Dokument koji će biti usvojen na Samitu u Rio de Žaneiru je „bez ikakve vizije i bez jasne političke formulacije za budućnost. Niti su tu postavljene smjernice za budućnost, niti su obrađene velike ekološke teme“.
Barbara Unmisig, u suštini, i nije tako loša sagovornica. Ona je stručnjak za ekologiju i razvoj nemačke fondacije „Hajnrih Bel“ i pre 20 godina učestvovala je na prvom samitu Ujedinjenih nacija o održivom razvoju u Riju. Sjeća se da je tada vladala velika euforija:
„Sukob između Istoka i Zapada bio je iza nas, države su se probudile i uvidjele koliko je hitno rješavanje ekoloških problema. Izgledalo je da je moguće riješiti probleme u vezi sa zaštitom klime, održanjem ozonskog omotača, samo ako za to postoji politička volja“.
Tako je to bilo u ono vrijeme. A danas? Dvadeset godina kasnije ekološki problemi postali su još veći, ali Samit o održivom razvoju 2012. završiće, to je već sada izvjesno, samo neobavezujućom Izjavom o zaštiti čovekove sredine i prirode, bez konkretnih ciljeva i preciznih rokova.
Dogovorom niko nije srećan
Čak i iskusnim političarima teško pada da ulepšavaju situaciju. „Niko nije srećan tim dogovorom“, kaže Koni Hedegard, komesarka Evropske unije za ekološka pitanja.
Njemački ministar za zaštitu životne sredine Peter Altmajer, šef nemačke delegacije u Riju, mirno je izjavio da je „ipak spriječen neuspjeh samita“. Pri čemu priznaje da je i to bilo moguće.
Brazil i Meksiko pomogli EU, zauzvrat mogu da uništavaju prirodu?
Ružne glasine kruže po konferencijskom centru u Riju. Pijre nekoliko dana su, navodno, velike zemlje na pragu industrijalizacije, kao što su zemlja domaćin Brazil ili Meksiko, na samitu G20 u Los Kabosu obećale da će u krizni fond Međunarodnog monetarnog fonda uplatiti milijardske sume kako bi pomogle u rješavanju krize zaduženosti, na primjer u Evropskoj uniji.
Za uzvrat su pošteđene obavezujućih odredaba u vezi sa zaštitom životne sredine.
Teško je provjeriti da li je to istina, ali brojni aktivisti slažu se u jednom: kada je riječ o globalnoj zaštiti prirode, ovako više ne ide.
U SAD je nemoguće pridobiti većinu za učešće u multilateralnim ugovorima o zaštiti klime. I to već godinama. Iza te pasivnosti sakrivaju se i mnoge druge važne zemlje, na primer Kina i Indija. One žele da budu aktivne samo ako se i Vašington pomakne. Stara Evropa je spremna na zaštitu okoline, ali je oslabljena dužničkom krizom.
Ipak ekološki koncepti za ogromne gradove
Samo neke dobrovoljne inicijative unijele su svjetlost u ovaj mrak.
Osam velikih banaka za razvoj, na primer Svjetska banka i Evropska banka za razvoj, najavile su na konferenciji u Riju da namjeravaju da u narednih deset godina ulože 175 milijardi dolara kako bi u ogromnim gradovima Juga pomogle u izgradnji ekološkog saobraćajnog sistema.
Upravo se tamo ubrzano povećava emisija gasova – na svjetskom nivou za 40 odsto i to u poslednjih 20 godina – dakle, upravo od one godine kada je u Riju, ni manje ni više nego doneta „odluka o spasavanju svijeta“.
Na to još uvek čekamo, uprkos očajnim upozorenjima naučnika.
Galerija
Bonus video:
