Tridesetogodišnja Premila Vaghela, siromašna surogat majka, preminula je prošlog mjeseca dok je čekala na rutinski pregled u jednoj bolnici u Ahmedabadu. Ovu vijest mediji nisu ispratili – na kraju krajeva, ona je ispunila zadatak na koji se obavezala ugovorom, a osmomjesečni fetus namijenjen jednoj američkoj porodici je preživio.
Premila je bila, piše u članku britanskog lista „Gardijan”, kao i mnoge druge ekonomski ugrožene žene koje mogu da obole ili čak izgube život dok nose tuđe dijete, i na njih se brzo zaboravi. Krajnje tajanstvene i uglavnom neprijavljene fabrike beba (od kojih se mnoge vode kao legitimne klinike za vještačku oplodnju), kojih danas ima sve više u Indiji, obično su jedino zabrinute za finalni prozivod: za dijete.
Porema podacima jedne NVO, u Indiji se svake godine na ovaj način rodi više od 25.000 djece – industrija koja vrijedi dvije milijarde dolara. Domaća potražnja raste, ali – zbog opadanja stope plodnosti u drugim krajevima svijeta – najmanje 50 odsto ovih beba postaju „vlasništvo“ prekookeanskih, uglavnom zapadnjačkih parova.
Bez obzira ko su budući roditelji, obrazac je uvijek isti: jedino očajnički siromašne Indijke dolaze u iskušenje da rentiraju svoje materice. S obzirom da su troškovi liječenja neplodnosti i surogatstva znatno niži u Indiji nego u drugim djelovima svijeta, budući roditelji putuju u tu zemlju, nestrpljivi da dobiju dijete koje nosi dio njihovog genetskog nasljeđa.
Čeka se na zakon
Dobar dio ove industrije se ne kontroliše. Jedna indijska organizacija za medicinska istraživanja prije dvije godine pripremila je nacrt zakona, ali se i dalje čeka na njegovo predstavljanje u parlamentu - čime su ostavili surogatkinje i fabrike beba otvorenim za brojne zloupotrebe.
Dr Maniš Banker iz bolnice „Ženski puls” rekao je za britanski list da je Premila došla na pregled.
„Odjednom je dobila grčeve i srušila se na pod“, naveo je Banker. „Odmah smo je zbrinuli. Pošto je pokazivala znake iscrpljenosti, hitno smo obavili carski rez“.
Dijete, rođeno mjesec ranije, primljeno je na odjeljenje intenzivne njege. Premila je prebačena u drugu bolnicu, koja ističe da je ova porodilja došla u kritičnom stanju jer je doživjela srčani udar. Premda nema nagovještaja da se to dogodilo Premili, u velikom broju slučajeva život surogatkinja je, nažalost, na drugom mjestu. Bitnije je dijete, za čije rođenje su bolnice i dobile novac.
Surogatkinja preuzima rizik
Većina surogatkinja potpisuje ugovore u kojima pristaju da u slučaju ozbiljnih povreda ili dijagnostifikovanja smrtonosne bolesti u kasnoj trudnoći budu „priključene na aparate za održavanje životnih funkcija“ da bi zaštitile fetus. Štaviše, one obično na sebe preduzimaju sve zdravstvene, finansijske i psihološke rizike – čime oslobađaju odgovornosti biološke roditelje, njihove advokate i ljekare.
Prilikom tragičnih slučajeva, bolnica bi brzo isplatila novac koji duguje za 'uspješan' porođaj, kako porodice žrtve ne bi uložile žalbu
Prilikom tragičnih slučajeva, kao što je Premilin, bolnica bi brzo isplatila novac koji duguje za 'uspješan' porođaj, kako porodice žrtve ne bi uložile žalbu. „Gardijan“ ističe da se Premila odlučila na surogatstvo kako bi pružila bolji život za svoje dvoje djece. U zemlji u kojoj svake godine hiljade žena umru tokom prirodnih porođaja, ko bi se žalio zbog smrti jedne surogat majke?
Pored velikog broja zloupotreba, kao što je usađivanje više od četiri embriona u matericu surogatkinje, one se često odlučuju na carski rez kako bi vrijeme rođenja djeteta odgovaralo novim roditeljima.
Zarade da iškoluju djecu
Dok je istraživala za svoj roman, Kišvar Desai je razgovala sa ženama koje su spremne da snose taj rizik. One smatraju da iznajmljivanjem svojih materica mogu dobiti dovoljno novca da zbrinu svoje porodice. I zaista, mnoge su zaradile dovoljno da sagrade male kuće za svoje porodice i iškoluju svoju djecu.
„Jedna surogatkinja mi je rekla da želi da njena ćerka dobije odgovarajuće obrazovanje i govori engleski baš kao ja“, kazala je Desai. „Ta žena ima samo 21 godinu i nosi blizance za jedan par – i već planira naredne tri trudnoće.”
Jedna žena je, prema riječima jednog istražitelja, prošla više od 20 ciklusa hormonskih injekcija. S obzirom da su djeca obično rođena pomoću carskog reza (da bi se njihovo rođenje podudarilo sa datumom dolaska roditelja), zdravlje surogat majke će vjerovatno da trpi sa svakom operacijom.
Desai je otkrila da se bolnički kadar rijetko brine o sudbini žena čiji su prirodni majčinski ciklusi poremećeni. Kao u slučaju Premile, oni su samo zainteresalovani za pružanje krajnjeg proizvoda: djeteta.
Ako Indija uskoro ne usvoji neophodne zakone, međunarodna zajednica trebalo bi da je na to primora, zaključuje Kišvar Desai. To je danas jedna globalna industrija koja zahtijeva poštovanje međunarodnog zakona i osnivanje tijela koje bi se njome bavilo. U suprotnom, sigurno je da će ova dominantna nezadrava praksa ostati prikrivena – a magla tajnosti nad ovom industrijom postati sve gušća.
Galerija
Bonus video:
