U Brazilu, na području Amazonije, stanovnici ostrva Ilha de Cinzas žive bolje nego ikada ranije. Nakon dugo vremena uspjeli su da se izbore za prava slobodnog korišćenja zemlje. Iako i dalje žive skromno, rezultat je povećanje životnog standarda i opšta sreća, izvještava Deutsche Welle.
Prašuma je njihova domovina. Ekološki sistem džungle oduvijek je obezbjeđivao njihovu egzistenciju. Generacije su ovdje živjele samo od onoga što im je poklanjala šuma i rijeka: od ribe, rakova, oraha, raznih bobica.
Stanovnici Ilha de Cinzas, ostrva na sjeveru savezne države Para u Brazilu, unazad nekoliko godina uživaju i u plodovima svoga rada. Svaka od 60 porodica u jednoj komuni posjeduje sopstveni brod, na krovovima kuća se nalaze najmodernije antene s kojima se preko interneta mogu povezati s ostatkom svijeta. Sve češće se mogu vidjeti i generatori za struju koji rade na dizel.
Ali, do bogatstva s kojim sada raspolažu ne bi nikada došli da prije 15 godina nisu započeli s borbom.
"Prije toga je ovdje vladalo veliko siromaštvo. Svi su bili vrlo siromašni. No, u međuvremenu se puno toga promijenilo", kaže Manuel Maleiros de Oliveira, predsjednik Saveza radnika na Ilha de Cinzas.
Nekada se cijelo ovo područje u okolini grada Gurupe nalazilo u rukama jednog zemljoposjednika (patrao). On nije samo od njih ubirao porez za korišćenje zemlje već su mu morali prodavati i urode svojih žetvi. Ova nepravda je trajala sve do 2000. godine kada se lokalno stanovništvo pomoću sindikata konačno pobunilo.
Površina koju je patrao decenijama smatrao svojom bila je izuzetno velika, ali na zemlju ipak nije imao nikakvo pravo.
"Ubrzo se ispostavilo da su dokumenti s kojima je uvijek „dokazivao" svoje vlasništvo potpuno bezvrijedni i falsifikovani", priča Manuel Pantoja da Kosta, predsjednik Instituta Gurupa, čiji je glavni zadatak pravno savjetovanje lokalnog stanovništva.
"Deset godina smo informisali stanovnike o zakonima i stvarima na koje imaju pravo. Na osnovu toga su se sami izborili za svoja prava. I malo pomalo su ponovno stekli pravo korišćenja zemlje u okolini Gurupe", objašnjava Da Kosta.
Zakonima koji u Brazilu postoje još od 1997. i njihovim strogim sprovođenjem u djelo, ne spasavaju se samo ovdašnje šume kao i cjelokupna priroda, već se njime očigledno povećava i životni standard stanovnika
Ali, uprkos tome se u međuvremenu mnogo toga promijenilo. Dok su nekada stanovnici ovog kraja koristili ukupno 200 raznih zamki za ulov rakova, danas je u upotrebi svega oko 75.
"Cijena rakova se sada drastično povećala, a smanjili su se radni sati", kaže jedan od članova komune Ilha de Cinzas, Francisko Barbosa Maleiros.
S obzirom da na rakovima više ne mogu toliko da zarađuju kao nekada, danas se stanovnici bave i branjem raznih bobica, između ostalog i poznate sorte brazilske acai.
Njihova prodaja je među najvažnijim izvorima zarade cijele komune. Prosječni mjesečni dohodak jedne porodice iznosi oko 650 eura.
"Ovakvo očigledno povećanje standarda uveliko ima veze sa zakonima vezanim za planirano iskorišćavanje prašume", kaže bivši rukovodilac Ureda za šume u Brazilu, Luis Karlos Žoels.
Naime, zakonima koji u Brazilu postoje još od 1997. godine i njihovim strogim sprovođenjem u djelo, ne spasavaju se samo ovdašnje šume kao i cjelokupna priroda, već se njime očigledno povećava i životni standard stanovnika.
Zahvaljujući inicijativi i borbi porodica u Gurupi, prašuma i njezin ekološki sistem i danas se nalaze u gotovo savršenom intaktnom stanju.
"Upravo iz toga razloga odavde niko ne želi da ode. Niko ne sanja o nekom odlasku u grad. I ovdje se može dovoljno zaraditi. Jedina je razlika što oni koji ovdje žive i rade moraju da vode računa o prirodi, da idu ukorak s njom a nikako protiv nje. Ako se budemo toga držali, uvijek ćemo imati dovoljno", zaključuje Manuel Maleiro.
Galerija
Bonus video:
