Četrdeset godina od "napalm djevojčice"

Čuvena slika obišla je sijvet i postala jedan od simbola krvavog vijetnamskog sukoba
156 pregleda 6 komentar(a)
Ažurirano: 01.06.2012. 19:48h

Prošlo je 40 godina od kada je snimljena fotografija tada devetogodišnje vijetnamske djevojčice Fan Ti Kim Fuk koja zahvaćena plamenom trči gola, raširenih ruku, bježeći iz svog sela u plamenu.

Crno-bijelu fotografiju, koja prikazuje jednu od mnogobrojnih žrtava rata u Vijetnamu, snimio je fotograf agencije Asošijeted Pres Huin Kong Ut, poznatiji kao Nik Ut.

Čuvena slika obišla je sijvet i postala jedan od simbola krvavog vijetnamskog sukoba u kojem su Amerikanci učestvovali od 1965. do 1975. godine.

Nik Ut je za taj snimak dobio Pulicerovu nagradu, a istovremeno je djevojčici spasao život.

Odveo ju je u najbližu bolnicu i zahvaljujući novostečenom publicitetu, kasnije je zbrinuta u specijalnoj bolnici u Sajgonu.

"Zaista sam željela da pobjegnem od te male djevojčice, ali izgleda da fotografija nije htjela da me pusti", kaže Kim Fuk koja danas ima 49 godina i koja se još uvek sjeća tog kobnog 8. juna 1972. godine kada je njeno selo zasuto napalm bombama.

Sve je oko nje gorjelo, drveće je bilo pretvoreno u užarene baklje, njena leđa i ijleva ruka bili su zahvaćeni plamenom, a ona je samo razmišljala o tome kako će je opekotine nagrditi i kako će je zbog toga ljudi drugačije gledati.

"Biću ružna, više neću biti normalna", mislila je dok je u šoku trčala niz put, sledeći svog starijeg brata.

Nekoliko minuta kasnije izgubila je svijest.

Urednik Horst Fas, kojem je bio dovoljan jedan pogled da shvati značaj fotografije

Fotograf Nik Ut, koji je tada imao svega 21. godinu, odveo je povrijeđenu djevojčicu u bolnicu gdje je dobio obećanje lekara da je neće zaboraviti.

"Zaplakao sam kada sam je vidio kako trči i rekao sebi da moram da je spasem", kazao je Ut, čiji je stariji brat poginuo u Vijetnamskom ratu.

Kada je po povratku u Sajgon razvio fotografiju svi su mislili da neće biti objavljena zbog striktne politike AP koja je zabranjivala prikazivanje golotinje.

Urednik Horst Fas, kojem je bio dovoljan jedan pogled da shvati značaj fotografije, odlučio je da je ipak objavi i nije pogriješio.

Snimak koji će nekoliko dana kasnije šokirati svjetsko javno mnjenje, iste godine će dobiti Pulicerovu nagradu.

Fotografija je postala slavna, ali ne i Kim Fuk koja je nakon jednogodišnjeg liječenja napustila bolnicu i nastavila da živi u svom malom selu, nadomak kambodžanske granice.

Nekoliko godina kasnije, vijetnamska vlada ju je poslala na studije na Kubu gdje je upoznala svog muža, s kim će 1992. godine pobjeći u Kanadu.

Nakon četiri decenije, Kim Fuk može konačno da gleda u fotografiju na kojoj trči izbezumljena i gola i da shvati njenu moćnu poruku.

"Većina ljudi zna za moju fotografiju, ali je malo onih koji poznaju moj život. Zahvalna sam što mogu da prihvatim fotografiju kao moćan dar. To je onda moj izbor. To onda znači da mogu s njom da radim za mir", kazala je Kim Fuk koja danas živi u Torontu sa svojom porodicom i ambasador je dobre volje UNESCO-a.

Galerija

Bonus video: