Singapur, grad-država u jugoistočnoj Aziji, do skoro je važio za jedno od najkonzervativnijih i najdosadnijih mjesta u svijetu.
Singapur mnoge asocira na redom opsjednutu azijsku verziju njujorškog Vol Strita ili londonskog Kanari Varfa, samo sa besprekorno čistim, sterilnim ulicama i bez kriminala. Ova ostrvska država od pet miliona stanovnika je možda najpoznatija po zabrani prodaje žvakaćih guma ili kažnjavanju vandala udarcima bambusovim štapom. Švercere droge čeka smrtna kazna.
Međutim, u posljednjih deset godina, Singapur je doživio dramatični preobražaj, kako su se bogati i poznati iz Azije i šire iskrcavali na njegove obale u potrazi za glamuroznim novim domom – i jednim od najbezbjednijih mjesta da sklone svoje bogatstvo.
Sastoji se od glavnog ostrva – koje je povezano sa Malezijom povezano nasipom i mostom – i pedesetak manjih ostrva.
Kinezi čine više od 75 odsto stanovništva, a ostatak mahom Malajci i Indijci.
Ekonomija, čija pokretačka snaga je proizvodnja elektronike i finansijske usluge, prebrodila je regionalne krize, uključujući krah azijskih tržišta 1997, epidemiju virusa sars 2003. i svjetsku bankarsku krizu 2009.
Singapur je drugi najveći azijski investitor u EU, nakon Japana.
Suočen sa jakom konkurencijom regionalnim proizviđača, Singapur nastoji da pojača svoj sektor usluga i turističku industriju.
Jedan od osnivača Fejsbuka, Eduard Saverin, odrekao se američkog državljanstva u korist trajnog boravka u „lavljem gradu“. Australijski rudarski tajkun, Nejtan Tinkler, čije bogatstvo „Forbs“ procjenjuje na 825 miliona dolara, takođe je odlučio da se preseli u Singapur. Bupendra Kumar Modi, jedan od najvećih indijskih telekomunikacionih tajkuna, dobio je singapursko državljanstvo 2011, novozelandski milijarder Ričard Čendler se preselio 2008, a poznati američki investitor Džim Rodžers, u gradu-državi je otvorio prodavnicu 2007. Đina Rajnhart, jedna od najbogatijih žena u svijetu, dala je 46,3 miliona dolara za dvije jedinice u singapurskom kondominijumu prošle godine.
A tu su i domaći milioneri kojih među rezidentnim stanovništvom Singapura ima više nego bilo gdje u svijetu. Prema Boston konsalting grupi, ostrvo je 2011. imalo 188. 000 milionerskih domaćinstava – malo iznad 17 odsto od ukupnog broja rezidentnih domaćinstava – što praktično znači da svako šesto raspolaže privatnim bogatstvom od najmanje milion dolara, ne uključujući nekretnine, biznis i luksuzne stvari. Singapur sada ima najveći bruto domaći proizvod po glavi stanovnika – 56,532 dolara, i prestigao je Norvešku, Hong Kong i Švajcarsku, prema izvještaju o bogatstvu koji su 2012. sastavili agencija Najt Frenk i banka Siti Prajvat.
„Igračke“ svih ovih milionera i milijardera su vidljive širom grada-države. Singapur sada ima 449 „ferarija“ (2001. ih je bilo 142), dok je broj „maseratija“ porastao sa 24 na 469. Jahting klubovi niču zajedno sa superluksuznim buticima a noćni klubovi kao što su „Pangea“ i „Filter“, postali su raj za druženje bogatih. Kockari dubokog džepa idu u dva glamurozna nova kazino-hotela, uključujući kompleks „Marina bej sends“ sa čuvenim restoranima. Hotel se sastoji od tri nebodera nad kojima je nadsvođen „nebeski park” u obliku broda. Tu je najveći otvoreni bazen na svijetu , tzv. „beskonačni“ bazen (infinity pool), sa palmama, odakle puca pogled na Singapur. Voda se neprimjetno preliva preko ivice, što je prizor koji ostavlja bez daha. Berni Eklston je 2007. odlučio da ovaj grad-državu doda u kalendar svjetskog šampionata Formule 1.
„Igračke“ svih ovih milionera i milijardera su vidljive širom grada-države. Singapur sada ima 449 „ferarija“ (2001. ih je bilo 142), dok je broj „maseratija“ porastao sa 24 na 469
Singapur je odavno magnet za bogate iseljenike i čelnike multinacionalnih kompanija. Privlače ih niski porezi, ulice bez kriminala, politika naklonjena biznisu i predvidljiva vlada – jedna stranka je na vlasti od sticanja nezavisnosti 1965. To što je ova nekadašnja trgovinska kolonija Britanije posljednjih godina ušla u red ultrabogatih svjetskih gradova pokazuje pomjeranje u globalnoj ekonomiji i smještanje bogatstva u Aziju, nakon više od decenije rasta na tržištu u usponu, ocjenjuje „Volstrit žurnal“, navodeći podatak da u Aziji sada ima više milionera nego bilo gdje drugo.
Za razliku od situacije na Zapadu ili čak na Bliskom istoku, većina bogatstva koje se stvori u Aziji pojavljuje se u državama gdje bogataši smatraju da ime je imovina izložena riziku, zbog nepouzdanih ili neomiljenih vlada, navodi „Volstrit žurnal“. Kinezi izvoze milijarde dolara jer više ne vjeruju svojoj vladi i žele da pohrane svoj novac negdje drugo. Indijci i Indonežani takođe traže mjesto gdje mogu čuvati gotovinu da bi izbjegli visoke poreze i nepredvidive političke promjene u svojim turbulentnim – i kako neki tvrde - korumpiranim demokratijama. Mnogi Amerikanci i Evropljani žele mjesto gdje će njihove investicije nastaviti da rastu – za šta nema prepreka u Singapuru.
Međutim, ono što najviše odgovara mnogim svjetskim ultrabogatašima je opsjednutost Singapura redom, predvidljovošću i kontrolom. Singapur takođe ima jednu od najnižih poreskih stopa u svijetu, relativno tajnovite zakone o privatnom bankarstvu. To što ne gnjave paparaci i demonstranti, čije aktivnosti usko ograničava singapurska vlast, stvara dodatni osjećaj reda i stabilnosti.
Ronen Palam, profesor međunarodne političke ekonomije i ekspert za of-šor bogatstvo i poreske rajeve na Univerzitetu Siti u Londonu, vjeruje da dok Švajcarska „očigledno pati“ zbog pritiska koji Evropska unija i SAD vrše na njen sektor privatnog bogatstva, Singapur je „veoma tajnovita lokacija“ gdje mnogi – naročito Azijci – vjeruju da će njihovo bogatstvo biti pošteđeno kontrole zapadnih regulatora.
Skoro svi mediji su povezani sa državom a otvoreno pokazivanje nezadovoljstva je rijedak fenomen. Međutim, znaci ozlojeđenosti zbog transformacije Singapura su sve češći.
Iako je Singapur višestranačka država, Partija narodne akcije (PAP) je dominantna snaga od sticanja nezavisnosti i redovno osvaja više od 60 odsto glasova.
Neki kritičari kažu da PAP učvršćuje vlast izbornim sistemom koji opozicionim strankama otežava osvajanje mjesta, kao i upozorenjima da će investirati u one izborne jedinice koja glasaju za PAP.
Kritike na račun PAP-a su sve veće u društvenim medijima i blog kultura, koja je u procvatu, podstiče zvaničnike da razmotre promjene ekonomskog modela države, uključujući stvaranje veće mreže socijalne zaštite za siromašne. To bi vjerovatno zahtijevalo veće poreze.
Optimisti se nadaju da Singapur, na duže staze, neće poći istim putem kao gradovi poput Dubaija
Bogati Singapurci sada imaju „nove avenije da demonstriraju svoje bogatstvo,“ kaže Geri Rodan sa Univerziteta Mardok, dok se „stariji Singapurci sa nedovoljnom ušteđevinom mogu vidjeti na ulici kako skupljaju plastične boce za reciklažu.“ Rodan ističe da su sve manje mogućnosti za napredak na društvenoj ljestvici.
Optimisti se nadaju da Singapur, na duže staze, neće poći istim putem kao gradovi poput Dubaija, koji su zasjali punim sjajem a potom se taj plamen ugasio.
Drugi, međutim, nisu tako sigurni povodom budućnosti. Smatraju da to što im ne fali novca ima poguban uticaj na mlade a bogati su potpuno ravnodušni prema žrtvovanju ranijih generacija, koje su pomogle da Singapur, za samo nekoliko decenija, od države trećeg svijeta dobije status prvog svijeta.
„Često se dešava da jedna generacija stvori bogatstvo a naredne dvije ili tri ga protraće,“ rekao je vlasnik noćnog kluba „Pangea“ Majkl Olt. Štaviše, „postoji matematička sigurnost da će se dogoditi ekonomski cunami“ u jednom momentu, dodao je Olt, ekonomista sa diplomom Oksforda i Londonskog ekonomskog fakulteta, a radio je i na Vol Stritu.
Drugi brinu da Singapur ne može zadržati svoju tajnovitost. Grad država odbacuje etiketu „poreski raj“ i preduzela je mjere kako bi osigurala da poreski ugovori omoguće veću razmjenu informacija o utajivačima poreza. „Volstrit žurnal“ navodi da je Singapur sa Njemačkom nedavno potpisao sporazum o dvostrukom oporezivanju.
Iako je nobelovac Džozef Štiglic u tekstu za „Njujork tajms“ ove nedjelje naveo da model Singapura nudi lekcije za Ameriku povodom rješavanja problema nejednakosti, mnogi stanovnici strahuju da on postaje tranzitna država u koju ljudi iz cijelog svijeta dođu, obogate se i odu a glas srednje klase se sve manje čuje jer nema socijalni uticaj niti dovoljno predstavnika u parlamentu da bi izrazila svoju zabrinutost.
Ipak, u biznisu noćnih klubova, gdje sve više manekenki i djece bogataša čeka u redu za ekskluzivnu žurku, isplati se biti pozitivan. Makar tako vidi stvari vlasnik „Pangee“. Čak i ako nešto pođe naopako, „Azija je bolje pozicionirana“. Olt kaže da Singapur, koji je grad po njegovom izboru, „čini sve prave stvari da ostane u vrhu.“
Glavni izazovi sa kojima je suočena vladajuća stranka
Ironija je u tome što se na kraju, kao i kod drugih bum gradova, može ispostaviti da sami izvori uspjeha Singapura mogu dovesti do njegovog kraha. Ogromna količina novca koja je preplavila Singapur posljednjih godina dovela je do vrtoglavog rasta cijena nekretnina. Takozvani „džini koeficijent“ – najpoznatije ekonomsko mjerilo nejednakosti u raspodjeli dohotka – je drugi po visini u razvijenom svijetu.
„Velt X“, privatna konsultantska firma koja obezbjeđuje obavještajne podatke o svjetskim bogatašima, procjenjuje da oko 1.400 pojedinaca sa ultravisokim neto bogatstvom sada u Singapuru drži više od 160 milijardi dolara. Čak ni domaće stanovništvo iz višeg srednjeg sloja ne može da priušti kuće u nekim djelovima grada-države, kao što je Sentosa Kouv, gdje više od 60 odsto kuća posjeduju stranci. Kreditni rejting jednog od azijskih „tigrova“ dobio je najvišu ocjenu, trostruko A, i od Mudisa i od Standard i Pursa.
Ekonomski rast, međutim, usporava, i gnjev zbog troškova života, imigracije i nejednakosti prihoda je glavni izazov za vladajuću stranku
Ekonomski rast, međutim, usporava, i gnjev zbog troškova života, imigracije i nejednakosti prihoda je glavni izazov za vladajuću stranku. Najzapaljivije pitanje na ostrvu je imigracija. Vlada je u februaru saopštila da bi broj stanovnika mogao porasti čak za 30 odsto do 2030, uglavnom zbog stranih radnika kako bi se podstakla hronično niska stopa priraštaja. Hiljade Singapuraca je odgovorilo učešćem na mirnom protestu, jednim od najvećih demonstracija u posljednjih pola vijeka. Sve više Singapuraca osjeća da ih imigranti ostavljaju bez posla a na ostrvu gdje stranci čine skoro 40 odsto od ukupno 5,3 miliona stanovnika, mnogi brinu zbog podrivanja nacionalnog identiteta, ocjenjuje Rojters.
Singapur je decenijama gradio ekonomiju koristeći jeftinu stranu radnu snagu i potrošačku klasu punu stranih profesionalaca, ali visoke cijene sada obespravljuju mnoge Singapurce, čija je prosječna mjesečna zarada oko 3.480 singapurskih dolara (oko 2.200 eura). Visoki porezi su naduvali cijene najjeftinijeg novog automobila na 120.000 singapurskih dolara, a cijene smještaja su se udvostručile za deset godina.
Premijer Li Hsien Lung je smijenio nepopularne ministre, pooštrio imigracionu politiku, povećao dodjelu državnih stanova i uveo dodatne mjere za usporavanje rasta cijena nekretnina, ali su mnogi birači, posebno mlađi, nezadovoljni PAP-om. Na opštim izborima 2016, moguće su velike promjene sastava parlamenta, u kojem PAP ima skoro potpunu dominaciju.
Prema ocjeni Rojtersa, šanse da dođe do raspostranjenog previranja, protesta ili promjene vlasti na kratki rok gotovo ne postoje, ali se PAP mora prilagoditi društvu čiju podršku više ne može uzimati zdravo za gotovo.
Najinovativniji grad u pacifičkoj Aziji
Singapur je dobio titulu najinovativnijeg grada u pacifičkoj Aziji, prema studiji koju je uradila konsalting firma za marketing i strategiju rasta, Solidajans. Ta republika je pobijedila 15 ostalih gradova u regionu, među kojima drugoplasirani Sidnej i treći Melburn.
Cilj studije je bio da otkrije da li su gradovi stvorili povoljnu klimu za inovacije. Šest glavnih kategorija – ljudski talenat, kreiranje znanja, tehnologija, društvo, vlada i globalne integracije – korišteno je za mjerenje nivoa inovacije. Singapur je prvi u kategorije globalne integracije, koja se utvrđuje faktorima poput globalne konkurentnosti, prisustva inovativnih korporacija i ukupne migracije. U ostalim kategorijama, zauzeo je pozicije od treće do pete.
Međutim, ova država-grad je zauzela šesto mjesto u kategoriji društvo, koju određuju faktori poput stepena cenzure i tolerancije neuspjeha. Dok je prvi vezan za slobodu izražavanja, drugi faktor se odnosi na stopu samoubistava. Samocenzura među novinarima je uobičajena, uvedena su ograničenja za internet sadržaje, a privatno vlasništvo nad satelitskim antenama nije dozvoljeno.
Stranim elektronskim i štampanim medijima mogu biti uvedena ograničenja „zbog miješanja u domaću politiku“, prema izvještaju američkog Fridom Hausa. BBC navodi podatak da je krajem 2012. u Singapuru bilo skoro tri miliona korisnika Fejsbuka, a polovina od ukupnog broja korisnika ima naloge na Tviteru. U državi ima oko sto hiljada blogera.
Na Fejsbuku su aktivne i vladajuća i opozicione partije.
Koktel od 26 hiljada u „Panagei“
„Vol strit žurnal“ je opisao „groznicu subotnje večeri“ u najskupljem noćnom klubu u svijetu.
„Pangea“, koji se nalazi u hotelu „Marina bej sends“ blizu rijeke Singapur. Pored klinike za plastičnu hirurgiju i prodavnice „Ferari“ akcesoara, ogromna masa se komeša. Djevojke u pripijenim „zavoj“ haljinama Erva Ležera, koje su ovdje praktično uniforma, u kombinaciji sa štiklama Kristijan Lubuten i tašnama Šanel 2.55, gledaju da se „provuku“ uz posjetioce kluba kojima se posreći da prođu ogradu od crvenog somota i izbacivače.
Jedan je od prvih impresarija noćnih klubova koji je uveo takozvani „bottle service“ (obezbijeđeni sto i flaše alkoholnog pića, ako debelo platite)
Najčešće u tome uspiju dugonoge manekenke, dok posjetioci izvan grada, koji su nedjeljama unaprijed probali da se nađu na spisku gostiju, bivaju odbijeni, iako su ponudili da plate više od tri hiljade dolara za sto. „Pangea“ je dupke puna. Osnivač kluba Majkl Olt (49) je veteran noćnog života na Menhetnu i potomak javnih ličnosti plave krvi – sin Van Klifa iz juvelirske porodice Van Klif & Arpels, najviše je ponosan na svoju sposobnost da organizuje dobru žurku. A upravo to je i radio godinama u više od 25 klubova, od Njujorka, preko Majami Biča i Sai Paola do Londona.
Jedan je od prvih impresarija noćnih klubova koji je uveo takozvani „bottle service“ (obezbijeđeni sto i flaše alkoholnog pića, ako debelo platite) u legendarnom njujorškom „Spy bar“ 1990-ih, gdje ni Kejt Mos nije mogla da uđe kada je ogromna gužva. „Panagea“, koje je otvoren prije samo nešto više od godinu, sada važi za najprofitabilniji klub u svijetu, sa prihodima većim od 100 hiljada dolara za noć posljednjih mjeseci, rekao je Olt za „Volstrit žurnal“.
Takođe je jedan od najskupljih klubova. Sto košta čak 15 hiljada dolara, a ultrabogataši redovno naprave šestocifreni račun. U „Panagei“ se služi i koktel od 26 hiljada dolara, koji sadrži dijamant. O tome zašto je odlučio da ovakvu ekstravaganciju donese baš u Singapur, Olt kaže da više ne osjeća magiju rodnog Njujorka, koji i dalje nosi ožiljke finansijke krize.
Singapur je druga priča. Tu se bogati osjećaju bogato i potpuno bezbjedno. I gdje, čini se, poznaju samo jedan zajednički jezik, jezik neumjerenosti. „Jedne noći, ovdje su bila ta djeca – bukvalno djeca u dvadesetim godinama – i svi su imali svoje privatne avione,“ prisjetio se Olt. Dodao je da je bilo i „ozbiljnih“ aviona, poput A380, sa bazenom i košarkaškim terenom.
„Vjerujem da se ono što vidim ovdje dešavalo u Sjedinjenim Državama 1880-ih, u Pozlaćeno doba, kada su prvi put pretekle Englesku u smislu bogatstva. Zaista je šokatno koliko je bogatstva ovdje – i koliko su ljudi spremni da ga potroše,“ kaže Olt.
Bonus video:
