Kuvali i krečili sa kokainom
Jednog jutra početkom 2005. mještani sela Biombo pronašli su stotine pažljivo zapakovanih paketića bijelog praha koje je more izbacilo na močvarnu atlantsku obalu Gvineje Bisao.
Žene su ih ugledale kada su pošle da provjere ribarske mreže. Ispostavilo se da su stigli sa naizgled običnog teretnog broda koji se nasukao pokušavajući da stigne do obale.
Pojedini mještani su mislili da je prah ahinomoto, popularna japanska vrsta MSG (monosodiujum glutamat - poznati pojačivač ukusa) i koristili su ga u kulinarskim sosevima.
Jedan čovjek je miješao prah sa vodom i pokušao da okreči kuću. Većina ljudi se u početku složila da je to vještačko đubrivo, ali počeli su da sumnjaju kada su vidjeli da prije ubija nego što podstiče rast mladica biljaka.
Dječak iz Biomba
Jedan čovjek iz Gvineje Bisao koji je neposredno prije toga deportovan iz Evrope, sada po lokalnoj legendi poznat jednostavno kao Dječak iz Biomba, prvi je shvatio šta je tačno prah: kokain.
Vidjevši drvene posude pune kokaine, on je počeo da ga otkupljuje po cijeni od par dolara za kilogram i da ga šalje za prijestonicu Bisao.
Kada je jedna mještanka, Džoj, telefonirala gradskoj radio-stanici i ispričala im priču o gomilama praha moleći ih da kontaktiraju odsjek za povrće u Ministarstvu poljoprivrede u njeno ime, grupa Nigerijaca je stigla u Biombo i krenula da kupuje sve što je ostalo od supstance.
Do tada Dječak iz Biomba je bio uveliko na putu da osnuje malo poslovno carstvo. Tek nakon nekoliko mjeseci konačno je sinulo policiji i seljanima. Ali tada su već živjeli usred nove narkorute između Latinske Amerike i Evrope.
Glavna ruta za Evropu
Uprkos očiglednim znacima trgovine narkoposao cvjeta uz prećutno odobravanje
Međutim 2004. i 2005. latinoamerički karteli, shvativši da su skoro zasitili sjevernoameričko tržište, počeli su da se okreću Evropi, i danas, prema američkim procjenama, 30 tona kokaina prolazi kroz ovu afričku zemlju svake godine na putu preko Atlantika.
U Gvineji Bisao, jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu i jednoj od najmanjih sa populacijom od svega 1,6 miliona stanovnika, droga sada prožima cijelu naciju počev od vojnih do političkih elita, koje omogućavaju prolaz, do najsiromašnijih i najranjivijih koji postaju sve veći ovisnici.
Policija ćuti
Uprkos očiglednim znacima trgovine – poput automobila vrijednih 100.000 dolara na ulicama Bisaoa i napuštenog švercerskog aviona na aerodromu – narkoposao cvjeta uz prećutno odobravanje.
Malam je 35-godišnji narkodiler iz Gvineja Bisao i međunarodni švercer. Kaže da ima potpuni imunitet jer je u srodstvu sa predsjednikom.
"Policija je bezvrijedna", kazao je Malam, koji odbija da kaže puno ime.
"Oni su korumpirani od svih".
Procjenjuje da 20 do 30 odsto mladih ljudi u Bisaou danas koristi krek
"Policija im ne prilazi", kaže Piter Koreia, zdravstveni radnik u njegovoj maloj kancelariji krcatoj kutijama sa kondomima.
"Ne mogu zbog stanja u kojem su ti ljudi – oni postaju opasni".
Krek među mladima
Jedina klinika za odvikavanje od droge u Gvineji Bisao nalazi se na mračnom drumu u tihom selu oko sat vremena izvan Bisaoa. Prije devet mjeseci pacijenti su gledali kako Hose Belenta dolazi u Kvinhamel centar za mentalno zdravlje vezanih ruku i nogu.
Tada ovisnik o kreku, ovaj bivši stolar je sada čist i radi kao dobrovoljac u klinici. Klinikom upravlja pastor jevanđelista bez ikakve medicinske obuke i ona predstavlja kombinaciju rehabilitacije i bezbjednog okruženja za mentalno bolesne: Balenta je u više navrata morao da prekine razgovor kako bi dao sedative pacijentima ili ih umirio.
Sva pomoć državi je ukinuta nakon što je vojni šef Antonio Indžai – u puču za koji se većina posmatrača slaže da je makar dijelom motivisan borbom za prevlast u trgovini drogom – preuzeo vlast
On procjenjuje da 20 do 30 odsto mladih ljudi u Bisaou danas koristi krek. Predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije u Bisaou, koji je tražio da ostane anoniman, slaže se sa tom mračnom procjenom.
"Nemamo dokaza", kazao je on. "Međutim ukoliko vidite koliki je broj mentalno oboljelih ljudi danas to ukazuje na porast broja narkomana".
Jedan evropski zdravstveni radnik, koji je, takođe, tražio da ostane anoniman dodaje:
"Volim Bibliju – ja sam hrišćanin – ali za oporavak ljudima je potreban širi pristup. Potrebni su nam specijalizovani psihijatri i medicinske sestre".
Kokain tabu tema
Nade za to su male. Sva pomoć državi je ukinuta nakon što je vojni šef Antonio Indžai – u puču za koji se većina posmatrača slaže da je makar dijelom motivisan borbom za prevlast u trgovini drogom – preuzeo vlast.
Vlada ne može da prizna čak ni da je 60 pacijenata koji su primljeni u Simao Medes nacionalnu bolnicu sa teškom dijarejom u septembru bolovalo od kolere.
"Kokain, trgovina u kojoj je država saučesnik, je još veći tabu, kaže Koreia, zdravstveni radnik.
"Niko neće da govori o tome, pa kako onda da se izborimo sa tim“, kazao je on. „Uopšte ne postoji kontrola države“.
Ispostavilo se da je bijeli prah zaista neka vrsta vještačkog đubriva
U zemlji u kojoj je prosjek godina 19, hiljade drugih neće imati tu sreću.
„Naša populacija je tako mlada da ukoliko omladina uđe u ovaj fenomen, nikada nećemo izaći“, kaže Elen Jero Embalo, bivši radio-prezenter koji izvještava o sve većem uticaju kokaina u Gvineji Bisao.
Na kraju on kaže da se ispostavilo da je bijeli prah zaista neka vrsta vještačkog đubriva. Politička korupcija i društvena nestabilnost koju je donio po njegovim riječima jesu „plodno tle za kriminalce“.
Prevela: Nada Bogetić (tekst preuzet iz „Tajma“)
Galerija
Bonus video:
