Iran će sjutra na predsjedničkim izborima odlučivati ko će od šestorice kandidata naslijediti populističkog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada koji je osam godina prkosio Zapadu kontroverznim izjavama i nuklearnim programom zbog kojeg ta zemlja od 75,2 miliona stanovnika trpi sankcije i ekonomsku krizu.
Opozicija je 2009. ocijenila da je reizbor predsjednika Ahmadinedžada lažiran i započela proteste na ulicama na šta je režim odgovorio oštrim represijama koje su potresle Islamsku Republiku.
Vrhovni vjerski vođa ajatolah Ali Hamnei koji, prema ocjeni analitičara, želi da ove godine izbori budu uredni, mirni i čisti, pozvao je Irance da izađu u velikom broju "i pokažu povjerenje u režim".
Kandidati
U trci za predsjedničko mjesto bilo je osam kandidata do početka ove sedmice kada su svoju kandidaturu povukli reformator sa slabim izgledima Mohamad Reza Aref i konzervativni kandidat Golam Ali Hadad-Adel.
Povlačenje Arefa pozdravio je bivši reformski predsjednik Muhamed Hatami i pozvao naciju da učestvuje na izborima i svoj glas da Hasanu Rohaniju koji je ostao jedini službeni predstavnik umjerene i reformatorske struje kojem su nakon povlečenja Arefa naglo uvećane šanse na izborima.
Hadad-Adel se povukao kako "bi pomogao konzervativcima", kako je sam obrazložio u izjavi za televiziju.
U izbornoj trci tako ostaje pet konzervativaca - Said Džalili (47), Ali Akbar Velajati (67), Muhamed Bager Galibaf (51), Muhamed Garazi (72) i Mohsan Rezaj (58), od kojih posljednja dvojica nemaju većih izgleda.
Džalili, glavni iranski pregovarač za nuklearni program blizak je vrhovnom vođi Aliju Hamneiju, kojem je četiri godine bio šef kabineta. Posmatrači mu zamjeraju nepopustljivost u pregovorima s velikim silama o nuklearnom programu. Koliko je to moguće procijeniti u zemlji u kojoj ne postoje izborne ankete, Džalili, doktor političkih nauka, smatra se izbornim favoritom. Bivši je pripadnik vojske i u Iransko-iračkom ratu izgubio je dio noge.
Velajati, kojega podržavaju šiitski sveštenici kritikovao je Džalilijev metod pregovora s velikim silama (Kinom, Sjedinjenim Državama, Francuskom, Velikom Britanijom, Rusijom i Njemačkom). Da je bio manje nepopustljiv mogao je da dogovori i ukidanje sankcija koje su teško pogodile zemlju. Pedijatar po struci i bivši ministar spoljnjih poslova prije nego što je postao savjetnik vrhovnog vođe, Velajati je obećao da će, ukoliko bude izabran, primijeniti politiku "konstruktivnog popuštanja", a istovremeno braniti iransko pravo na nuklearni program.
Mohsen Rezaj bio je predsjednički kandidat i 2005. i 2009. kada je dobio tek 1,7 posto glasova.
Hasan Rohani (64), blizak bivšem predsjedniku Hašemiju Rafsandžaniju, poznat je kao vođa pregovora o nuklearnim pitanjima u doba vladavine reformatorskog predsjednika Hatamija do 2005. Godine 2003. Rohani je pristao na prekid obogaćivanja uranijuma i primjenu dopunskog protokola Sporazumu o neširenju oružja čime je omogućio nenajavljene inspekcije u nuklearnim postrojenjima u Teheranu. Ima podršku obojice svojih bivših saradnika, nekadašnjih reformskih predsjednika Rafsandžanija i Hatamija.
Zadnji konzervativni kandidat Muhamed Garazi (72), bivši ministar za naftu i telekomunikacije, nema većih izgleda.
Savjet čuvara ustava, moćno tijelo koje ne bira narod već je blisko vrhovnom vođi, isključilo je iz trke ukupno 19 kandidata, među kojima i bivšeg predsjednika Rafsandžanija, bivšeg ministra spoljnjih poslova Manušera Motakija i šefa kabineta aktuelnog predsjednika Rahima Mašhaija.
Siromaštvo u 4. naftnoj sili svijeta
Međutim, 50,5 miliona birača više je zabrinuto kako da preživi, jer u Islamskoj Republici koja raspolaže četvrtim svjetskim zalihama nafte, više od 50 posto stanovništva živi ispod praga siromaštva. Inflacija iznosi 31 posto, a nacionalna valuta rijal slaba je i podložna devalvacijama.
Troškovi "potrošačke korpe" rasli su 63 posto godišnje, tvrde analitičari. Za osam godina Ahmadinedžadovog predsjedničkog mandata kupovna moć pala je za 70 posto, navodi Međunarodna federacija za ljudska prava, zabrinuta porastom siromaštva zbog ekonomske krize izazvane sankcijama.
Ali Hamnei, vođa u političkim i duhovnim pitanjima, ekonomiju je uglavnom prepustio predsjednicima države i strani mediji pretpostavljaju da bi ekonomska pitanja mogla presuditi među konzervativnim kandidatima.
Građanski rat u Siriji učinio je Iran još izolovanijim. Međunarodna zajednica zamjera Iranu na podršci režimu sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Optužuju Teheran da Asadov režim opskrbljuje oružjem i direktno učestvuje u sukobu preko libanskog šiitskog pokreta Hezbolah.
Ograničen manevarski prostor predsjednika
Ako na izborima 14. juna i pobijedi kandidat reformske struje, posmatrači se pitaju koliki će biti njegov manevarski prostor. O osnovnim pitanjima odlučuju vrhovni vjerski vođa Ali Hamnei i Čuvari ustava, tijelo koje brine o tome da politika u zemlji bude u skladu s islamskim ustavom. Veliku ulogu u zemlji imaju i Čuvari revolucije, grana iranske vojske osnovana nakon revolucije 1979. godine koja broji oko 100.000 pripadnika i za koju se smatra da je namjestila izbore 2009. Zbog međunarodnih sankcija kojima se Iran kažnjava zbog navodnog razvoja nuklearnog oružja, oni su postali stvarna ekonomska snaga u zemlji, tvrde analitičari.
Ukoliko novi predsjednik bude voljan da poboljšastvari, moraće da vrši pritisak na režim da učini ustupke u nuklearnim pregovorima i poboljša stanje privrede, a to će biti teško, tvrde stručnjaci.
Vjeruju da je Ahmadinedžad, koji je šokirao svijet sumnjičavim izjavama da se holokaust uopšte dogodio ili prijetnjama da će izbrisati Izrael s geografske karte, bio puki izvršilac Hamneijeve volje i da je svojim retorikom otežao međunarodni položaj Irana.
"Danas 2013., Iran na međunarodnoj sceni ima manje prijatelja kako na Zapadu tako i u regionu u odnosu na 2005., kada je Ahmadinedžad preuzeo dužnost", kaže Mohamed Saleh Sedghian, vodja Arapskog centra za iranske studije u Teheranu.
Ukoliko na sjutrašnjim izborima nijedan kandidat ne dobije 50 posto glasova, drugi krug između dvojice vodećih kandidata će se održati nedjelju dana kasnije.
Galerija
Bonus video:
