Sjedinjene Američke Države ostaju najmoćnija svjetska vojna sila i najveća ekonomija, ali je njihov uticaj na ekonomske i geopolitičke događaje u dalekim zemljama značajno opao u posljednjoj deceniji. Bilo da se radi o Avganistanu ili Iraku, arapskom svijetu koji se brzo mijenja ili evropskoj dužničkoj krizi, Vašington sve teže nameće svoju volju.
Uprkos tome Ovalni kabinet ostaje najsnažniji centar moći na svijetu.. Američki časopis „Tajm“ objavio je pregled država gdje su ulozi naročito visoki:
Sirija: Prekid zastoja
U građanskom ratu u Siriji stradalo je oko 20.000 ljudi, a ova zemlja ostaje u nekoj vrsti ćorsokaka: režim predsjednika Bašara al Asada nije u stanju da uguši pobunu, a pobunjenici sa druge strane ne mogu da sruše režim.
Imajući u vidu vjersku pozadinu sukoba i opasnost od izbijanja šireg regionalnog konflikta, kao i straha od sve većeg uticaja ekstremista među pobunjenicima, SAD su se uzdržavale od direktne intervencije, uključujući i naoružavanje pobunjenika.
I Barak Obama i Mit Romni su govorili da se protive direktnom raspoređivanju američkih vojnih snaga u Siriji, čak ukoliko se to odnosi na sprovođenje „zone zabrane leta“ ili zaštite enklava koje kontrolišu pobunjenici. Mnogi opozicioni aktivisti i vođe pobunjenika u Siriji izrazili su razočaranje zbog onoga što smatraju relativnom pasivnošću Obamine administracije.
Sa druge strane Romni je javno izrazio spremnost da naoruža pobunjenike a neki njegovi savjetnici su izrazili agresivnije politike prema Asadu i njegovim ključnim saveznicima Iranu i Rusiji zbog čega mnogi u pobunjeničkom taboru priželjkuju njegovu pobjedu.
Izrael: Jevrejska „crvena“ država
Obama je osvojio 78 odsto glasova američkih Jevreja na izborima 2008. i uprkos naporima njegovog protivnika da ga opiše kao neprijateljski raspoloženog prema Izraelu ankete su ukazivale da će on ponovo dobiti 70 odsto jevrejskih glasova.
Ta brojka pokazuje da američki Jevreji ne glasaju samo na osnovu odnosa sa Izraelom budući da je većina Izraelaca priželjkivala Romnijevu pobjedu.
Romnijevi komentari prilikom večere sa donatorima u Tampi koji su tajno snimani ranije ove godine u kojima za zastoj u izraelsko-palestinskim pregovorima okrivljuje Palestince svakako idu naruku Izraelu. Međutim, Romni je kasnije izrazio želju da dvije strane pregovorima dođu do rješenja koje podrazumijeva dvije države.
Što se tiče Irana, koji najviše zabrinjava izraelsku vladu – Romnijeva retorika je bila donekle agresivnija, međutim, njegova politička platforma – sankcije uz prijetnju vojnom intervencijom – je prilično slična Obaminoj. Opšte je poznato da optimalno rješenje za Izrael nije da dobiju zeleno svjetlo za napad na Iran, već da SAD za njih odrade posao. Na tu temu, Romni je jasno stavio do znanja da on ne „vjeruje da će u konačnoj analizi biti potrebna vojna akcija protiv Irana“.
Kina: Velika promjena? Neka, hvala.
Romni je obećao da će prvog dana na funkciji, ukoliko bude izabran, proglasiti Kinu „manipulantom valute“ prijeteći mogućim trgovinskim ratom, podsjeća „Tajm“. Sa druge strane Obamina administracija se trudila da obuzdavanje Kine postavi za najveći strateški prioritet.
Međutim, kinesko rukovodstvo ni u jednoj varijanti se pretjerano nije uzbuđivalo, a Romnijevu prijetnju nije shvatalo ozbiljno.
„Značajni djelovi američke ekonomije su u nevolji, i potrebno im je da svu krivicu prebace na Kinu“, kazao je nedavno analitičar Đia Kuingou.
„Međutim, sudeći po prethodnim iskustvima novi predjsednik neće bitnije promijeniti američku politiku prema Kini kako ne bi naudio američkoj ekonomiji i nacionalnom interesu budući da su dvije zemlje postale previše bliske i njihovi interesi prilično isprepletani“.
EU: Štednja ili stimulans
Evropska unija nije država, međutim, međusobno povezana finansijska i dužnička kriza u protekle četiri godine pokazala je koliko je isprepletena sudbina 27 zemalja članica i koliko je njihova kolektivna ekonomska situacija vezana za širu globalnu ekonomiju, a najviše za ključnog i najvećeg igrača i potrošača.
Naime, kako navodi „Tajm“, anemična potrošnja u SAD je veliki problem za evropske ekonomije koje pokušavaju da ožive rast preko izvoza, dok stanje američkog duga utiče na sva finansijska tržišta.
Posrtanje SAD znači da Evropa nije više sklona tome da prati Vašington u temama koje variraju od veličine vojnog budžeta i podjele obaveza unutar NATO do upravljanja ekonomijama – kao što je to na svojoj koži osjetio američki ministar finansija Tim Gejtner prije godinu dana kada su evropski ministri jednostavno ignorisali njegov poziv da se odlučnije pozabave dužničkom krizom.
Danas glavna briga Evrope, kao i većine američkih birača, jeste da SAD što je prije moguće dovedu u red svoju ekonomiju. Snažna američka ekonomija je na kraju krajeva ključna za globalni oporavak.
Arktik (koji se brzo topi)
Arktik je još manje država od EU, međutim, zbog otapanja svog ledenog pokrivača ishod izbora tiče se ovog regiona više nego bilo kojeg drugog entiteta na planeti.
Led koji se topi je simptom zagrijavanja planete – fenomena za koji se naučnim konsenzusom uglavnom okrivljuje emisija štetnih gasova koja je rezultat ljudskih aktivnosti.
Međutim,nijedan kandidat nije smatrao da bi mu priča o smanjenju tih emisija donijela glasove tokom kampanje koja je bila fokusirana na stvaranje radnih mjesta – makar dok se u kampanju nije brutalno umiješala Sendi.
Mada naučnici upozoravaju da vremenske nepogode poput Sendi nijesu isključivo posljedica globalnog zagrijava, gradonačelnik Njujorka Majkl Blumberg u posljednjem trenutku je podržao Obamu tvrdeći da je on već preduzeo značajne političke korake ka smanjenju emisija štetnih gasova, dok je Romni ustuknuo od prethodne pozicije u podršci klimatskim aktivnostima.
Blumberg se na kraju okrenuo kandidatu za kojeg su veće šanse da će preduzeti neophodne aktivnosti, mada je on razočarao mnoge zaštitnike životne sredine. Da su polarni medvjedi mogli da glasaju, oni ne bi bili oduševljeni ponuđenim izborima. Međutim, poput Blumberga vjerovatno bi izabrali kandidata za kojeg smatraju da je manje vjerovatno da neće ignorisati njihove molbe.
Galerija
Bonus video:
