i poslije devetomjesečnog vakuuma pravi novu vladu i ostaje premijer.
Autokratija
Protekle četiri godine, kako je Irak ponovo tonuo u nasilje, moglo je da se posmatra kao Nuri al Maliki, isti onaj koji je govorio velike riječi o pomirenju, sve više postaje autokrata.
Vodeće funkcije dijeli prijateljima šiitima, više puta preuzima nekoliko ministarstava pod svoju kontrolu. Formalno i dalje postoji vlada narodnog jedinstva, ali u njoj suniti sistematski gube važne pozicije.
Ekstremno postaje poslije povlačenja američkih trupa 2011. godine.
Sa demonstrantima koji traže reforme Maliki se obračunava nasilno. Mirni aktivisti za njega postaju neprijatelji slobode i teroristi – i po vokabularu se vidi kako autokratija klizi ka diktaturi.
Čak i sunitski vicepremijer Tarik al Hašimi mora u egzil jer je za njim izdata poternica zbog terorizma.
Nakon što je u aprilu prošle godine u mjestu Havidži pobijeno 40 ljudi, Malikijeva vlast je pogubila navodne sunitske teroriste. Nikada nijesu objavljena njihova imena niti za šta su tačno bili optuženi.
ISIS je samo čekao
Borba za moć između dvije konfesije omogućila je efikasan pohod Islamske države u Iraku i Siriji (ISIS), sunitske terorističke organizacije.
Jer većina sunita u Iraku više je vjerovala radikalnim islamistima nego svojoj vladi i vojsci. Od januara je ISIS zauzeo velike djelove sjevernog Iraka, uključujući milionski grad Mosul, dok već nedjeljama traju borbe oko Bagdada.
Malikijevo rješenje? Vojna kontraofanziva. Ipak, malo ko je uvjeren u njen uspjeh.
Premijer je pribijen leđima uza zid, što se vidi po njegovim javnim istupima u kojima ponovo govori o zavjerama i čak negira vojne uspjehe terorista.
Vašington je nastavio da podsjeća Malikija na obećanje, da u vladi moraju da budu zaista zastupljeni i suniti.
Posljednjih nedjelja se iz Bijele kuće šalju signali da nekadašnji nosilac iračkih nada Nuri al Maliki mora da ode. To bi bio prvi uslov mira.
Galerija
Bonus video:
