Austrijski psiholog Sigmund Frojd, koji je imao veoma blizak odnos sa svojom majkom, jednom je zabilježio da „ljudi koji znaju da ih preferira ili favorizuje majka” imaju „neobjašnjivo samopouzdanje i nepokolebljivi optimizam koji se često čini kao herojski atribut i donosi stvarni uspjeh onima koji ih posjeduju“.
Bez obzira da li se slažete sa Frojdovim teorijama ili ne, zaista je istinito da su neki od najmoćnijih svjetskih vladara imali fascinantne odnose sa svojim majkama – neki neobično bliske, drugi konfliktne ili jednostavno hladne.
Vjeruje se da je Olimpija, ambiciozna majka Aleksandra Velikog, bila pokretačka sila iza uspona njenog sina na makedonski tron. Majka Napoleona Bonaparte, Leticija, naučila je sina disciplini („nekad me je tjerala da odem u krevet bez večere“) i pratila ga u egzil na Elbu a zatim natrag u Pariz prije Bitke kod Vaterloa.
Ni savremeni diktatori nisu pošteđeni komplikovanih odnosa sa roditeljima, navodi se u članku „Forin polisija“. Umjesto da svoju majku nazovete „antijapanskom heroinom“ (majka Kim Džon Ila) ili „majkom ekstremiste“ (majka Sadama Huseina), ovog puta mogli bi ste jednostavno da budete zahvalni što vaša majka nije vaspitavala tiranina.
ADOLF HITLER
Zemlja: Njemačka
Majka: Klara
Odnos: Premda se zbog lošeg uspjeha u školi često svađao sa ocem, Firer je obožavao svoju majku. Hitler je 1907. napustio roditelje i pošao u Beč da se oporba kao umjetnik (Klara je ohrabrivala njegove umjetničke ambicije) ali se vratio iste godine nakon što je Klara umrla od raka. Hitler je ostao siroče. U knjizi „Moja borba“, koju je Hitler napisao 1920-tih, prisjetio se reakcije na njenu smrt:
„Zahvalan sam za taj period svog života, jer me je očvrsnuo i omogućio da budem čvrst kakav sam danas. I više od toga, slavim to vrijeme i zato što me je izbacilo iz ušuškanosti mekušnoga života, što je majčinog sinčića izvuklo iz udobnih dušeka i dodijelilo mu od Gospoda brigu za novu mater (Njemačku).
Premda sam se tada borio protiv toga kao preteške sudbine, zahvalan sam jer sam gurnut u svijet patnje i siromaštva i što sam na taj način upoznao one za koje je kasnije trebalo da se borim (njemački narod).“
Eduard Bloh, jevrejski ljekar koji je liječio Klaru, kasnije je ispričao da „iako (Hitler) nije bio mamin sin u klasičnom smislu“ nikada nijebio svjedok bližeg odnosa. Nikada ranije nije vidio osobu „toliko iznurenu od tuge kao Adolfa Hitlera“ kada je sjedio pored Klarine smrtne postelje i crtao njen portret kako bi „sačuvao njenu posljednju ekspresiju“. Neki su spekulisali da je Blohov neuspjeh da spase Klaru doprinio Hitlerovoj mržnji prema Jevrejima.
Međutim, nacisti su dopustili Blohu da se 1940. preseli u SAD a Bloh tvrdi da je Hitler jednom rekao da „da su svi Jevreji kao on (Bloh), ne bi bilo ni jevrejskog pitanja“.
Nadgrobni spomenik na grobu Hitlerovih roditelja u austrijskom selu u kome je Firer odrastao uklonjen je u martu nakon što je postao vrsta svetilišta za neonaciste.
JOSIF STALJIN
Zemlja: SSSR
Majka: Ekatarina („Keke“)
Odnos: Staljin je, poput Hitlera, volio svoju majku ali je imao problematičan odnos sa ocem, alkoholičarem koji je divljački tukao njega i Keke („Soso“, kako su Staljinu tepali, jednom je ušao obliven krvlju u kuću jednog policajca u gruzijskom selu u kome je odrastao i vikao „on mi ubija majku“).
Ekatarina je naporno radila kao pralja kako bi upisala Staljina u jednu crkvenu školu a kasnije i na teološki seminar – borila se i da ga vrati u školu nakon što je njegov otac, koji je od tada napustio dom, na kratko kidnapovao Staljina i zaposlio ga kao obućarskog šegrta. Međutim, i ona je fizički kažnjavala Staljina i ljutila se na njega ukoliko se ne bi lijepo ponašao u školi. Poslije uspona na vlasti, Staljin je Ekatarini sagradio palatu u Gruziji ali ju je rijetko posjećivao. „Draga majko, molim te da živiš deset hiljada godina. Ljubim te, Soso“ i „Znam da si razočarana, ali šta mogu da uradim? Zauzet sam i ne mogu često da ti pišem“, piše u njegovim pismima.
Kada je Staljin posjetio Ekatarinu 1935, kratko prije njene smrti, ljekar koji je liječio Keke prisjetio se njihovog razgovora koji je zvučao otprilike ovako:
„Zašto si me tako jako tukla?“
„Zato si ispao tako dobar. Jozefe – šta si tačno ti sada?“
„Sjećaš se cara? Pa ja sam poput cara“
„Učinio si mnogo više nego što bi učinio da si postao sveštenik“.
ROBERT MUGABE
Zemlja: Zimbabve
Majka: Bona
Odnos: Mugabe nije često govorio o svojoj majci, religioznoj katolkinji koja je upala u duboku depresiju nakon što je suprug napustio porodicu a dvojica Mugabeovih starije braće umrla. Međutim, prije nekoliko godina otvorio se novinarki Hejdi Holand i ispričao da su mu društvo u djetinjstvu uglavnom pravile knjige. „Živio sam puno u svojoj mašti“, prisjetio se. „Volio sam da pričam sam sa sobom“.
Premda je porodica bila očajnički siromašna, ono što je obilježilo Robertov život je uskraćena ljubav. Dok je njegov djed činio sve što je mogao kako bi nadoknadio odsustvo oca, podučavajući Roberta kako da uhvati ptice za porodični ručak, stroga Bona je bila ta koja je Roberta lišavala ljubavi.
Tokom odrastanja, Bona mu je jasno stavljala do znanja da će biti iznad svih; lider kojeg je lično izabrao gospod Bog. Ona je na njega gledala kao na neku vrstu nagrade za njen lični neuspjeh da služi crkvi, kao što su ona i njeni roditelji planirali. Bonina visoka očekivanja za Roberta zabilježena su u jednoj anegdoti u biografiji Pitera Godvina o Mugabeu.
Jedan bivši Mugabeov student ispričao je Godvinu da je bio u društvu Bone 1980. kada je Mugabe izabran za prvog crnog premijera Zimbabvea. „Bona nije bila sretna što je pobijedio“, rekao je. „Bili smo u njenoj kući i ona je kazala: 'On nije sposoban da to radi. On nije tip osobe koja brine o drugim ljudima'“.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ
Zemlja: Jugoslavija
Majka: Stanislava
Odnos: Milošević je došao na svijet u burnom periodu; rođen je za vrijeme nacističke okupacije Jugoslavije, a njegov otac je nekoliko godina kasnije napustio porodicu. Miloševićeva majka, učiteljica i aktivistkinja Komunističke partije, „postala je centar univerzuma njenog sina“, napisao je Adam LeBor u biografiji o Miloševiću.
„Stanislava se brinula da Slobodana svakog dana pošalje u čistoj bijeloj košulji, kao mladu verziju činovnika Komunističke partije koji će, kako se nadala, i postati“. „Njujork tajms“ opisao je mladog Miloševića kao „debeljuškastog usamljenika sa malo prijatelja“.
Kada je Milošević krenuo na univerzitet u Beogradu, sve je rjeđe posjećivao majku i započeo romansu sa koleginicom Mirom Marković, koja se nije slagala sa Stanislavom. Depresivna Stanislava se 1974. objesila u porodičnoj kući, samo deceniju nakon što je Miloševićev otac počinio samoubistvo.
Milošević je za Stanislavinu smrt krivio sebe. „Majka mi nikad nije oprostila Miru,“ navodno se povjerio jednom prijatelju.
ŽAN-KLOD DUVALIJE
Zemlja: Haiti
Majka: Simon
Odnos: Kada je sa samo 19 godina 1971. „Bejbi Dok" Duvalije naslijedio oca Fransoa „Papa Dok“ Duvalijea na čelo Haitija, veliku pomoć pružala mu je majka. Međutim, stvari su počele da se mijenjaju 1980. kada se Žan-Klod oženio sa Mišel Benet, kćerkom jednog bogatog haićanskog biznismena i snahom čovjeka koji je predvodio neuspjeli puč protiv Papa Doka.
„Od njihovog vjenčanja, Simon Duvalije - čija zvanična titula glasi Čuvarka revolucije - pažljivo je uklonjena iz palate od strane njene snahe i veći dio vremena provela u Parizu,“ objavljeno je u „Los Anđeles tajmsu“ 1985.
Trougao majka – sin – snaha postao je još bizarniji. Kada je Bejbi Dok 1986. svrgnut sa vlasti, Simon se pridružila Žan Klodu i njegovoj supruzi u egzilu – prvo na francuskim Alpima a zatim u Parizu.
„Posljednjih godina“, navodi se u Simoninoj citulji koju je 1997. objavio „Njujor tajms“, „nakon gorkog razvoda Žan Kloda od Mišel, Duvalijeova je živjela sa sinom u Francuskoj mada su mediji navodili da žive u siromaštvu“.
Fini čovjek koji je volio svoju majku
Bejbi Dok se 2011. vratio na Haiti i tehnički se nalazi u kućnom pritvoru, a suočava se sa optužbama da je počinio zločine protiv čovječnosti – premda nekako uspijeva da sa prijateljima večera u luksuznijim bistroima. „Je li Žan Klod Duvalije bio strašan?“ pitali su nedavno njegovog advokata.
„Duvalije ne. Međutim, ljudi oko njega jesu, jeste i tajna policija, neki od njih su veoma strašni. Međutim, Žan Klod je jedan fini čovjek, vjerujte mi“.
Fini čovjek koji je volio svoju majku.
Galerija
Bonus video:
