Bivši premijer Izraela Ariel Šaron preminuo je u 85. godini, prenose svjetske agencije.
Ariel Šaron, dijete gruzijske studentkinje medicine i tada već poznatog cionističkog aktiviste Samuela Šinermana, rođen je po njihovom progonu iz Sovjetskog saveza u izraelskom mjestu Kfar Malala1928. godine.
Djetinjstvo u Kfar Malali, mjestu okruženom uglavnom arapskim svijetom, oblikovalo je mladog Šarona u mladića vojničkog duha i nepresušne preduzimljivosti.
Sa šest godina "Mali bik" je od oca dobio šipku i zadatak da brani voćnjak od Arapa koji bi noću napadali imanje. Aktivističkog duha, istreniran da brani svoje, Ariel sa samo 14 godina postaje instruktor Gadne, militarističkog pokreta mladih Izraelaca.
Nešto kasnije Ariel postaje i član Hagane, koja će nedugo zatim postati i zvanična vojska države Izrael.
"Ostavite ranjene..."
Već visoko rangiran u Hagani, u prvim borbama za odbranu tek objavljene Izraelske deklaracije nezavisnosti 1948. godine, Šaron biva pogođen u stomak u okršaju sa Iračkim snagama.
Na smrt krvareći svojim ljudima naređuje da ga ostave i da bježe pred neprijateljem. O njegovo naređenje se, na sreću Izraela danas, oglušio jedan vojnik koji je čudom uspio naći put iz zasjede u kojoj su se našli.
(FOTO: historama.com)
Šarona je, po njegovim riječima, godinama kasnije proganjala ta bitka i broj stradalih vojnika.
"Noćima nisam mogao da spavam. Naređenje o napuštanju ranjenih je bila najteža koju sam donio u životu".
"Njihove žene su kurve"
U godinama koje slijede Rat za nezavisnost Ariel niže rangove u vojsci i profiliše se u nemilosrdnog, ali i briljantnog lidera.
Septembra 1953. godine Šaron i njegova 101. jedinica dobijaju zadatak da protjeraju plemena Beduina sa Negeva ka Sinaju.
Napad 101. jedinice je bio strahovit. Beduini su nasumice ubijani, dok su njihova naselja uništena u svega par dana. Među stradalima se našao veliki broj žena i djece.
(FOTO:jewishjournal.com)
Upitan za nužnost brutalnosti pred Izraelskim organima Šaron je odgovorio:
"Njihove žene su kurve. One služe Arapima koji se infiltriraju u naša naselja i napadaju naše građane. Da nismo napali taj izbjeglički kamp on bi postao gnijezdo ubica".
Ariel je svom imenu pridružio "Šaron" na inicijativu Davida Ben-Guriona, prvog premijera izraelske države.
Godine školovanja i buldožera
Šaron je vojničkom riješenošću prišao i školovanju pa je tako za kratko vrijeme završio studije Istorije i Kulture bliskog istoka na Jevrejskom univerzitetu u Jerusalimu.
Početkom sedamdesetih Šaron uvodi taktiku rušenja palestinskih kuća buldožerima da bi omogućio lakši prolaz izraelskim oklopnim vozilima.
Samo za jedan dan (19. avgusta 1971.) je prema njegovoj naredbi uništeno preko 2.000 palestinskih domova .
(FOTO:liquida.it)
Za vrijeme Jomkipurskog rata 1973. godine Šaron se istakao u borbama protiv Egipta gdje je kao glavni zapovjednik sa svojom divizijom probio egipatske linije i prešao Suecki kanal.
Septembra iste godine, pripremajući teren za politički angažman, kao jedan od vođa Likuda pred dolazeće izbore Ariel sumira učinjeno:
"Izraelu sada slijede godine nacionalne sigurnosti. Egipat više nema nikakvih šansi sa nama."
Sabra i Šatila
Tokom Libanskog rata 1982. godine, za vrijeme Šaronovog mandata na mjestu ministra odbrane, počinjen je stravičan zločin u Izbjegličkim kampovima Sabre i Šatile.
U napadu na kampove, koji su izveli Falange, libansko-hrišćanski militaristi, stradalo je između 800 i 3.500 palestinskih civila. Snage Falangi su poslate u kampove kako bi ih očistili od PLO pojedinaca.
Ono što će biti neumorna sjenka Šaronove političke karijere jesu zvanične snage Izraela koje su tog dana blokirale izbjegličke kampove obezbjeđujući neophodnu logistiku.
Poslije ove tragedije Ariel Šaron je ponio nadimak "Bejrutskog mesara"
Šaron premijer
2001. godine, Ariel Šaron je na izborima pobijedio predstavnika radničke partije Ehuda Baraka i postao premiejr Izraela.
Poslije dolaska desničarskog Likuda na vlast, represije palestinskog stanovništva, samouprave i posebno Arafata su došle do posevnog izražaja.
Šaron je Arafata proglasio "nepoželjnom osobom" pa je ovaj posljednje dane svog života proveo u nečemu što je ličilo na kućni pritvor u Ramali.
Na iznenađenje mnogih, Šaron objavljuje odluku da se izraelske snage povlače sa pojasa Gaze. Ovakav potez podijelio je Izrael, ne samo politički.
Šaron je, potom, bio primoran ući u koaliciju s radničkom strankom koja je ranije bila u opoziciji.
Poslije smrti Jasera Arafata, pregovori između Palestinaca i Izrealaca su obnovljeni. Ovo je rezultiralo vraćanjem grada Jerihona na Zapadnoj obali Palestincima.
Kavijar i votka
Ariel Šaron, visok 170cm, a težak 115 kilograma, od osamdesetih je patio od gojaznosti, visokog pritiska i holesterola.
Od njegove ljubavi prema hrani se često pravila šala u Izraelu, a po svjedočenju njegove pratnje njegova kola su uvijek bila krcata votkom i kavijarom.
Jednom upitan zašto ne nosi prsluke koji bi ga zaštitili od eventualnog atentata, Šaron je odgovorio da ne postoji nijedan u koji bi on mogao stati.
Takav načun života je Šarona vodio u niz zdravstvenih problema, prije svega u one sa srcem.
Poslije drugog srčanog udara 2006. Šaron je proglašen "onesposobljenim" za dalje političko angažovanje.
Smrt
Šaronovo stanje počelo je naglo da se pogoršava posljednjih dana 2013. godine i od tada se nalazio pod stalnim ljekarskim nadzorom u bolnici Šeba kraj Tel Aviva.
Prema izjavama direktora bolnice u kojoj leži Šaron, ljekari su pokušavali na sve načine da spriječe otkazivanje rada organa, a bio je i na dijalizi.
Ariel Šaron je 2005. svrstan na osmo mjesto liste najznačajnijih Jevreja svih vremena.
Za neke briljantan, za mnoge brutalan, Buldožer je uspio u svojoj namjeri - odbranio je svoje i dvorište Izraela.
Galerija
Bonus video:
