Dezerteri iz sirijske armije se tajnim putevima iz Turske ili Libana vraćaju u zemlju. Imaju samo jedan cilj: da Siriju brane od trupa predsjednika Bašara al Asada. Borci „Slobodne sirijske armije“ u tom krvavom sukobu igraju odlučujuću ulogu.
Jedan fotograf novinske agencije Asošijeted pres je u njihovom logoru za trening u blizini grada Idliba napravio vrlo impresivne snimke. Na njima se vidi pravo drilovanje pobunjenika, kako naoružani muškarci puze po prašini, skaču kroz zapaljene kolutove, uče da rukuju oružjem.
Odbijanje naređenja
Od maja 2011. dva mjeseca nakon prvih protesta, prvi vojnici su prešli na stranu pobunjenika. Bio je to za njih vrlo rizičan korak pošto je dezerterima prijetila opasnost od smrtne kazne, a isto važi za simpatizere i pomagače „Slobodne sirijske armije“.
Zašto do nedavno vjerni pripadnici vladinih trupa prelaze na drugu stranu? Zašto se priključuju pobunjenicima protiv kojih su se do juče borili? Novinar Špigel onlajna je u februaru, na tursko-sirijskoj granici, razgovarao sa brojnim predstavnicima „Slobodne sirijske armije“.
Njihove priče liče jedna na drugu: to su većinom vrlo mladi borci koji govore da im je bilo naređeno da pucaju na civilno stanovništvo. Ni jedan od njih nije želio da puca na demonstrante, ženu i djecu, iako su to od njih tražili komandanti Asadovog režima.
Dobrovoljci iz inostranstva
Vođe „Slobodne sirijske armije“ tvrde da imaju oko 40.000 boraca
Vođe „Slobodne sirijske armije“ tvrde da imaju oko 40.000 boraca. Taj broj teško je provjeriti. Pretpostavlja se da je on ipak manji. A suočeni su sa 200.000 vojnika državne armije.
Zvanično, „Slobodna sirijska armija“ namjeravala je da zaustavi krvoproliće sirijskog stanovništva. Ipak, pobunjenici se ne ponašaju uvijek korektno. U martu su organizacije za zaštitu ljudskih prava iznijele teške optužbe protiv njih. Pobunjenici su zarobljene pripadnike režimskih oružanih snaga mučili i pogubili. Poznati su i slučajevi gdje su pobunjenici kidnapovali pristalice režima da bi od njihovih porodica iznudili novac.
Ofanziva 20. jula?
Te optužbe ukazuju na glavne probleme sirijskih pobunjenika: oni nisu centralno organizovani, nedostaje im krovna organizacija. Doduše, njih podržava Sirijski nacionalni savjet, ali političari u egzilu gotovo da nemaju uticaja na zbivanja na terenu. Osim toga, u provincijama je do danas osnovano na desetine nezavisnih paravojnih milicija, koje ne podliježu ničijoj kontroli i koje su spremne na osvetu, pogotovo kada je riječ o pristalicama omraženog režima.
Poslije masakra sirijske državne armije nad civilima protekle nedjelje, čini se da se u zemlji nagovještava odlučujuća bitka. Komandanti „Slobodne sirijske armije“ najavili su da namjeravaju da „bace režim na koljena“. Vođe pobunjenika kao datum navode 20. jul. To je istovremeno početak Ramazana i kraj posmatračke misije u Siriji.
Galerija
Bonus video:
