Spolja, zatvor San Antonio na ostrvu Margarita izgleda poput ostalih venecuelanskih zatvora. Na njegovim kapijama stoje vojnici u zelenim uniformama. Sa osmatračnica gledaju snajperisti. Čuvari motre na posjetioce koje, zatim, pretresaju na ulazu.
Ali kada uđete, zatvor u kome zbog trgovine narkoticima leži više od 2.000 što građana Venecuele, što stranaca, više liči na „Plejboj“ vilu Hju Hefnera nego na logor za teške krijumčare.
Gošće u kupaćim kostimima igraju se pod karipskim suncem u otvorenom bazenu. Miris marihuane ispunjava vazduh. Latino ritmovi odjekuju iz kluba koji je prepun parova.Bilijarska sala dekorisana je „Plejboj“ logom.
Zatvorenici i njihovi gosti se guraju kako bi uložili novac na borbe pijetlova, koje se organizuju u zatvorskoj areni.
„Venecuelanski zatvorenici su ovdje glavni, i to čini svima nama život lakšim“, kazao je 58-ogodišnji Fernando Akosta, meksički pilot koji je u San Antoniu od 2007.
Njegov drug iz ćelije, biznismen iz Konga, unajmio ga je da upravlja letjelicom tipa „gulstim“, zbog čega ih je tužilaštvo optužilo da planiraju krijumčarenje dvije tone kokaina u zapadnoj Africi.
Nije neobično za naoružane zatvorenike da uživaju određeni stepen autonomije u venecuelanskim zatvorima. Zatvorenici sa „blekberi“ telefonima i lap-topovima ugovaraju prodaje narkotika, otmice i ubistva iz svojih ćelija, tvrdi policija, što je ostavština decenija prenatrpanosti zatvora, korupcije i nedovoljnog broja čuvara.
Međutim, zatvor San Antonio, koji se nalazi na relativno mirnom ostrvu Margarita gdje čak i posjetioci dolaze na vikend žurke, je posebna priča.
„Bio sam u vojsci 10 godina, i čitav život se igram sa pištoljima“, kazao je Pol Mekin (33), Britanac koji je uhapšen zbog krijumčarenja kokaina 2009.
„Ovdje sam vidio pištolje koje ranije nisam gledao. Kalašnjikove, AR-15, M-16, Magnume, Koltove, Uzoe, Ingrame. Samo reci, ovdje ga ima“.
"Sve dugujemo pranu!"
Zatvorenici tvrde da svoje neobične privilegije duguju Teofilu Rodrigezu (40), osuđenom trgovcu narkotika koji kontroliše arsenal koji izaziva strahopoštovanje kod zatvornika poput Mekina. Rodrigez je za druge zatvorenike lider – „pran“.
U nekim ćelijama, opremljenim klimama i televizorima, zatvorenici se opuštaju u društvu supruga ili djevojaka
Rodrigez je takođe poznat pod nadimkom „El koneho“ (Zec), što objašnjavaju njegova obilježja po cijelom zatvoru: logo magazina „Plejboj“. Unutra, zatvorenici imaju mogućnost da zarade. Posjetioci sa ostrva, utočišta obraslog palmama, vikendima dolaze da bi se kockali u zatvorskoj areni, koja prihoduje od klađenja na borbe pjetlova.
Ostali posjetioci, svjesni da ih čuvari pretresaju na ulazu, ali ne i na izlasku iz San Antonia, u zatvoru kupuju narkotike. Zatvorenici i posjetioci na isti način koriste prolaze između ćelija i tamo puše marihuanu i krek.
Venecuelanska vlada je prepoznala probleme među zatvorenicima, gdje su sukobi između bandi, koje kontrolišu „pranovi“ poput Rodrigeza, uzročnik ogromnog broja smrtnih slučajeva.
Istraživači ljudskih prava su otkrili da je 476 zatvorenika – gotovo jedan procenat od ukupne zatvorske populacije u Venecueli (44.520) – poginulo samo prošle godine.
"Država je izgubila kontrolu nad zatvorima u Venecueli", kazao je Karlos Nijeto, direktor „Prozora slobode“, organizacije koja dokumentuje kršenja prava u venecuelanskim zatvorima.
Luis Gutjeres, nadzornik u San Antoniu, odbio je da govori o zatvoru koji nadgleda. Vikendima je zatvor prepun supruga, romantičnih partnera i osoba koje jednostavno traže razonodu - gotovo da se ne razlikuje od plažnog odmarališta koje se nalazi na istom ostrvu.
Zatvorenici ispijaju viski dok prave roštilj pored bazena. U nekim ćelijama, opremljenim klimama i televizorima, zatvorenici se opuštaju u društvu supruga ili djevojaka. Djeca zatvorenika plivaju u jednom od četiri zatvorska bazena.
"Naš zatvor je primjerena institucija", kazao je 33-ogodišnji Ivan Penalver, osuđeni ubica koji u zatvoraskoj evangelističkoj hrišćanskoj crkvi drži propovijedi.
Jedan od zatvorenika, koji ima kameru i lap-top, pravi fotografije drugih zatvorenika i obrađuje ih u fotošopu. Na štandu „MekLandro“ prodaju se grickalice. Latino muzika trešti i danju i noću. U svitanje se mogu čuti pijetlovi.
"Veoma je teško objasniti kakav je ovdje život“, tvrdi Nadežda Kalinaeva, 32-ogodišnja Ruskinja koja u ženskom krilu izdržava kaznu zbog trgovine narkoticima.
"Ovo je najčudnije mjesto na kojem sam ikada bila".
Bonus video:
