Kada je imao 4 godine Vajat Mejns je pitao majku "kada ću biti djevojčica". Ocu je rekao da mrzi svoj penis. Vajat je uvijek volio žensku odjeću i filmove, dok se njegov brat blizanac Džonas igrao sa tradicionalno muškim igračkama, volio je Spajdermena, gusare, mačeve...Rođeni kao jednojajčani blizanci, braća Vajat i Džonas, koji sada imaju 14 godina, danas su brat i sestra. Vajatova promjena pola iz muškog u ženski je pravno završena kada je bio u petom razredu i tada je promijenio ime u Nikol, piše Boston Globe.Nikol i Džonas su najbolji prijatelji. Njihova priča koju su obilježile suze, jake emocije, i pratilo je nasilničko ponašanje u školi, dovelo je do toga da porodica Mejns preseli u drugi grad. Njihovi roditelji, Vejn i Keli Mejns, odlučili su da priču objave u javnosti u nadi da će svojim primjerom pomoći drugim porodicama u kojima postoje članovi koji se ne osjećaju dobro u svojoj koži i žele da promijene pol.
Porodične dileme
Porodica je imala dileme - da možda Vajat nije gej, a ne osoba koja želi da promijeni pol? Da li je premlad da zna šta se u njemu dešava? Nedoumice su riješene zahvaljujući Dječijoj bolnici u Bostonu, jednoj od rijetkih te vrste u svijetu, koja pomaže porodicama čija djeca žele da promijene pol.
U toj bolnici transrodnim osobama se daje hormonska terapija, kojom se blokira razvoj sekudnarnih polnih obilježja (rast brade, grudi...).
"Kad su imali 9 godina, jednog dana smo za doručkom razgovarali i otvorili su dušu - pričali su o strahu, mržnji, o tome kako se osjećaju kad su u školi", napisao je njihov otac Vej Mejns (52) u pismu za ABCNews.com, opisujući na šta su nailazili i kako su se osjećali blizanci zbog toga što je jedno od njih rođeno u pogrešnom tijelu.
"Bio sam ljut i tužan što o tome moram da pričam sa svojom djecom, ali smo im supruga i ja kazali da ne mijenjaju svoje mišljenje, da drže do svojih stavova, da budu ponosni i brinu jedno o drugom", kaže on, dodajući da je jako ponosan što djeca nisu zaboravila lekciju i što se međusobno pomažu i pomažu drugima kad god je to potrebno.
Trebalo je naučiti sina zvati kćerkom
Mejns kaže da je u prvo vrijeme imao problema da se navikne da sina zove novim imenom, te da sada ima kćerku. Porodica Mejns naglašava da je podrška familije i zajednice uopšte jako važna, podsjećajući da transrodne osobe, posebno mlade, pate od depresije, sklone su samoubistvu, bolestima zavisnosti.
Za razliku od Mejns blizanaca, neka djeca nemaju sreće da imaju podršku porodice u svojoj želji i potrebi da promijene pol, nego završavaju na ulici, prepušteni sebi, odbačeni od najbližih.
ABC podsjeća da je nedavno objavio priču o 13-godišnjoj transrodnoj osobi, koja je izložena nasilničkom ponašanju braće i sestara i koja kaže da se u sopstvenom domu osjeća kao autsajder.
Iako je pravno djevojčica, pred Nikol je tek fizički preobražaj - operacija.
"Operacija će mi omogućiti da dobijem žensko tijelo koje odgovara mojoj slici o meni", kaže ona.
Bonus video:
