Pola dana prije nego što je 20-godišnji mladić počinio jedan od najgorih masakara u nekoj školi u SAD u istoriji, kineski seljak uzeo je kuhinjski nož i napao više od 20 djece dok su ulazila u svoju osnovnu školu.
Iako je ishod drugačiji - 28 mrtvih u Konektikatu i 23 povrijeđenih u Kini - ti napadi svjedoče o učestalosti nasrtaja na djecu i škole. Napadači često ciljaju najmlađe u nadi da će bijes koji osjećaju porasti do tačke u kojoj će izvršiti samoubistvo.
Vijesti o masovnim ubistvima često su i podstrek za druge ubice. "Ti nezadovoljni ljudi ljuti su na svijet i planiraju da ubiju koliko god mogu ljudi. To je i način da postanu poznati po zlu", kaže forenzički psiholog Džejms Oglof sa Univerziteta Monaš u Melburnu.
Ako je identifikovanje potencijalnih ubica teško, bolji pristup zdravstvenim institucijama za liječenje mentalnih bolesti i ograničenje kupovine oružja su ključ za smanjenje broja žrtava, poručuju eksperti.
Za razliku od terorista koji imaju političke ili društvene ciljeve, takve masovne ubice rade iz privatnih pobuda. Napadi na škole su sumorna podgrupa, pošto nude laku metu i veliki broj žrtava. Masakri u školama periodično se događaju i u Finskoj i Njemačkoj, kao i u SAD, gdje su češći.
U Kini je za manje od tri godine bilo više napada na škole, iako je broj žrtava uglavnom jednocifren, prije svega jer su noževi najčešće korišćeno oružje. U Kini je posjedovanje vatrenog oružja uglavnom zabranjeno.
"Oni se odlučuju da napadnu školarce koji ne mogu da se brane i lako ih je napasti", kaže psiholog i istraživač Kineske akademije nauka Džu Džuohong. Oglof, koji je analizirao masovna ubistva u SAD, Kanadi i Australiji, smatra da su prekid veze ili ponižavajuće iskustvo često okidač za počinioce masakara.
Kada je Tomas Hamilton 1996. u škotskom gradu Danblejnu ubio 16 djece u predškolskog uzrasta i njihovu vaspitačicu, objavljeno je da je bio osumnjičen za neprimjereno ponašanje prema dječacima koje je čuvao i da je u pismima govorio o policijskom progonu.
Dok policije u Konektikatu i Kini još ne iznose motive za jučerašnje napade, oba su počela jednim ubistvom. Adam Lanza (20) je najprije ubio majku u njihovom domu u Njutaunu, a potom se dovezao do osnovne škole Sendu Huk i u dvije učionice ubio 20 djece i šestoro odraslih. Na kraju je, navodi se, počinio samoubistvo.
Min Jingđun, 36-godišnji stanovnik Guangšana u centralnoj Kini, uletio je u kuću starije žene i ubo je kuhinjskim nožem, prenijela je agencija Sinhua. Min je potom otišao u obližnju osnovnu školu i nožem isjekao 22 đaka, starih od šest do 12 godina. Sedmoro djece hospitalizovano je sa isječenim prstima i ušima.
Iako Min nije izvršio samoubistvo, već je uhapšen, Džu kaže da se mnoga masovna ubistva mogu zapravo smatrati sastavnim dijelom samoubistva. Napadači, često u depresiji, vjeruju da je društvo negativno nastrojeno prema njima i opasno i žele da drugi umru sa njim, kazao je kineski psiholog.
Policija je navela da je Min vjerovatno "mentalno obolio", navodi Sinhua, a policijski zvaničnik koji se obratio novinarima poslije masakra u Konektikatu rekao je da se vjeruje da Lanza boluje od poremećaja ličnosti.
Ipak, kaže Oglof, veoma mali broj masovnih ubica je psihički bolestan. Većina počinilaca su mladići, a njihova zajednička interesovanja - kao zanimanje za vojsku ili nasilje - toliko su široka da je nemoguće identifikovati potencijalne ubice, kaže Oglof.
Masovna ubistva sve su češća i smrtonosnija pošto svako od njih utire put sljedećem, objasnio je. "Zamislite da ste momak i da imate 20 godina, i ljuti ste na svijet i oduševljeni ste vojskom i u situaciji ste da želite da okončate svoj život. Pod uticajem ste onih koji su to uradili prije vas", rekao je Oglof, koji je nadgledao liječenje Martina Brajanta, koji je 1996. u Tasmaniji ubio 35 ljudi.
Poplava napada na škole u Kini - šest u sedam mjeseci 2010. - podstakla je strahovanja da je riječ o imitatorima. Kineski mediji dali su veliki prostor masakru u Konektikatu, ali su o napadu nožem u svojoj zemlji prenijeli samo kratak izvještaj Sinhue.
Lokalni zvaničnici odbili su da iznesu detalje o napadu, što bi moglo da znači da vlasti ne žele da podstaknu nove napade, ili pak da spriječe kritiku vlade.
Ako je identifikovanje potencijalnih ubica teško, bolji pristup zdravstvenim institucijama za liječenje mentalnih bolesti i ograničenje kupovine oružja su ključ za smanjenje broja žrtava, poručuju eksperti.
Bonus video:
