"Na kraju bi se sve moglo odvijati vrlo brzo", tvrdio je još prije dvije godine ekonomista Beri Ajhengrin sa Univerziteta u Berkliju. Američkom dolaru početkom 20. vijeka nije trebalo ni deset godina da se iz nepoznate lokalne valute pretvori u glavno globalno platežno sredstvo.
Slično bi se sada, kako je najavljivao Ajhengrin, moglo dogoditi i sa kineskim juanom. "Čak i ako možda Šangaj 2020. neće još postati glavno svjetsko finansijsko tržište, juan će postati jedno od glavnih svjetskih platežnih sredstava, u to nema sumnje". Predviđanja prof. Ajhengrina se izgleda polako obistinjuju. Kina i Japan su nedavno postigli dogovor koji ide u prilog tezi o jačanju uticaja kineske valute.
Značajan politički korak
Peking i Tokio su se još između Božića i Nove godine dogovorili oko toga da svoje poslove ubuduće obračunavaju u juanima. Ta vijest dobija na težini ako se uzme u obzir da su druga i treća po veličini svjetsko ekonomija 2010. razmijenili dobara i usluga u vrijednosti od 260 milijardi eura.
Osim toga, japanskim ulagačima je otvoren put ka kineskim vrijedonosnim papirima. "To je vrlo značajan politički korak", kaže Hosuk Li Makijama iz "Evropskog centra za međunarodnu politiku" u Briselu. Time je, nastavlja Makijama, olakšano trgovanje jer su do sada japanski ulagači prije obavljanja transakcija prvo trebali da preračunavaju u dolare a zatim u juane.
Kina već neko vrijeme preduzima korake kako bi svoju valutu, koja se osim juana još naziva i renmimbi ("narodna valuta"), etablirala na međunarodnim finansijskim tržištima. Tako se od 2010. na berzi u Hong Kongu izdaju dionice u juanima. Neke nacionalne banke, poput onih u Brazilu i Nigeriji jedan dio svojih deviznih rezervi su već položile u juanu.
"Internacionalizacija juana je proces koji je u toku i slučaj sporazuma sa Japanom to najbolje ilustruje", kaže jedan od brokera sa berze u Hong Kongu.
Blizu pune konvertibilnosti
U budućnosti bi i berze u Londonu i Singapuru mogle trgovati dionicama čija je cijena izražena u juanima. Neki ekonomisti već govore o punoj konvertibilnosti juana u dogledno vrijeme.
No još uvijek vlasti u Pekingu nerado puštaju juan na "potpunu slobodu". Komunističke vlasti žele da spriječe ulazak spekulativnog kapitala na kinesko tržište. Zbog toga još uvijek kurs juana ne diktira svjetsko tržište nego Kineska centralna banka. Time je još uvijek otežan protok kapitala između Kine i inostranstva jer svaku transakciju između juana i dolara treba da odobri Kineska centralna banka.
Dva mala koraka na putu dugom stotine kilometara
"Internacionalizacija juana bi značila da se kineska finansijska tržišta u potpunosti otvore za strane ulagače. Država bi se morala povući iz procesa donošenja odluka banaka a državne kompanije i lokalne vlasti bi se morale povinovati novim međunarodnim pravilima. Isto tako bi se država morala odreći vještačkog održavanja niskog kursa juana. Sve to bi značilo temeljite promjene kineskog modela razvoja", navodi Ajhengrin moguće razloge za usporavanje procesa osamostaljenja juana.
Do trenutka kada će štediše širom svijeta svoje dolare izvaditi iz slamarica i promijeniti ih u novčanice s likom Mao Ce Tunga moglo di da prođe još neko vrijeme. No prvi koraci su već učinjeni. "Sporazum s Japanom predstavlja dva mala koraka na putu dugom stotine kilometara", zaključuje ekonomista Makijama.
Bonus video:
