"Sirija nikada neće biti marioneta Zapada"

Sirijski predsjednik Bašar Al-Asad je za ruski dnevni list "Известия" dao intervju u kojem je izjavio 'da je Sirija suverena zemlja koja nikada neće biti marioneta zapada, i da će graditi slobodne odnose s ostalim državama na dobrobit sirijskog naroda".

Naglasio je 'da će se boriti protiv terorizma, i da su većina onih protiv kojih se bore sirijska vojska i narod, osim malog broja odmetnika, Takfiristi koji slijede učenje Al-Kaide'.

Na optužbe za navodno korištenje hemijskog oružja, predsjednik Al-Asad je rekao je da su 'izjave američke administracije, zapada i drugih zemalja besmislice i ruganje njihovoj javnosti jer na svijetu ne postoji niko, a kamoli ozbiljna velesila, koja prvo nekoga optuži, a kasnije ide da sakuplja dokaze kako bi dokazali svoju optužbu'. Sirijski predsjednik je naglasio da su sve optužbe o hemijskom napadu 'potpuno ispolitizovane i dolaze u trenutku baš sada kada sirijska vojska pobjeđuje teroriste'.

Gospodine predsjedniče; najvažnije pitanje je kakva je trenutna situacija u Siriji? Koji su dijelovi zemlje i dalje pod kontrolom pobunjenika?

Iz naše perspektive, ne može se govoriti o područjima koja su pod kontrolom terorista ili vlasti. Ovdje nije riječ o klasičnoj okupaciji pa da možemo stvari posmatrati u tom kontekstu. Mi se borimo protiv terorista koji su se infiltrirali u pojedine regije, gradove ili periferije gradskih područja. Oni za sobom ostavljaju pustoš, uništavaju infrastrukturu i ubijaju nevine civile samo zato što osuđuju njihov način života. Vojska u tim područjima, zajedno sa snagama bezbjednosti i agencijama za sprovođenje zakona, djeluje kako bi iskorijenili teroriste. Dakle, suština našeg djelovanja je borba protiv terorizma. Mi se već duže vrijeme suočavamo s problemom dolaska velikog broja terorista iz drugih zemalja. Sada se već procjenjuje da ih je na desetine hiljada. Dokle god oni budu primali finansijsku i vojnu pomoć, oni će i dalje napadati, a mi ćemo se suprotstavljati. Mogu da potvrdim da nije bilo nijednog slučaja gdje je sirijska vojska planirala da osvoji određenu lokaciju, a da nije uspjela da pobijedi teroriste. Većina onih protiv kojih se borimo, osim malog broja odmetnika, su Takfiristi koji slijede učenje Al Kaide, tako da se ne može govoriti o tome ko kontroliše više teritorija. Gdje god teroristi odluče da udare, mi ćemo im uzvratiti.

Većina zapadnih medija tvrdi da teroristi kontrolišu 40% do 70% sirijske teritorije. Šta je od toga istina?

Ne postoji vojska na svijetu koja može sa svim naoružanjem biti prisutna u svakom kraju zemlje. Teroristi to znaju da iskoriste i ulaze u područja gdje vojska nije prisutna. Oni se premještaju iz jednog područja u drugo. Međutim, mi ćemo ih iskorijeniti iz tih područja s velikim uspjehom. Dakle, ponavljam, problem nije veličina teritorije, nego to što je veliki dotok terorista koji dolaze iz inostranstva. Značajniji kriterijum za procjenu uspjeha bi bio: "Je li sirijska vojska bila u mogućnosti da uđe u svako područje u koje su se infiltitrali teroristi i da ih pobijedi?". Odgovor je potvrdan; vojska je uvijek uspijevala u tome i to će i dalje činiti. Međutim, za to treba vrijeme i ovakvi ratovi ne završavaju brzo. Oni se odugovlače i kao takvi sa sobom nose veliku cijenu. Čak i kad iskorijenimo sve teroriste, znamo da ćemo platiti visoku cijenu za to.

Šta kažete o islamističkim ekstremistima - Takfiristima - koji su ušli u Siriju? Jesu li oni fragmentirane grupe koji se bore sporadično ili pripadaju jedinstvenoj formaciji koja želi da uništi sigurnost i stabilnost u Siriji i na cijelom Bliskom Istoku?

Bašar Al-Asad: Imaju obije osobine. Oni su slični u tome da svi dijele istu ekstremističku takfirističku doktrinu određenih pojedinaca kao što su Ajman Al-Zavahiri(pri čovjek Al Kaide), a sve grupe imaju sličnu ili identičnu finansijsku i vojnu podršku. Na terenu su podijeljeni i svaka grupa ima svog komandanta i sprovodi različite programe. Naravno, to je dobro poznato zemljama poput Saudijske Arabije koja održava veze s njima i može da ih oblikouje i manipuliše njima da ono što čine odgovara njihovim interesima.

Te ih zemlje mobilišu, direktno ili indirektno, kako bi služili njihovim ekstremističkim ciljevima. Ako se tamo doda da muslimani moraju da nastave džihad u Siriji, hiljade boraca će se odazvati. A finansijski? Oni koji finansiraju i naoružavaju takve grupe, mogu da im narede da vrše terorističke napade i šire haos. Uticaj nad njima je još jači kada ih zemlja poput Saudijske Arabije usmjerava kroz vahabitsku ideologiju i pri tom i finansijski pomaže.

Sirijska vlada tvrdi kako postoji snažna veza između Izraela i terorista. Kako to objašnjavate? Obično se smatra da islamski ekstremisti mrze Izrael i postaju histerični kada mu se samo pomene ime...?

Kad smo kod toga, zašto je onda, kada smo napali teroriste na granici, Izrael udario po našim snagama kako bi se ublažio pritisak na njih? Zašto je, kad smo ih blokirali na tom području, Izrael propustio kroz barikade tako da mogu da se oporave i ponovo napadnu na drugom smjestu? Zašto je Izrael izvršio više direktnih napada na sirijsku vojsku u posljednjih nekoliko mjeseci? Dakle, jasno je da je riječ o netačnoj percepciji. Izrael je javno priznao saradnju s tim teroristima kada su rekli da ih liječe u izraelskim bolnicama.

Kada bi te terorističke grupe zaista bile neprijateljski raspoložene prema Izraelu i histerične čak i na pomen imena ove zemlje, kao što ste pomenuli, zašto su se onda, umjesto da pokrenu zajednički napad protiv Izraela, borili protiv Sovjetskog Saveza, Sirije i Egipta? Ko je prvi stvorio ove terorističke sgrupe? Te su grupe u ranim '80-im stvorene od strane Sjedinjenih Američkih Država i zapada, a sa saudijskim novcem, za borbu protiv Sovjetskog Saveza u Avganistanu. Dakle, logično gledano, kako bi takve grupe proizvedene od strane SAD-a i zapada ikada napale Izrael?

Ovaj intervju će biti preveden na nekoliko svjetskih jezika i čitaće ga svi svjetski lideri, a neki od njih trenutno možda i rade protiv vas. Šta želite da im poručite?

Danas postoje mnogi zapadni političari, ali vrlo je malo državnika. Neki od tih političara ne čitaju istoriju i ne uče iz nje, dok se ostali ne sjećaju ni nedavnih događaja. Zar ti političari nisu izvukli nikakve pouke iz proteklih 50 godina? Oni nisu shvatili da su od Vijetnamskog rata svi ratovi koji su vodili njihovi prethodnici izgubljeni? Nisu naučili da nisu stekli ništa od tih ratova, osim što su uništili zemlje u kojima su se borili, a to je imalo destabilizujući učinak na Bliskom istoku i drugim djelovima svijeta? Kako oni ne razumiju da sve ove ratove nisu pokrenuli ljudi u regionu koje cijenim i koji vjeruju u svoju politiku?

S druge strane, ti političari trebaju da znaju da terorizam nije dobitna karta koju igrate kada vam odgovara, a držite je u džepu kada vam ne treba. Terorizam je poput škorpiona. On vas može neočekivano ubosti u bilo kojem trenutku. Dakle, ne može se podržavati terorizam u Siriji, a protiv njega se bombama boriti u Maliju ili podržavati terorizam u Čečeniji i boriti se protiv njega u Avganistanu.

Da pojasnim; mislim na zapad, a ne ostale svjetske lidere. Ukoliko zapadni lideri žele da ostvare svoje interese, oni moraju da slušaju svoje savjetnike i narode na ovim prostorima, a ne da traže da instaliramo marionetske vlade u nadi da će u tom slučaju biti u mogućnosti da ostvare svoje ciljeve. Politika zapada bi treba da bude puno realnija ovdje u regiji.

Naša poruka svijetu je jasna: Sirija nikada neće postati zapadna marioneta! Mi smo nezavisna država i borićemo se protiv terorizma. Gradićemo naše odnose s drugim zemljama na dobrobit sirijskog naroda.

U srijedu su pobunjenici optužili sirijsku vladu da koristi hemijsko oružje i neki su lideri na zapadu povjerovali u te optužbe. Šta vi kažete ne to?

Izjave američke administracije, zapada i ostalih zemalja su uvreda i riječ je o nepoštovanju vlastitog javnog mnijenja. Ne postoji niko na svijetu, a kamoli velesila, koji prvo nekog optuži i zatim ide da prikuplja dokaze da dokaže svoju tvrdnju. Američka administracija nas je optužila u srijedu, a dva dana kasnije su izjavili da će početi da prikupljaju dokaze, što je dokaz da će ih prikupiti negdje dalje.

Oni tvrde da je sporno područje pod kontrolom pobunjenika, i da je sirijska vojska koristila hemijsko oružje. Istina je da to područje graniči s linijama koje drži sirijska vojska. Pa kako je moguće da bilo koja zemlja koristi hemijsko oružje ili bilo koje drugo oružje za masovno uništenje u području gdje se nalaze njene vlastite snage. To je apsurdno. Te optužbe su potpuno ispolitizovane i dolaze upravo u trenutku kada sirijska vojska napreduje u borbi protiv terorista.

Što se tiče UN-ove komisije, bili smo prvi koji su zatražili istragu UN- kada su teroristi raketama s otrovnim gasom gađali predgrađe u Alepu. Nekoliko mjeseci prije napada američki i zapadni mediji su pripremali javnost da će doći do upotrebe hemijskog oružja od strane sirijske vlade. Ovim su samo potvrdili naše sumnje da su znali za namjere terorista koji će koristiti hemijsko oružje da bi potom okrivili sirijsku vladu. Nakon što smo se čuli s Moskvom, odlučili smo da zatražimo komisiju koje će istražiti incident. Tražili smo da se istraga sprovede na temelju činjenica na terenu, a ne na temelju glasina ili natpisa u medijima. SAD, Francuska i Velika Britanija su pokušali da iskoriste taj slučaj i istraže glasine umjesto onoga što se zaista dogodilo.

Tokom proteklih sedmica mi smo radili s komisijom i postavili smjernice za saradnju. Prva od njih je da je naš nacionalni suverenitet crvena crta i komisija UN-a će tokom istrage sarađivati s nama. Drugo, nije riječ samo o tome kako će istraga biti sprovedena, nego i kako će se tumačiti rezultati. Svi smo svjesni da umjesto da se tumače na objektivan način, ovi rezultati se lako mogu protumačiti u skladu sa zahtjevima i potrebama pojedinih zemalja. Dakako, očekujemo da će Rusija blokirati bilo koje tumačenje čiji bi cilj bio u službi američke i zapadne politike. Ono što je najvažnije je da treba razlikovati optužbe zapada koje se temelje na rekla-kazala i naš zahtjev za istragom na temelju konkretnih dokaza i činjenica.

Čuli ste nedavne izjave američke administracije i drugih zapadnih vlada koji tvrde kako SAD ne isključuje vojnu intervenciju u Siriji. Dakle, moguće je da će se SAD ponašati na isti način kao što su učinili u Iraku; drugim rječima tražiti izgovor za vojnu intervenciju?

Ovo nije prvi put da se govori o mogućnosti vojne intervencije. Od samog početka, SAD, zajedno s Francuskom i Britanijom, pokušavaju da pokrenu vojnu kampanju protiv Sirije. Na žalost za njih, dogodilo se da je u Savjetu bezbjednosti došlo do promjene ravnoteže i uprkos brojnim pokušajima cjenjkanja s Rusijom i Kinom, nisu uspjeli. Negativni rezultati takve politike u Libiji i Egiptu nisu im išli u prilog. Sada je već nemoguće uvjeriti i svoje birače, ali i svijet da se radi o 'uspješnoj politici'“.

Situacija u Libiji se takođe razlikuje od one u Egiptu, Tunisu i Sirije, svaka zemlja ima jedinstvenu situaciju. Primjena istog scenarija za sve više nije vjerovatna opcija. Nema sumnje da oni mogu da vode ratove, ali ne mogu da predvide gdje će se širiti i kako će završiti. To ih je dovelo do zaključka da su svi njihovi scenariji upali u spiralu koja je sada izvan njihove kontrole.

Sada je svima kristalno jasno da ono što se događa u Siriji nije nikakva 'narodna revolucija' kojom se žele postići političke reforme, nego da je riječ o terorizmu kojem je cilj da uništi sirijsku državu. Što će reći svojim ljudima kada ih povedu u vojnu intervenciju: intervenisali smo u Siriji kako bi podržali terorizam?!

Šta će biti ako se Amerika odluči na o vojnu intervenciju ili da zarati sa Sirijom?

Suočiće se s onim što im se dogodilo u svim ratovima još od onog u Vijetnamu - s neuspjehom. Amerika je vodila mnoge ratove, ali u nijednom od njih nije bila u mogućnosti ostvariti svoje političke ciljeve. Neće moći da uvjere američki narod u prednosti ovog rata, niti će biti u stanju da ljude u ovoj regiji uvjere u prednosti njihove politike i planova. Globalne sile mogu da vode ratove, ali mogu li i pobijediti u njima?

Kakav je vaš odnos s predsjednikom Vladimirom Putinom? Da li razgovarate telefonom? Ako je tako, šta ste razgovarali?

Imam izuzetno dobar odnos s predsjednikom Putinom koji traje već dugi niz godina, čak i prije krize. S vremena na vrijeme kontaktiramo, ali je složenost događaja u Siriji takva da se o njima ne može raspravljati telefonom. Naš odnos olakšavaju ruski i sirijski zvaničnici koji se međusobno viđaju a te se posjete odvijaju daleko od medija.

Planirate li da posjetite Rusiju ili pozovete predsjednika Putina u posjetu Siriji?

Naravno da je to moguće, ali trenutni prioriteti su ublažavanje nasilja u Siriji i spriječavanje nepotrebnih žrtava kojih je svakim danom sve više. Kada se poboljšaju okolnosti, možemo da se vidimo. Za sada naši pomoćnici održavaju taj odnos više nego dobro.

Rusija se protivi američkoj i politici Evropske Unije naročito u vezi sa pitanjem Sirije. Šta bi se dogodilo kada bi Rusija sada napravila kompromis? Je li takav scenario moguć?

Rusko-američke odnose ne treba posmatrati isključivo kroz kontekst sirijske krize. Oni se trebaju posmatrati na širi i sveobuhvatniji način. U Sjedinjenim Državama cijelo vrijeme misle da je Rusija nakon raspada Sovjetskog Saveza uništena. Nakon što je predsjednik Putin preuzeo dužnost u kasnim 90-im godinama, Rusija je počela da se postepeno oporavlja i povratila je svoju međunarodnu poziciju. Hladni rat je počeo opet, ali na drugačiji i suptilniji način.

Amerika je pokušavala da na mnogo načina spriječiti širenje ruskih interesa u svijetu. Pokušali su da utiču na mentalitet Rusa i da ih približavaju zapadu, posebno u pogledu kulture, koristeći njihove težnje i želje. Na tome se marljivo radilo, a sve kako bi se oslabio uticaj i uloga Rusije na mnogim frontovima, od kojih je jedan Sirija.

Vi se možda pitate, kao i mnogi Rusi, zašto Rusija i dalje stoji na sirijskoj strani? Taj je razlog posebno važan i potrebno ga je pojasniti javnosti: Rusija ne brani predsjednika Bašara Al-Asada ili sirijsku vladu, obzirom da sirijski narod treba da odluči ko će biti njegov predsjednik i koji je najbolji politički sistem za našu zemlju i to nije problem. Rusija ovdje brani temeljna načela koja traju više od stotinu godina, od kojih je prvo nezavisnost i politika nemiješanja u unutrašnje poslove suverenih zemalja. Rusija je i sama pretrpjela štetu i dalje trpi zbog politike tuđeg uplitanja.

Osim toga, Rusija brani svoje legitimne interese u regiji. Površni analitičari tvrde da je sve vezano uz luku Tartous, međutim, ruski su interesi daleko veći i značajniji. Politički gledano, kada je terorizam napao Siriju, napao je ključnu zemlju u regiji koja ima direktan uticaj na stabilnost Bliskog Istoka, a što je naknadno uticalo i na Rusiju. Za razliku od mnogih zapadnih vlada, rusko vođstvo u potpunosti razumije ovu stvarnost. Iz društvene i kulturološke perspektive ne smijemo zaboraviti na desetine thiljada rusko-sirijskih porosica koje stvaraju društvene, kulturne i humanitarne mostove između naših dviju zemalja.

Da Rusija pristane na kompromis, kao što ste rekli, moglo se dogoditi prije jednu ili dvije godine, kada je situacija čak i za neke od ruskih zavničnika bila nejasna. Danas kada je slika kristalno jasna, Rusija, koja nije pristala na kompromis tada, neće to učiniti ni sada.

Postoje li bilo kakvi pregovori s Rusijom za snabdijevanje gorivom ili vojnom opremom za Siriju? Obzirom na odbrambene sisteme S-300 i taj ugovor, šta ste od svega toga dobili?

Ni jedna zemlja neće javno objaviti podatke o naoružanju koje posjeduje ili o ugovorima koje potpiše u tom pogledu. To su strogo tajni podaci o oružanim snagama. Dovoljno je reći da su svi ugovori potpisani s Rusijom ispoštovani. Ni kriza, ni pritisak iz SAD-a, Evrope i zemalja iz zaliva, nisu uticali na njihovo sprovođenje. Rusija i dalje opskrbljuje Siriju s onim što ona traži da bi odbranila sebe i svoj narod.

Kakav oblik pomoći Sirija danas traži od Rusije? Je li to finansijska ili možda pomoć u vojnoj opremi? Hoće li na primjer Sirija zatražiti kredit od Rusije?

U nedostatku sigurnosti na terenu, nemoguće je imati funkcionalnu i stabilnu gprivredu. Dakle, kao prvo, Rusija pruža podršku Siriji kroz dogovorene vojne ugovore i Sirijci će se tako lakše odbraniti i povratiti zemlji sigurnost, a to će zauzvrat olakšati ekonomski oporavak. Drugo, ruska politička podrška našoj suverenosti i pravu na samostalnost takođe je odigrala značajnu ulogu. Mnoge druge zemlje su se poliitčki okrenule protiv nas i prekinule ekonomske odnose time što su zatvorile svoja tržišta. Rusija je učinila sasvim suprotno i dalje održava dobre trgovinske odnose s nama što je mnogo pomoglo našeoj ekonomiji. Zbog toga odgovor na vaše pitanje leži u stavu ruskog vođstva. Njihova predanost da ispoštuju prethodno dogovorene ugovore i da ne popuste pred američkim pritiskom, znatno su pomogli našoj ekonomiju i to uprkos negativnim učincima sankcija koje su druge zemlje nametnule sirijskom narodu.

Iz čisto ekonomske perspektive, postoji nekoliko sporazuma između Sirije i Rusije oko kupovine robe i materijala, a kredit od Rusije, to treba podmatrati kao korist za obje strane: za Rusiju je to prilika da nacionalne industrije i kompanije izađu na nova tržišta, a Siriji pruža potreba sredstva za obnovu naše infrastrukture i potsticanje ekonomije. Ponavljam da su ruski politički stav i podrška odigrali odlučujuću ulogu u obnovi sigurnosti i u zadovoljavanju osnovnih potreba sirijskog naroda.

Da li se ti ugovori odnose na gorivo ili osnovne prehrambene proizvode?

Sirijski građani trpe zbog nedostatka osnovnih potrepština; hrane, ljekova i goriva. Vlada preko trgovinskih sporazuma s Rusijom i drugim prijateljskim zemljama radi sve kako bi osnovne potrepštine bile dostupne svim Sirijcima.

Vraćajući se na situaciju u Siriji i trenutnu krizu. Svjesni smo da ste dali amnestiju. Da li ta amnestija obuhvata i pobunjenike i jesu li možda neki od njih promijenili stranu i sada se bore na strani sirijske vojske?

U posljednje vrijeme bilo je mnogo onih koji su se pridružili našim vojnim snagama, naročito od kako je postalo jasno da je ovo što se događa u Siriji obični terorizam. Mnogi od njih su se vratili svojim kućama, predajući svoje oružje. Zaslužili su amnestiju i pomoć kako bi se što lakše vratili u normalan život. Određene grupe koje su se ranije borile protiv nas, sada se bore zajedno s našom vojskom. Bili su zavedeni medijskom propagandom ili naprosto mobilizovani pod prijetnjom smrću od dtrane terorista. Sirijska vlada vodi politiku otvorenih vrata za sve one koji žele da se vrate, a u početku su bili protiv svoje zemlje. Iako su se mnogi protivili amnestiji, dokazalo se da je taj potez koristan i da je pomogao da se ublaže napetosti uzrokovane krizom.

Bilateralni odnosi s nekoliko država se neprestano urušavaju; kao npr. s Katarom, Saudijskom Arabijom i Turskom. Ko su vaši pravi saveznici, a ko neprijatelji?

Svima je poznato koje su to zemlje koje nas podržavaju: Rusija, Kina, a u regionu Iran. Ipak, primjećujemo i pozitivne promjene u stavovima na međunarodnoj sceni. Pojedine zemlje koje su do sada bile snažno protiv Sirije počinju lagano da pred novim činjenicama mijenjaju svoje stavove, a tu su i oni koji nastoje da revitaliziraju odnose sa nama. Naravno, te promjene ne predstavljaju direktnu podršku.

S druge strane, imamo zemlje koje su direktno podržale terorizam u Siriji. U prvom redu, prije dvije godine, Katar i Turska. Katar finansirajući, a Turska pružajući logističku podršku vojnom obukom terorista i upućujući ih u Siriju. Nedavno je Saudijska Arabija zamijenila Katar i preuzela ulogu finansijera. Da budemo potpuno jasni, Saudijska Arabija nema ništa osim novca, a takvi niti mogu da grade civilizacije, niti da ih njeguju. S. Arabija donosi i sprovodi svoje planove zavisno od toga koliko za njih treba izdvojiti novca.

S Turskom je drugačije i jadno je kako je ta velika zemlja, na strateški važnom položaju i sa sekularnim društvom, tako izmanipulisana dolarima koji pristižu iz zalivskih petromonarhija nazadnjačkog mentaliteta. Naravno, turski premijer je taj koji snosi svu odgovornost za ovakvu situaciju, a ne turski narod s kojim dijelimo i tradiciju i istorijsko naslijeđe.

Šta čini rusko-sirijske odnose tako jakim? Jesu li to geopolitički interesi ili zajedničko učešće u borbi protiv terorizma?

Nekoliko je faktora koji naše prijateljstvo čine snažnim. Prvi je činjenica da je Rusija mnogo propatila tokom okupacije za vrijeme Drugog svjetskog rata, a i Sirija je bila okupirana više puta. Drugo, još od sovjetske ere je Rusija izložena učestalim i kontinuiranim pokušajima stranog uplitanja u njihove unutrašnje poslove, što je slučaj i u Siriji. Treće, ali ne manje važno, je terorizam. Mi u Siriji vrlo dobro razumijemo što to znači kada ekstremisti iz Čečenije pobiju nedužne civile, što znači držati kao taoce djecu i učitelje u Beslanu ili stradanje taoca, nevinih civila u moskovskom pozorištu. Isto tako ruski narod razumije kada se mi u Siriji suočavamo s identičnim terorističkim napadima kakve su oni pretrpjeli. To je razlog zašto ruski narod ne vjeruje u priče zapada i u podjelu na 'dobre' i 'loše' teroriste.

Uz sve ovo, tu su i sirijsko-ruske porosične veze koje sam pomenuo ranije, a koje se ne bi razvile bez zajedničkih kulturoloških, socioloških i intelektualnih karakteristika, kao i geopolitičkih interesa o kojima sam takođe govorio. Rusija je, za razliku od Evropljana i Zapada, itekako svjesna posljedica destabilizacije Sirije u regionu i da će to uticati na nezaustavljivo širenje terorizma.

Svi ovi elementi zajedno oblikuju politički stav o velikoj zemlji poput Rusije. Njena pozicija nije bazirana na jednom ili na dva elementa, nego na kompleksnoj istorijskoj, kulturološkoj i intelektualnoj perspektivi. Sve navedeno oblikuje političko stajalište jedne velike zemlje kao što je Rusija.

Gospodine predsjedniče, šta će se dogoditi na 'Ženevi 2' i kakva su vaša očekivanja od te konferencije?

Cilj 'Ženevske konferencije' je podrška političkim procesima i iznalaženju političkog rješenja krize, ali to je apsolutno nemoguće ukoliko se i dalje nastavi sa podrškom terorizmu u Siriji. Očekujemo da će 'Ženeva 2' značiti i početak pritiska na zemlje koje podržavaju terorizam u Siriji, krijumčare oružje i šalju rijeke stranih plaćenika u našu zemlju. Tek kada se to postigne, možemo očekivati da će konačno započeti političko rješavanje problema. Imperativ je početak dijalog među Sirijcima i rasprava o budućnosti i karakteru političkog sistema, ustava, zakona i ostalog.