Danas u eri ekstremnih sportova i izuzetno lake opreme možda je teško zamisliti da su se nekada ljudi koji su kretali u osvajanja planinskih vrhova upuštali u izuzetno opasan posao i da su u tome bili prilično usamljeni.
Međutim, Norm Direnfurt (94), Džim Vitaker (84), Tom Hornbejn (82) i Dejv Dingmen (76) sjećaju se kako je to bilo - kožne čizme koje su nedjeljama bile mokre, boce sa kiseonikom teške sedan kilograma i ravnodušno slijeganje ramenima većine njihovih zemljaka kada su prije pola vijeka poveli američku ekspediciju u osvajanje Mont Everesta.
„Kada sam prvi put to pomenuo, Amerikanci su rekli 'Mont Everest je već osvojen. Zašto bismo to ponovo radili?'“, prisjetio se Direnfurt kada se sa tri ostala preživjela člana ekspedicije sastao na proslavi 50-godišnjice ovog poduhvata.
U Američkom alpinističkom klubu ovog vikenda se organizuje niz događaja u čast prvih planinara i popularizacije ovoga sporta u SAD nakon prijema tima sa Everesta kod predsjednika Džona F. Kenedija.
Članovi ekspedicije kod Kenedija
„Kada su prije tri godine pomenuli ponovno okupljanje, pomislio sam 'Koga je briga za to?'. Očekivao sam da ćemo se sastati da popijemo koje pivo“, kazao je Dingmen za AP u pauzi između intervjua za istaknute prirodnjačke časopise. „Ispostavilo se da je ovo veliki događaj i drago mi je zbog toga.“
Vitaker je bio prvi Amerikanac koji je osvojio Everest. On i njegov vodič, šerpas Navang Gombu, su se popeli na krov svijeta 1. maja 1963, deset godina poslije Novozelanđanina Edmunda Hilarija i mjesec i po pošto je planinar Džejk Brajtenbah iz SAD poginuo u lavini.
Vitaker kaže da mu je sjećanje na to koliko je bio blizu smrti – on i Gombu su na vrhu bili ostali bez kiseonika, a gore i nazad su morali da idu bez vode pošto su im se boce smrzle – od tada svaki dan ispunjavalo zahvalnošću.
„Mislim da ću to sjećanje vjerovatno ponijeti u sljedeći život, ako ga budem imao“, kazao je Vitaker.
„Mislim da ću to sjećanje vjerovatno ponijeti u sljedeći život, ako ga budem imao“, kazao je Vitaker
Dvije nedjelje poslije njega, druga dva Amerikanca, Hornbejn i pokojni Vili Anseld, prvi su se popeli na Mont Everest opasnijim putem sa zapadne strane planine. Vratili su se južnom stranom, kuda su se do tada bili popeli Hilari, Vitaker i još dvojica Amerikanaca.
Ova avantura, koja je podrazumijevala noćenje bez vreća za spavanje i šatora na 8.500 hiljada metara nadmorske visine, koštala je Anselda devet nožnih prstiju koji su promrzli.
Dingmenu se odaje priznanje jer je žrtvovao priliku da se i sam popenje na Everest jer je konopcima osigurao Hornbejna, Anselda i još dva planinara koji su se bili zaglavili i vratio ih u kamp.
Dingmen nikada više nije uspio da se vrati na Everest. Zbog porodičnih i profesionalnih obaveza, ovaj ljekar nikada kasnije za to nije našao vremena. Ne žali zbog toga.
„Ne bi ništa značilo da su se na vrh popela još dva člana ekspedicije, ali da smo izgubili dvoje ili troje ljudi prilikom silaska, to bi bila sasvim druga priča“, kazao je.
Galerija
Bonus video:
