Policija na Islandu je usmrtila jednog napadača - i to je bio prvi put da je naoružana policija ubila nekog u toj zemlji. Zašto Island, koji je preplavljen oružjem, ima jednu od najnižih stopa kriminala u svijetu, zapitao se američki student prava Endrju Klark.
Iako sam odrastao u Novoj Engleskoj, iznenadila me je islandska mećava. Bila je parališuća, s naletima vjetra zbog kojeg su pahulje bile kao žileti.
Dok sam vukao kofere po sniježnom pločniku Rejkjavika, iz džipa mi se obratio jedan stariji gospodin:
„Želiš li da uđeš,“ upitao me je.
Zvučalo je suludo. Zašto bih ikada ušao u auto nepoznate osobe?
Uprkos tome što su me učili da se ne vozim sa nepoznatima, sjeo sam na zadnje sjedište. Znao sam da mi se neće desiti ništa loše.
Uostalom, došao sam na Island na nedjelju dana da bih proučio njihovu nisku stopu kriminala, što je bila moja druga posjeta za pola godine.
Proveo sam posljednje tri godine u Bostonu na Pravnom fakultetu Univerziteta Safolk, gdje sam studirao međunarodno pravo. Prije moje prve posjete Rejkjaviku u avgustu 2012, dobio sam diplomsku tezu – izučavanje sajber ratovanja i Ženevskih konvencija.
Međutim, sedmodnevni boravak na Islandu je učinio da promijenim gledište. Bio sam prijatno iznenađen onim što sam vidio.
Nasilni kriminal ovdje praktično i ne postoji. Ljudi djeluju toliko opušteno kad je u pitanju bezbjednost da majke ostavljaju bebe napolju bez nadzora.
Proveo sam neko vrijeme i u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj, ali u poređenju sa Islandom, te zemlje sada djeluju preplavljene kriminalom.
Kada sam se vratio u Sjedinjene Države, promijenio sam naslov svoje diplomske teze. Želio sam da znam kako je Island to postigao.
Prema Globalnoj studiji o ubistvima koju su 2011. sprovele Ujedinjene nacije, stopa ubistava na Islandu između 1999. i 2009. nikad nije prešla brojku 1,8 na 100.000 stanovnika.
Stopa ubistava na Islandu između 1999. i 2009. nikad nije prešla brojku 1,8 na 100.000 stanovnika
Sa druge strane, SAD su imale stopu ubistava između 5 i 5,8 na 100.000 stanovnika u istom periodu.
U razgovorima sa profesorima, vladinim zvaničnicima, advokatima, novinarima i građanima, imao sam jasniju sliku, mada priznajem da je nemoguće utvrditi koliko utiče svaki faktor pojedinačno.
Prvo, možda i najvažnije, na Islandu praktično ne postoji razlika između niže, srednje i više klase. Samim tim, ne postoji ni napetost između ekonomskih klasa, što je rijetkost za bilo koju državu.
Jedna studija islandskog klasnog sistema pokazuje da se samo 1,1 odsto onih koji su u njoj učestvovali izjasnilo kao viša klasa, a 1,5 odsto kao niža. Preostalih 97 odsto se izjašnjava kao srednja ili radnička klasa.
Prilikom jedne od tri posjete islandskom parlamentu, upoznao sam Bjorgvina Sigurdsona, bivšeg šefa poslaničkog kluba Socijaldemokratskog saveza. On, kao i mnogi drugi Islanđani s kojima sam razgovarao, tvrdi da je jednakost najvažniji razlog za nisku stopu kriminala u ovoj državi.
„Ovdje možete vidjeti djecu tajkuna kako idu u istu školu kao i sva druga djeca“, kaže Sigurdson i dodaje da državni socijalni i obrazovni sistem promovišu kulturu jednakosti.
Kada se na Islandu dogode zločini, u njima se obično ne upotrebljava vatreno oružje, iako Islanđani posjeduju veliku količinu naoružanja.
GunPolicy.org procjenjuje da u državi od oko 300.000 stanovnika ima oko 90.000 komada oružja. Island je 15. u svijetu po količini vatrenog oružja koju stanovnici legalno posjeduju. Međutim, nije jednostavno doći do oružja. Taj proces obuhvata pismeno testiranje i medicinski pregled.
I policija na Islandu je nenaoružana. Jedini policajci koji smiju da nose vatreno oružje su pripadnici specijalne jedinice, takozvanog Viking odreda, koji rijetko izlaze na lice mjesta.
Osim toga, na Islandu je slabo prisustvo teških droga. Prema UN-ovom izvještaju iz 2012, svega 0,9 odsto stanovnika starosti od 15 do 64 godine uzima kokain, 0,5 odsto uzima ekstazi, a 0,7 amfetamin.
Takođe postoji tradicija predupređenja kriminala prije nego što njegova stopa počne da raste. Trenutno, policija sprovodi oštre mjere protiv organizovanog kriminala dok članovi islandskog parlamenta razmatraju zakone koji će pomoći u raskrinkavanju tih mreža.
Islandska politika bi mogla biti uzor i dati smjernice drugim državama koje traže rješenja za probleme kriminala.
Dok sam tog jutra ulazio u džip, onaj nepoznati čovjek mi se nasmijao i pitao me da li treba da mi pomogne sa prtljagom. Iako nisam znao ništa o njemu, osjećao sam se sigurno.
Galerija
Bonus video:
