Kada je predsjednik Hosni Mubarak zbačen u pobuni 2011. i kasnije poslat u zatvor, Egipćani koji su ustali protiv njega, nadali su se da će dobiti doživotnu kaznu zatvora ili biti pogubljen.
Nakon što je egipatski sud juče naredio njegovo oslobađanje, danas je i zvanično naređeno njegovo puštanje na privremenu slobodu.
Taj nalog je stigao u zatvor u Tori, na jugu Kaira, ali će Mubarak nakon oslobađanja biti u kućnom pritvoru.
Premijer Egipta Hazem el-Beblavi saopštio je da je naredio da bivši predsjednik, po izlasku iz zatvora, u kojem je proveo više od dvije godine, bude stavljen u kućni pritvor. Međutim, visoki egipatski bezbjednosni zvaničnici naveli su da će Mubarak vjerovatno biti najprije prebačen u vojnu bolnicu, prenio je AFP.
Mubarak nikad nije očekivao da će biti predsjednik. Međutim, kada ga je kiša metaka, koje su ispalile ubice, lansirala na tu funkciju 1981, njegova životna misija je postala da nikad ne odustaje
Međutim, on je u pritvoru proveo maksimalni period koji je dozvoljen u tom slučaju.
Odluka o oslobađanju bi mogla produbiti političku pometnju u Egiptu, gdje se vlada agresivno obračunava sa starim Mubarakovim islamističkim protivnicima, Muslimanskim bratstvom.
Bolešljivi bivši predsjednik vjerovatno nema političku budućnost, ali su neki Egipćani zgroženi sudskom odlukom, za koju ne postoji mogućnost žalbe.
"Vojska je vratila Mubarakov režim, isti režim,“ rekao je Guma Abdel Alim ispred prodavnice bicikala u Kairu.
"Oni koje je izabrao narod sada su u zatvoru".
Prodavačica Rubi Sbdel Azim smatra da je Mubarak bio najgori vladar u istoriji Egipta ali se jedan prolaznik u pohabanoj košulji nije s tim složio.
"Bio je najbolji predsjednik", kazao je Nagi Hasan.
Mubarak nikad nije očekivao da će biti predsjednik. Međutim, kada ga je kiša metaka, koje su ispalile ubice, lansirala na tu funkciju 1981, njegova životna misija je postala da nikad ne odustaje.
Njegova priča je postala priča Egipta u narednih 30 godina dok njegov narod nije uvidio da je sam može pisati, u revoluciji koja je uzdrmala svijet i poslala ga u istoriju.
Neprimjetni potpredsjednik impulsivnog Anvara Sadata, bio je bezbjedna zamjena nakon što su islamisti ubili predsjednika pored njega. Malo ko je vjerovao da će dugo izdržati.
Ipak, polako, preživjevši nekoliko pokušaja atentata, postao je „faraon“, tokom višedecenijske stagnacije i represije na Nilu, nudeći svom narodu mantru – ili Mubarak ili haos.
Mnogi su mu vjerovali, ne samo u Egiptu. Američke vlade, od Regana do Obame, zasipale su njega – i najveću vojsku na Bliskom istoku – milijardama dolara u znak zahvalnosti za njegovu lojalnost Sadatovoj promjeni strane tokom hladnog rata i istorijskom miru sa Izraelom.
Međutim, Mubarakovu politiku su definisale njegove borbe protiv islamista, koji su ubistvom Sadata slučajno dodijelili vlast čovjeku koji će ih decenijama ugnjetavati.
Kada je sovjetski komunizam iščeznuo a militantni ekstremizam se pojavio kao najveći neprijatelj Zapada, tu je bio Mubarak – prekaljen u beskonačnom egipatskom ratu između vojske i religije, da smiri američke nerve.
Nakon skoro 30 godina na čelu Egipta, konačno je naišao na neumoljivu snagu sopstvenog naroda.
U dvije kratke rečenice, njegov potpredsjednik Omar Sulejman je 11. februara 2011. objavio da je 82-godišnji lider dao ostavku, nakon 18 dana masovnih protesta protiv njegove vladavine.
U Egiptu je nastala erupcija veselja zbog poraza čovjeka koji se predstavljao kao dobroćudna, očinska figura.
Njegov pad, pod jakim pritiskom prodemokratskih demonstranata širom Egipta, očigledno je orkestrirala vojska nakon što je izgubila povjerenje da je Mubarak u stanju da prebrodi krizu.
Međutim, sukob između sekularista i islamista se nastavio nakon njegovog zbacivanja.
Galerija
Bonus video:
