Sajberseks je veliki biznis u jednom gradu na filipinskom ostrvu Sebu. Da bi pobjegli od siromaštva, roditelji primoravaju svoju djecu da se skinu pred kamerama. Gradski zvaničnici pokušavaju da ih odvrate od toga ne bi li spriječili da seksualno iskorištavanje uništi jednu generaciju.
Iza zatvorenih vrata svoje kancelarije, Angeles Gairanod sjedi ispred kompjutera i ponovo gleda snimak koji je promijenio sve u njenom malom gradu. Na snimku se mogu vidjeti tri djevojčice - starosti 11, devet i tri godine - kako nage leže na krevetu u svojoj kolibi. Zatim slijede seksualne igrice, u kojima im se kasnije pridružuje žena koja ih je rodila. Snimak, napravljen nedaleko od njene kancelarije, star je tri godine.
„Ovo se ovdje dešava svakog dana“, ističe Gairanod pošto je odgledala snimak.
Gairanod ističe da njen grad nije bio na lošem glasu dok nisu odrasli počeli da prodaju svoju djecu pred kamerama. Sve se promijenilo prije tri godine, kada je tetka pomenutih djevojčica - koja više nije mogla da podnese šta se dešava djeci - donijela snimak u njenu kancelariju.
Gairanod je zamjenica gradonačelnika Kordove, grada od preko 50.000 stanovnika na istočnoj obali filipinskog ostrva Sebu. Duž ulica ovog grada rastu stabla manga i banana.
U ovom gradu muškarci tokom dana voze rikše, noću odlaze u ribolov. Žene peru veš i kuvaju rižu na otvorenoj vatri. Više od 40 odsto stanovništva Kordove živi ispod granice siromaštva. Većina porodica živi u kolibama.
Gairanod ističe da njen grad nije bio na lošem glasu dok nisu odrasli počeli da prodaju svoju djecu pred kamerama. Sve se promijenilo prije tri godine, kada je tetka pomenutih djevojčica - koja više nije mogla da podnese šta se dešava djeci - donijela snimak u njenu kancelariju.
Na Filipinima, podsticanje na sajberseks može se uvrstiti pod zakon o trgovini ljudima. Kazne su visoke. Prema zakonu, oni koji budu proglašeni krivim mogu provesti u zatvoru od 15 godina do doživotne robije.
Sveprisutan problem
Gairanod zna da je sajberseks postao tajni izvor prihoda za najsiromašnije od najsiromašnijih Filipinaca posljednjih godina, biznis težak milijarde - kojem svako sa internet konekcijom i kamerom može da se priključi. U oblastima gdje nema turizma, kao što je njen grad, to je jedini oblik prostitucije.
Zvaničnici Terre des Hommes, francuske humanitarne organizacije koja se bavi pravima djece, boravili su nedavno u Kordovi. Kao dio studije o „online seks turizmu koji uključuje djecu“ na ostrvu Sebu, oni su razgovarali sa mještanima.
Većina ovih djevojčica se prostituisala na internetu (foto: Der Spiegel)
Gairanod je bila užasnuta saznanjem da desetine hiljada djece na Filipinima starosti od sedam do 17 godina radi u tom biznisu, ali i da u svakom trenutku na internetu ima oko 750.000 raspoloživih mušterija. Ali je gotovo osjetila olakšanje što ovaj problem nije ograničen samo na Kordovu.
Taj problem je proizvod neobičnog spoja siromaštva i razvoja digitalne infrastrukture koja je karakteristična za jugoistočnu Aziju. Azija je 2013. imala 1,3 milijarde internet korisnika, što je najveći broj po regionu u svijetu.
Pristup internetu nastavlja da raste u zemljama kao što su Filipini, Indonezija i Kambodža, koje su postale sinonim za sajberseks.
„Ibabao ima najstabilniju internet konekciju u gradu“, kazala je zamjenica gradonačelnika, misleći na dio grada u kojem je pomenuti snimak napravljen. Pošto je odgledala snimak 2011, naredila je da sve internet konekcije budu registrovane. Broj konekcija je ubrzo smanjen sa 1.000 na samo 100. Ali se proizvodnja snimaka nastavila pomoću pametnih telefona i tablet računara koji se povezuju na bežične mreže.
Gairanod na to gleda kao na objavu rata.
Dok prolazi ulicama kraja u kojem živi više od 8.000 ljudi, povremeno pokaže prstom u pravcu neke kolibe i ispriča detalje slučajeva seksualnog iskorištavanja koji su se tu desili. Pojedini detalji nisu podobni za štampu.
Sumnjivi „porodični“ biznisi
Teško je shvatiti šta ljude može navesti da iskorištavaju vlastitu djecu, naročito na Filipinima, gdje je uloga porodice veoma važna. U mnogim slučajevima odrasli ne vide ništa naročito loše u tome da poziraju pred kamerama.
Ističu da ne dolazi do pravog fizičkog iskorištavanja, ne dolazi do silovanja i naglašavaju da su snimci nage djece bolji od klasične prostitucije.
Ima i slučajeva u kojima više porodica dijeli laptop i gradi biznis kod kuće, ili slučajevima u kojima se mladi prostituišu u internet kafeima. U takozvanim „peso peso kafeima“ za nekoliko pesosa ljudi mogu pristupiti Internetu pa sajberseks postaje dostupan svima.
Za mnoge u Kordovi, sajberseks je postao izvor prihoda (foto: Der Spiegel)
Naravno, Kordova nije jedino mjesto na Filipinima gdje se djeca skidaju pred kamerama ali je po tome najpoznatije u svijetu, nakon jedne velike, međunarodne racije.
Zvaničnici britanske policije su 2012. pronašli dječju pornografiju iz Kordove na kompjuteru jednog muškarca. U operaciji koja je uslijedila, a u kojoj je učestvovalo 12 zemalja, širom svijeta uhapšeno je 29 osoba.
Jedanaest je razvilo mrežu u Kordovi i zaradilo više od 45.000 eura od toga. Agenti su došli do četiri miliona fotografija seksualnog iskorištavanja djece, dok je 15 djece starosti od šest do 15 godina stavljeno pod zaštitu.
„Šou-šou“
Jedna od žrtava seksualnog iskorištavanja sa kojom je Gairanod imala priliku da razgovara je Meri Rouz.
Meri Rouz danas živi u maloj žutoj kući u Ibabaou sa svojim roditeljima i petoro od devetoro braće i sestara. Ona sjedi pored plišanih igračaka, dok se na zidu iznad nje nalaze se slike svetaca. Lotar, Geri, Kit i Voč Men samo su neke od mušterija pred kojima se danas 20-godišnja Meri Rouz skidala.
Manila: Veliki kontrasti u prijestonici (foto: Shutterstock)
„Za njih sam pravila šou“, kaže Meri Rouz. Ovdje ih zovu „šou-šou“, jer je ponavaljanje riječi na lokalnom jeziku način da se umanji njihov značaj. Svoje mušterije oslovljava sa „gospodom“. Njena „karijera“ počela je na poziv komšije koji joj je ponudio laptop i obećao joj momka iz Amerike. Njegovo ime bilo je Geri i on je slao novac preko Vestern juniona u zamjenu za njeno nago tijelo.
Šou košta 2.000 pesosa iliti 34 eura, i traje dok mušterija ne doživi vrhunac.
Naredne dvije godine, Meri Rouz je odlazila u kuću svog komšije svake noći. Ona i njene prijateljice bi se skidale, dodirivale sebe i plesale pred kamerom. Meri Rouz bi svaki put osjećala veliku sramotu.
Geriju se dopala Meri Rouz i ubrzo joj je poslao novac da sebi kupi laptop.
Bogati bijelci i dalje uživaju status kraljeva u ovom dijelu Filipina, pa su djevojke udovoljile Lotaru. Jedna od njih je dovela svoju bebu. Dijete je već bilo nago, a Meri Rouz ističe da su se samo igrale sa njim i da ga nisu iskoristile.
Meri Rouz je pokrenula sopstveni biznis kod kuće. Njenim roditeljima se nije dopadalo to što je radila niti što je zbog izmorenosti počela da izostaje iz škole. Međutim, njen otac je zarađivao svega nekoliko eura nedjeljno od prodaje kamenja. S novcem koji je Geri poslao, porodica je konačno mogla da stavi pločice u kuhinji.
Meri Rouz je našla nove mušterije na Jahu mesandžeru. Počela je da poziva prijateljice da joj se pridruže. Ponekad je u njenoj kući bilo i do 10 djevojaka, koje su izvodile sedam performansa tokom noći i narednog jutra.
Lotar je takođe želio da gleda djecu.
Bogati bijelci i dalje uživaju status kraljeva u ovom dijelu Filipina, pa su djevojke udovoljile Lotaru. Jedna od njih je dovela svoju bebu. Dijete je već bilo nago, a Meri Rouz ističe da su se samo igrale sa njim i da ga nisu iskoristile.
Međutim, jednog dana Geri je izazvao sukob između Meri Rouz i njenih komšinica koji je rezultirao time da ova 20-godišnjakinja bude stavljena pod zaštitu vlasti a njene komšinice iza rešetaka.
Propusti u pravnom sistemu
Ali se malo šta promijenilo, žali se Gairanod, napominjući da su filipinski sudovi veoma spori i da sudski procesi nemaju efekat zastrašivanja.
„Želim da spasem svu djecu“, kaže Angeles Gairanod (foto: Der Spiegel)
Gairanod pokušava da pronađe način da uvuče strah u kosti sugrađanima, ali ne shvata da su njihove odluke posljedica siromaštva. Međutim, ona odbija da čeka 10 do 15 godina da se situacija u Kordovi promijeni.
„Želim da spasem svu djecu“, kaže Gairanod.
Prošle godine, gradonačelnik Kordove je izdao novu naredbu. Od januara ove godine moraju biti ispunjene informacije o odnosu osobe koja šalje i osobe koja prima novac preko Vestern juniona ili Cebuana L'huillier, lanca zalagaonica. Na kraju mjeseca, svih pet lokalnih područnica moraju gradonačelniku podnijeti izvještaj u kojem se navode imena mušterija i svote novca koje su primljene. Gradonačelnik se nada da će pomenuti sistem pomoći da se zaustave takvi transferi. To je bila dobra ideja. Nažalost, mještani nisu glupi, ističe Gairanod. Oni koji zarađuju od sajberseksa samo odu u ogranak Vestern juniona ili Cebuana L'huillier u drugom gradu.
Onlajn nasilje slično fizičkom nasilju
U jednoj sigurnoj kući nekoliko kilometara sjeverno od Kordove koju vodi NVO Forge, partner sa Terre des Hommes, 16 maloljetnica živi iza teških željeznih vrata. Mnoge od njih su se prostituisale na internetu.
Prema jednoj studiji Terre des Hommes, efekti online iskorištavanja uporedivi su sa stvarnim, fizičkim nasiljem. Grupa psihološkinja ističe da ove djevojke pate od depresije, imaju problema sa snom i da su izgubile sposobnost razlikovanja intimnosti od distance.
Maloljetna Filipinka putem tableta komunicira sa „p rijateljem “ (foto: Der Spiegel)
Zvaničnici Terre des Hommes su prošle godine posjetili Forge. Slušali su priče djevojaka i koristile ih kao osnovu za pravljenje lika koji su nazvali „Sviti“, virtuelnu 10-godišnjakinju koja je počela da se pojavljuje u čet sobama kako bi privukla pažnju pedofila.
Za samo 10 nedjelja, „Sviti“ je dobila 20.000 zahtjeva za čet iz 71 zemlje.
Podučavanje djece o njihovim pravima
Novi dan sviće u Kordovi. Gairanod, zamjenica gradonačelnika, ponovo se vozi ulicama Ibaboa, zaustavljajući se u dvorištu jedine škole u toj četvrti.
Učenici trećeg razreda u školskim uniformama posmatraju dvoje studenata sa Univerziteta Sebu koji im pokazuju poster porodice koja sjedi zajedno za stolom.
Studenti pokušavaju da nauče djecu koja su njihova prava u okviru porodice. To je najnovija ideja Gairanod.
„Kako bi djeca trebalo da se osjećaju“, pitaju učitelji, na što djeca odgovaraju „Sretno“. „Šta dijete ne bi smjelo da radi“, pitaju učitelji. „Da se dodiruju“, odgovaraju djeca uglas.
Gairanod sjedi u posljednjem redu učionice. Dječak koji sjedi u klupi ispred nje došao je u školu sa torbom za laptop. Gairanod je odmah primjećuje, ali pokušava da se koncentriše na igru. Zatim izlazi iz učionice.
Nije u stanju da na torbu za laptop gleda kao na simbol napretka ili prosto kao na torbu. Do tog trenutka vidjela je previše fotografija, previše djece i premalo ljubavi.
Potraga za ljubavlju – i boljim životom
Mnogi susreti na Internetu počinju sa djevojkama koje se nadaju da će ih bogati muškarac izbaviti iz siromaštva i pružiti im lijep život. Iz Terre des Hommes ističu da je nekoliko muškaraca zaista došlo na Filipine poslije serije susreta na Internetu. Ali pošto se upoznaju sa nekima od njih, ubrzo uvide da ljubav nema mnogo veze s tim.
Jedan stariji Francuz sjedi u lobiju hotela u Sebu Sitiju, 20 kilometara od Kordove. Na znaku na ulaznim vratima piše da je dovođenje maloljetnih osoba u hotel zabranjeno. Ovaj 63-godišnji veterinar provodi nekoliko mjeseci godišnje u ovom hotelu u distriktu crvenih fenjera. „Tražim ljubav“, tvrdi.
Sa sobom je na razgovor sa novinarkom „Špigla“ poveo 31-godišnju ženu po imenu Gvendolin. Razgovarali su samo jednom prije ovoga susreta - i to na skajpu. Gvendolin sjedi u plastičnoj stolici poput lutke iz izloga, dok Francuz iznosi svoje viđenje svijeta.
Pojašnjava da punoljetne Filipinke nalazi na sajtu Filipino kjupid. U svom notesu zapisuje njihova imena, gdje su organizovane po veličini grudi, struka i butina. „Volim ako žena umije da kuva“, kaže, i onima koje vladaju tom vještinom stavlja rozu tačku pored imena. Njih upoznaje preko skajpa a zatim im dolazi u posjetu.
Preveo i priredio: Miloš RUDOVIĆ
Galerija
Bonus video:
