Dok kineska javnost počinje da prihvata realnost da njihov novoimenovani lider Si Đinping na funkciju dolazi sa suprugom Peng Lijuan, jednom od najpopularnijih i najpriznatijih muzičkih zvijezda u Kini, posmatrači se usuđuju da postave pitanje: Da li je kineski momenat Karle Bruni-Sarkozi konačno stigao?
Peng (49) definitivno ima ono što je potrebno za radikalnu promjenu strogog obrasca za prve dame Kine koje su obično bile skrivene od očiju javnosti ili bi eventualno stajale pored muževa tokom državnih posjeta, piše „Njujork tajms”.
Više od dvije decenije ona je bila folk pjevačica kineskog vojnog orkestra sa činom generala, a milioni su joj se divili gledajući je u raskošnim kostimima u novogodišnjim programima koji su svake godine emitovani na centralnoj televiziji.
Nedavno je svoju slavu stavila u službu javnosti, pomažući žrtvama zemljotresa koji je pogodio provinciju Sičuan i edukujući mlade o opasnostima koje može izazvati pušenje i seks bez zaštite.
„Peng Lijuan bi mogla biti izuzetno pozitivna za Kinu kojoj su zaista potrebni ženski uzori“, kazala je Hung Huang, izdavač jednog modnog časopisa. „Samo zamislite kako bi bilo kad bi se ispostavilo da je ona prva dama poput Mišel Obame.“
Međutim, kako je naveo „Njujork tajms“, stručnjaci se slažu da glavnu prepreku da Peng dobije istaknutiju ulogu u zemlji predstavljaju muškarci u Kini. Uprkos čuvenoj tvrdnji Mao Cedunga da „žene zauzimaju pola neba“, teško se mogu vidjeti među onima koji donose odluke u Kini.
Iako se ranije pominjalo da bi Liu Jandong mogla biti imenovana u sedmočlani Stalni komitet Politbiroa, to se nije desilo. Međutim, Komunistička partija je u Politbiro uvrstila i Sun Čunlan, tako da u tom 25-članom savjetodavnom komitetu sada sjede dvije žene.
Žene u Kini, ili bar one koje se usuđuju da govore javno – nisu zadovoljne.
„Nezdravo je i nije fer da u političkom sistemu Kine ima tako malo žena“, kazala je za „Njujork tajms“ Gu Đianmej direktor neprofitne organizacije Ženski centar za pravna istraživanja i usluge iz Pekinga. „Tako se samo vraća gledište tradicionalne kulture da su žene manje sposobne od muškaraca.“
U istoriji Kine ima malo primjera žena koje su vršile uticaj iza scene – najistaknutije su carica Dovager Cusi s kraja dinastije Ćing i carica Vu Zetian iz dinastije Tang. Cusi, koju krive za pad posljednje kineske imperije, navodno je naredila pogubljenje učenih ljudi koji su bili u nemilosti i uživala je u društvenoj igri koja je podrazumijevala da njene sluškinje šamaraju jedna drugu.
Međutim, Lei Ji, istoričar sa Kineske akademije društvenih nauka tvrdi da takve priče predstavljaju izrazita preuveličavanja i da su proizvod muške pristrasnosti.
Peng, koja se sa 18 godina pridružila armiji, postala je slavna mnogo prije nego što je srela Sija
„Tada su svi vladari bili pakosni“, kazao je. „Suočimo se sa činjenicom da su kroz istoriju muškarci težili da imaju monopol nad vlašću, a kada bi stvari krenule naopako, okrivili bi žene.“
Mnoge od drevnih poslovica, od kojih se neke i danas koriste, govore o tome šta se dešava kada se žena približi vlasti. „Velika ljepota će donijeti pad gradova i naroda“, glasi jedna od njih.
U modernoj istoriji takvo raspoloženje je povratila Điang Ćing, bivša glumica i treća Maova žena na koju je svaljen najveći dio krivice zbog Kulturne revolucije i osuđena je na smrtnu kaznu koja je kasnije ublažena.
Čini se da i nova prva dama Peng Lijuan slijedi niz nepisanih pravila o ženama koje su vezane za značajne muškarce. Što se više njen muž peo na ljestvici KP Kine, ona je postajala manje vidljiva. Jednom je izjavila da je 1990-ih održavala 350 koncerata godišnje, ali danas ne prihvata plaćene nastupe „zbog partije“. Od prijema njenog muža u Stalni komitet Politbiroa 2007. gotovo da je nastala sa godišnjeg Proljećnog festivala.
Peng, koja se sa 18 godina pridružila armiji, postala je slavna mnogo prije nego što je srela Sija. Kada ih je zajednički prijatelj upoznao 1986, ona je već bila poznata kao „Božur“ i „slavuj vijeka“.
Si, sin revolucionarnog heroja, bio je zvaničnik srednjeg ranga u provinciji Fudžijan i tek se bio razveo od svoje prve žene. Peng, koja u utorak puni 50 godina, skoro je deset godina mlađa od Sija. U intervjuu koji je 2007. dala za „Žanđijang ivning njuz“, rekla je da nije bila impresionirana na prvi pogled. „Ne samo da je djelovao neotesano, nego je izgledao stariji nego što jeste.“
Međutim, čim je Si počeo da priča, sve što joj je smetalo je nestalo. Vjenčali su se godinu kasnije.
Li Jinhe, sociološkinja sa Kineske akademije društvenih nauka, smatra da bi bilo pametno da partija koristi gospođu Peng kao meku silu, i kod kuće i u inostranstvu.
„Kad ljudi vide da Si ima tako lijepu ženu, partija će djelovati humanije i manje kao mašina“, kazala je.
Međutim, ona ne očekuje veliku promjenu. „Obama eksponira Mišel zato što mu donosi podršku građana. Komunistička partija nema potrebe za tim jer kad već imate svu moć, zašto biste isticali ženu?“
Diskriminacija kao „interes nacije”
U Kini se muški šovinizam i strah od „rospija“ željnih vlasti provlači već nekoliko hiljada godina. Do prošlog vijeka, žene se nisu školovale i držane su podalje od imperijalne birokratije. U doba gladi, muškarci su jeli prvi.
Srećnicama su još kao djevojčicama stezali stopala tako jako da su jedva mogle da hodaju (kako bi im stopala ostala mala, što se smatralo prefinjenim) sve dok ih ne bi udali, a u muževljevim familijama su tretirane malo bolje od robinja.
Čak i danas neravnoteža među polovima – sa 118 muškaraca na 100 žena – svjedoči o favorizovanju dječaka u Kini gdje su uobičajeni ciljani abortusi i napuštanje ženskih beba.
Mnoge od najboljih škola u zemlji daju muškarcima prednost tako što ženama traže bolje ocjene za upis. Ovaj diskriminatorski sistem je, kako obvjašnjava tamošnje ministarstvo obrazovanja, uveden „da bi se zaštitili interesi nacije“.
Bonus video:
